izbori-hrvatskaIzbori u Hrvatskoj su pečat kojim je overeno i ozakonjeno etničko čišćenja Srba. Ovo su prvi izbori u Hrvatskoj u kojima niko ne obraća pažnju na srpsku „manjinu“ niti ikog od političkih faktora izborne Hrvatske interesuje kako će Srbi glasati. Neka glasaju kako hoće, to više nije bitno, jer je njihov uticaj na izbore sveden na nivo statističke greške. Čak i u sadašnjoj situaciji, kada su rezultati izbora „pata karte“ između Domoljubne koalicije, koju predvodi HDZ, i koalicije Hrvatska raste, na čelu sa SDP, srpski glasovi ne znače ništa. Upravo toliko će Srbi i dobiti ovim izborima – ništa. Srbi se bore da ugrabe bar nešto od osam mandata koje manjinama garantuje država. Izborili su tri.

Ono što svi znaju, a što je takođe potvrđeno i dokazano ovim izborima, jeste činjenica da se izbori u Hrvatskoj dobijaju antisrpskom retorikom i delovanjem. Do pre nekoliko meseci hrvatski premijer Zoran Milanović nije imao nikakve šanse i nijedna agencija koja prati javno mnenje nije najavila da on može pobediti. Nakon konflikta i ozbiljnog međudržavnog incidenta sa Srbijom – kada je bez razloga zatvorio granicu prema Srbiji bez obzira na međunarodne kritike i osude – popularnost Milanovića u Hrvatskoj je naglo porasla. Što je manje birao reči i što je više prosipao uvrede na račun Srbije, postajao je popularniji. Kad su svi mislili da će mu takav bezrazložan i besmislen potez samo naškoditi u izbornoj kampanji, njemu je rejting naglo porastao i ponovo se vratio u igru.

RAZBIJENI SRBI

Posle više istorijskih pogroma i 80-godišnjeg etničkog čišćenja, srpski narod u Hrvatskoj – gde je činio gotovo trećinu populacije i uz Hrvate bio konstitutivni narod – sveo se na minornu i beznačajnu manjinu bez političkog uticaja, koja potpuno zavisi od volje većine. Tako su Srbi danas većina u samo 17 opština u Hrvatkoj, bolje rečeno u 17 sela i manjih gradića, koji su vešto uklopljeni u velike županije, u kojima kao nacija predstavljaju kap u moru. Srbi danas imaju većinu u sledećim opštinama u Hrvatskoj:

Dvor i Vrginmost (danas Gvozd) u Sisačko-Moslavačkoj županiji;

Vojnić i Krnjak u Karlovačkoj županiji;

Donji Lapac i Vrhovine u Ličko-Senjskoj županiji;

Erdut, Jagodnjak i Šodolovci u Osiječko-Baranjskoj županiji;

Biskupija, Cvijane, Ervenik i Kistanje u Šibensko-Kninskoj županiji;

Borovo, Markušica, Negoslavci i Trpinja u Vukovarskoj županiji.

Tako, na primer, Srbi u Osiječko-Baranjskoj županiji, predstavljaju manjinu od 7,76 odsto iako su bili većina u Baranji, jer su županijom obuhvaćeni gradovi Beli Manastir, Belišće, Donji Miholjac, Našice, Osijek i Valpovo. Ili Šibensko-Kninska županija, gde su Srbi svedeni na 9,1 oddsto iako su bili apsolutna većina u Kninskom području, jer je županija obuhvatila Drniš, Knin, Skradin, Šibenik i Vodice. Sličan je princip i u ostalim županijama: Sisačko-Moslavačkoj 12,18 odsto, Karlovačkoj 11, Ličko-Senjskoj 11,5 i Vukovarskoj 15,5 odsto. Županije su nakon progona Srba formirane tako da nigde ne mogu biti ne većina nego iole značajan faktor.

Utisak je da autentična i opšteprihvaćena srpska stranka u Hrvatskoj i ne postoji. Većina Srba u Hrvatskoj smatra da predizborna kampanja, što se tiče Srba, nije ni postojala. Da li je u pitanju smišljen potez destrukcije ili nekakva državna blokada pristupa medijima, nije potpuno jasno, najverovatnije da je reč i o jednom i o drugom. Predstavnici Srba se u predizbornoj kampanji takoreći nisu ni oglašavali. Nije bilo planskog i koordinisanog uticaja na Srbe za koga da glasaju u svom interesu. Ko je taj ko je trebalo da ih poveže i usmeri? Odgovor se sam po sebi nameće. Srpsko narodno vijeće Milorada Pupovca je savetodavno i koordinativno telo Srba u Hrvatskoj. Takvu ulogu su sami sebi davno odredili i pitanje je zašto je danas ne provode. Ako već ne izlaze na izbore kao stranka, zašto nisu informisali i usmerili srpsku „manjinu“?

