Šta su rimski papa i predsedavajući BiH dugo dogovarali u Vatikanu, a nisu hteli da ih čuju Šefik i Željko?
Odavno nešto nije toliko nasekiralo „muslimansko Sarajevo“ kao poseta predsedavajućeg Predsedništva BiH Vatikanu. Umesto da se najviše obraduju što je globalno uticajna Sveta stolica ugostila prvoga u BiH, prestoni bošnjački bosnoljubi pronašli su više toga što ime sreću kvari, a portal BHDijaspora.net podsetio je 6. 05. na taj „skandal“.
Papa pozvao samo prvog među jednakima, a ne celo trojno Predsedništvo. Poziv je uputio baš tokom osam meseci srpskog predsedavanja i to baš njima najomraženijem predsedavajućem? Ali, o njemu su na Baščaršiji već iscrpili sve negativne kvalifikacije, a o katoličkom poglavaru iza koga stoji milijardu vernika nije opet baš zgodno.
Relativno kasno i nezgrapno oglasio se Šefik Džaferović izjavom da „Predsedništvo BiH nije dalo predsedavajućem saglasnost za odlazak u Vatikan“. Prvo, po poslovniku o radu Predsedništva takva saglasnost mu nije bila ni potrebna. Drugo, takav stil ponašanja u vrhu BiH inaugurisao je još Alija Izetbegović kada je, kao prvi predsedavajući, krajem ’90. otputovao na kongres Konferencije islamskih zemalja u Istanbul, a da o tome nije ni obavestio Koljevića i Plavšićevu. Treće i najvažnije, Džaferović je u svoje i u ime drugog bošnjačkog predstavnika, Komšića, indirektno saopštio da bi papin poziv odbili. Sarajevski novinari su ga, valjda zbog nacionalne bolećivosti, poštedeli neugodnog pitanja – zašto?
Reis efendija Husnija iskoristio je Šefikov netaktičan istup da i on nešto svoje prigovori papi. Veli da papa prima predsedavajećeg Predsedništva koji neće da potpiše ugovor sa Islamskom verskom zajednicom o neradnim prazničnim danima, a potpisao je sa pravoslavcima i katolicima.
Radi se o tome što bi prema islamskom kalendaru verujući Bošnjaci, što za dva bajrama, što petkom za džumu, što za iftar i sehuru, što za hadž, plus za državne praznike i godišnji odmor, dobili pravo da ne rade četiri meseca u godini. Uzgred, takav aranžman, koji bi diskriminisao pravoslavne i katolike, odbio je da potpiše prethodni sastav Predsedništva u kome su bili Ivanić i Čović. Zašto to efendija Kavazović prebacuje papi teško je odgonetnuti.
U prethodnu posetu Vatikanu zaista su išli zajedno Čović, Ivanić i Izetbegović iz čega se može zaključiti da je protokol Svete stolice znao da BiH ima trojno Predsjedništvo. Zašto je papa Franjo ipak zaobišao Džaferovića i Komšića i da li ih je„ignorisao“ u paketu ili za svakog ima posebne razloge?
Vatikanskoj diplomatiji sigurno nije promaklo da bi članovi Predsedništva prema Ustavu BiH trebalo da budu nacionalni predstavnici, a da Komšić, nema legitimitet hrvatskog naroda, kao i da Džaferović nema odgovarajući renome u Bošnjaka. Elem, da su obojica, možda, sagovornici za neku drugu priliku.
I uzevši zasebno, Komšić ne može biti po volji Svetoj stolici jer zlouptrebom izbornog zakona u FBiH, zajedno sa muslimanima uvredio katolike u BiH. A na to je već burno negodovala biskupska konferencija načelu sa kardinalom Puljićem.
Takođe, uzevši zasebno, Džaferović, uprkos visokoj funkciji još nije uspeo da izađe iz sene svoga stranačkog mentora Izetbegovića, a već je pao u senu kolege po funkciji Komšića, koji agilno ispunjava očekivanja svoje bošnjačke izborne baze.
Protokol je možda nalagao da papa Franjo ugosti svu trojicu odedared, ali mu je dozvoljavao i da blagonaklono pretpostavi da bosansko trojstvo diše jednom političkom dušom i da mu je prvi među jednakima dovoljan sagovornik. Ili mu je državni sekretar Parolin došapnuo:„Bolje tako nego da nam se ovde posvađaju!“
Na stranu sve ostalo, šta li je papa razgovarao sa predsedavajućim BiH i to čak dva puta duže od uobičajenih 20 minuta? Da li je to ukazuje na naknadno proširenje dnevnog reda? Da li na produbljivanje predviđenih tema? Da li na važne dogovore u četiri oka o BiH?
Predsjedavajući BiH je pred odlazak u Vatikan, izjavio da Papi nosi pozdrave od patrijarha Irineja i da će ga upoznati sa projektom Donja Gradina – spomen područja srpskim žrtvama ustaških zločina.
Papa ga sigurno nije zbog toga zvao, i verovatno je imao na umu Banjaluku kao most ka Beogradu, gde su i njegovi papski prethodnici prepoznali vrata ka pravoslavnom Istoku i ekumenizmu.
Na liniji otvaranja tih dugo zatvorenih vrata, papa je ubrzo nakon Dodikove posete dao izjavu o dugoročnijem zamrzavanju kanonizacije Stepinca.
U toj priči oba bošnjačka predstavnika bili bi čist višak. Ali, brine ih da je u Vatikanu, njima iza leđa, bilo reči i o bošnjačkom hegemonizmu, izbornom zakonu, islamskom terorizmu, vehabijama i sl. No, šta ako je papa naprosto želeo da o Dodikovoj politici čuje iz prve ruke, mimo anglosaksonske protestantske propagande?
To bi bio i najveći papin grijeh u očima bosanskih muslimana, ali on je po definiciji božji namesnik na zemlji i ne mora da se ispoveda Šefiku i Husniji.
Milorada im je zalud i pitati jer su bili protiv njegovog odlaska u Vatikan. Zato na onom svom portalu citiraju neki nepoznat italijanski izvor da je “papa podržao srpskog separatistu protiv katolika“.
Bošnjaci znaju da nije tako, ali vole kada drugi kažu.
Ostavite komentar na Muslimansko Sarajevo i Dodik u Vatikanu
milena nikšić:
stevanka djordjevic:
Copyright © Ceopom Istina 2013-2019. Sva prava zadržana.