Ima previše informacija da su Srbi na ovim izborima bili zbunjeni i dezorijentisani, i da stvarno nisu znali za koga da glasaju. Bili su prepušteni sami sebi u sredinama gde žive, većina njih izolovani i zatvoreni u srpskim selima koja liče na geta. Tako su mnogi odlučili da uopšte ne izađu na glasanje. Prema neproverenim informacijama (za sada ih nije moguće proveriti), od 125.000 Srba sa pravom glasa, samo je 18.000 glasalo. I oni koji su glasali smatrali su da će više pomoći sebi ako glasaju za neke stranke koje su manje zlo, kao, na primer, za Most, nego za neke minorne srpske stranke, koje više nemaju nikakav uticaj na hrvatsku politiku.

Nije novo da Srbi u Hrvatskoj žive u strahu, što je posebno izraženo prilikom javnih proslava i manifestacija u Hrvatskoj. Tako je bilona izborima. „Manjinci“, kako ih u Hrvatskoj u žargonu i posprdno zovu, prilikom glasanja dobijali su dva listića. Jedan listić dobijali su kao i svi građani Hrvatske, gde su se opredeljivali za pojedine stranke ili koalicije. Drugi listić dobijali su samo pripadnici nacionalnih manjina, na kome su se opredeljivali za svoje manjinske predstavnike. Većina Srba nije htela da uzme drugi listić, da li iz straha da se eksponiraju kao Srbi ili zbog toga što nisu zadovoljni svojim predstavnicima, pa nemaju za koga da glasaju.

izbori-hrvatska04

KO PREDSTAVLJA SRBE U HRVATSKOJ

Dežurni i jedini predstavnik Srba u Hrvatskoj još iz „Domovinskog rata“ do danas je Milorad Pupovac, po mnogo čemu kontradiktorna ličnost i još kontradiktorniji političar. On je takoreći jedini koji se oglašava u sredstvima informisanja i daje izjave o svim aktuelnim pitanjima. Nema se njegovim izjavama šta prigovoriti, ali njegovom delovanju i rezultatima koje postiže SNV i SDSS itekako može, jer tih rezultata nema, i Srbi u Hrvatskoj ih ne osećaju i ne vide. Nakon izbora u Hrvatskoj Pupovca ništa drugo ne muči i -ništa drugo mu ne predstavlja problem sem četvrtog mandata!? Srbi su dobili tri, a, prema njemu, da nisu ometani, dobili bi veličanstvena četiri!? Kakva bi to bila razlika, četiri u odnosu na tri? Misli li Pupovac da srpski narod u Hrvatskoj ne zna da taj jedan mandat njemu nožda nešto i znači, dok onima koje predstavlja ne znači ništa. Isto im se piše.

Srbi u Hrvatskoj se i nakon ovih izbora pitaju kako to da Pupovac uvek pod paravanom neke druge stranke, koju ne predstavlja kao lider, ispliva u prvi plan i uvek iznova zastupa Srbe u Hrvatskoj? Pupovac je predsednik Srpskog narodnog vijeća – SNV, koje je političko ali i savetodavno i koordinaciono telo Srba u Republici Hrvatskoj, koje kao takvo nikada nije izlazilo na izbore. Pupovac je u Sabor ulazio na mala vrata, preko nekih drugih stranaka, srpskih nacionalnih ali i opštih. Prvi put je ušao u Sabor 1995. godine preko izborne liste Akcije socijaldemokrata Hrvatske. Na izborima 2000. godine nije ušao u Sabor jer je imao manje glasova od Milana Đukića iz Srpske narodne stranke. Ali zato na izbrima 2003, 2007, 2011, pa i na ovim 2015. godine, ulazi u Sabor na listi Samostalne demokratke srpske stranke – SDSS – Vojislava Stanimirovića.

Vojislav Stanimirović, psihijatar i profesor na Beogradskom univerzitetu, svojevremeno je kao sanitetski oficir JNA učestvovao u oslobađanju Vukovara. Nakon oslobađanja Vukovara bio je upravnik bolnice u tom gradu, praktično je nasledio po zlu čuvenu Vesnu Bosanac, i tako ga Hrvati dovode u vezu sa streljanjem ratnih zarobljenika – sa ratnim zločinom na Ovčari. Iako on lično s tim nema nikakve veze, Hrvati smatraju da ima, tako da je neprestano izložen napadima svake vrste, pa i fizičkim, zbog čega je 2008. godine morao da zamrzne svoj mandat u Saboru jer je na sednicama bio fizički ugrožen. Međutim, ni Srbi iz Hrvatske nemaju o Stanimiroviću dobro mišljenje, jer je u procesu mirne reintegracije Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema bio predsednik prelaznog Izvršnog veća za ovu oblast, a svi znamo kako se ta mirna reintegracija završila za Srbe. Srbi su u ovoj oblasti izgubili sva prava iako im je mnogo toga obećavano i garantovano pre potpisivanja Erdutskog sporazuma. Naravno da dobar deo odgovornosti za to pred ugroženim narodom snosi Stanimirović.

Tako je srpsku „manjinu“ u Saboru Hrvatske nastavio da predstavlja i zastupa Milorad Pupovac, kao potpredsednik SDSS, iako većina onih koje predstavlja smatra da su svi njegovi dosadašnji mandati u Saboru veštački i montirani. Nije nikakva tajna da Srbi u Hrvatskoj nikada nisu prihvatili Pupovca kao svog predstavnika jer mu ne veruju. Sve vreme je bio u najmanju ruku kooperativan sa svakom vlasti u Hrvatskoj i često je vodio politiku koja im odgovara. On se verbalno suprostavljao hrvatskoj vlasti po pitanju nezakonitih postupaka prema srpskoj „manjini“, ali im je svojim prisustvom u politici kao srpski političar davao izvestan legitimitet. Naravno da te stvari Srbi ne odobravaju i ne zaboravljaju, i da sumnjaju u njegove tajne veze sa hrvatskim institucijama još od njegove javne podrške odvajanju Hrvatske od SFRJ na konferenciji u Hagu 1991. godine.

I Pupovac i Stanimirović su se usavršavali u inostranstvu. Pupovac je 1996. boravio kao istraživač u vašingtonskom centru Woodrow Wilson a 1998. i 1999. na univerzitetu Kornel u Njujorku. Stanimirović je bio na usavršavanju u Londonu i u Budimpešti. Obojica su bili na značajnim funkcijama u hrvatskom Saboru, Pupovac čak u niz međunarodnih institucija. I šta su učinili za Srbe u Hrvatskoj? Ništa. Njihov uticaj kao jedinih predstavnika Srba u Hrvatskoj sveo se na nivo statističke greške. Zato srpski narod u Hrvatskoj u njih nema poverenja (ako je ikada i imao) i zahteva promene, pogotovo uklanjanje Pupovca, koga većina Srba smatra za politički istrošenu i kompromitovanu ličnost.

Najbolja slika srpskih predstavnika u hrvatskoj vlasti vidi se u anonimnim komentarima na tekstove u hrvatskoj štampi. Ti tekstovi nisu merodavni, ali itekako mnogo govore o ugledu i kredibilitetu srpskih političara. Mađu ovim komentarima nećete naći niti jedan sa pozitivnim mišljenjem o Miloradu Pupovcu, pa ni o Vojislavu Stanimiroviću, iako se većina komentatora predstavljaju kao Srbi iz Hrvatske.

pupovac 3

HRVATSKE SLUŽBE I SRPSKI LIDERI

Odavno se šuška da je grupa srpskih političara oko Milorada Pupovca pod direktnim uticajem i zaštitom hrvatskih službi bezbednosti. Takva mišljenja postoje još od početka „Domovinskog rata“, koji je Pupovac proveo u Zagrebu, a da mu nije falila dlaka sa glave. To jesu pretpostavke i priče, ali bez obzira da li su osnovane ili ne, one itekako utiču na raspoloženje srpskog biračkog tela. Zato nije ni čudo što Srbi u Hrvatskoj traže novu ličnost, novu snagu i energiju koja ni po čemu ne bi bila sporna kada su interesi srpske „manjine“ u pitanju.

Pored toga što je diskutabilno, kod Pupovca postoji i nešto što su čunjenice i fakti. Naime, jedan od najbližih saradnika Milorada Pupovca u SNV svojevremeno je bio Slobodan Platiša , njegova desna ruka i pouzdan čovek (umro je u septembru ove godine). Platiša je 2006. godine postavljen za direktora Centra za razvoj i investicije SNV a imao je važnu ulogu i u Tesla banci, srpskoj banci u Hrvatskoj.

Ovaj Centar i banka (razvojna banka) zamišljeni su tako da pruže finansijsku pomoć Srbima na ugroženim područjima i Srbima povratnicima. Koliko su imali uspeha u radu, ne treba ni objašnjavati nakon navedenih procenata preostalog srpskog stanovništva u Hrvatskoj. Rezultati su toliko slabi da i ovde postoje jake sumnje da je u pitanju podvala, a ne namera da se Srbima stvarno pomogne da ostanu u Hrvatskoj ili da se vrate u Hrvatsku.

Sa radom i investicionim aktivnostima SNV i SDSS Hrvati se podsmevaju u svojim medijima. Tako je na portalu Savjest.com 15. aprila 2011. godine izašao članak pod naslovom Krave sa SDSS-ovom partijskom knjižicom, u kome između ostalog piše:

„Kada smo ih upitali jesu li to krave Milorada Pupovca, lidera SNV, odgovorili su da je to njihova stoka kupljena u Francuskoj. Zadarska braniteljska udruga, naime, naknadno je ušla u taj posao sa SNV-om kao koordinator ove stočne avanture SDSS-a. Na čelu tamošnjih vikend goniča stoke, čija krda podsjećaju na kaubojske filmove, nalazi se Slobodan Platiša, direktor Centra za razvoj SNV, koji službenim terencem dođe iz Zagreba na brdo i dalekozorom promatra i broji stočni fond koji najvećim delom pripada njemu i Pupovcu. Budući da je Slobodan Platiša hrvatski branitelj i bivši dužnosnik tajnih službi, on je povezao zadarske branitelje sa SDSS-om. Zimus je gađao krave puškom i prodavao meso u lovačkom domu“.

Slobodan Platiša je 1990. godine kao operativac SDB pobegao iz Zagreba jer mu je navodno pretilo hapšenje od strane novih hrvatskih vlasti. Osumnjičen je i optužen u Hrvatskoj da je bio pripadnik saradničke mreže vojne službe bezbednosti koju je istraživala hrvatska tajna služba pod kodnim imenom „Labrador“. Tokom građanskog rata u Hrvatskoj bio je načelnik bezbednosti u krajinskoj 6. ličkoj brigadi. Nakon otkrivanja i razjašnjavanja velike obaveštajne afere „Opera“, kada je saslušavan, pobegao je u Hrvatsku. Nema podataka da je tamo hapšen ili suđen, ali se zato pojavljivao kao dežurni svedok tužilaštva na svakom suđenju u Hrvatskoj licima vezanim za pomenute afere. U Zagrebu su ga zvali „Pupovčev sigurnjak“, što može da znači da je bio zadužen za bezbednost SNV, ali i to da je kao operativac hrvatske službe ubačen u srpske institucije.

U tekstu se Platiša pominje kao hrvatski branitelj? Kako može da ima taj status kada je rat proveo kao oficir na srpskoj strani, u vojsci RS Krajine? Kako nije hapšen i suđen kao pripadnik za hrvate zloglasne 6. ličke, kao oficir bezbednosti i kao pripadnik „Opere“ i „Labradora“? Moguće je da ne bude hapšen i suđen samo ako se nagodio sa hrvatskim tužilaštvom ili ako je bio „krtica“ u našim redovima, pa mu se status pripadnika MUP Hrvatske i status dragovoljca nije ni prekidao. Nakon svega toga postao je Pupovcu desna ruka. Ako je ovo bio Pupovčev najpoverljiviji čovek do 2012. godine, kada je sam odlučio da se povuče, može li se onda verovati i Pupovcu.

Naravno da sledi logično pitanje, da li su srpske partije i druge institucije autonomne ili su ih hrvatske tajne službe izbušile kao sir? Možda je neuspeh srpskog korpusa na izborima u Hrvatskoj prirodan posle pogroma i progona i možda su ovi rezultati jedina moguća i realna slika. Poznajući rad hrvatskih službi bezbednosti, njihov glavni cilj i predanost, čisto sumnjam da su i ovo malo Srba koji su preostali u Hrvatskoj ostavili na miru bez upliva u njihove redove. Za njih Srbi nikad neće biti dovoljno razbijeni i razjedinjeni da se na tom planu ne bi moglo učiniti još više. Zato ima srpski narod u Hrvatskoj pravo, stvarno je vreme da pronađu i afirmišu svoje nove predstavnike i lidere. Možda oni neće postići bolji rezultat, ali gori od ovoga ne mogu i da hoće, jer nekoliko mandata im kao manjini garantuje država Hrvatska.


Izvor: Novi Standard

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Debakl srpskih stranaka u Hrvatskoj

* Obavezna polja