Potpredsednik Vlade Crne Gore, Zoran Pažin, izjavio je za BBC na srpskom jeziku da je „Vlada spremna, da bez odlaganja, otpočne dijalog sa svim vjerskim zajednicama o primeni ovog zakona (Zakon o slobodi vjeroispovijesti). A sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom je spremna da razgovara i o uslovima pod kojima bi mogao biti zaključen temeljni ugovor, čim sama Mitropolija iskaže spremnost za ovom vrstom dijaloga.“ (ovde) Na Pažinovu izjavu je reagovao rektor Cetinjske bogoslovije, o. Gojko Perović, koji je poručio kako „možemo razgovarati i razmatrati inicijative i naše i Vladine, ali naši protesti niti će prestati niti će biti obustavljani, dok se ovaj zakon nepovratno ne stavi van svake pravne i političke snage.“ (ovde) Dakle, za Mitropoliju crnogorsko-primorsku je važan redosled, prvo ukidanje protivustavnog i protivpravnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pa tek onda razgovor o zaključenju „temeljnog ugovora“ sa Republikom Crnom Gorom.

Takav stav je opravdan i pravno i politički. Već pristankom da otpočne razgovor o „temeljnom ugovoru“, Mitropolija bi posredno osnažila jedan zakon, koji nije samo protivustavan, već protivpravan u najširem smislu reči, pošto se njime krše prirodna prava čoveka na slobodu veroispovesti i neprikosnovenost svojine. Iz ugla tako shvaćene protivpravnosti, otpor Zakonu o slobodi vjeroispovijesti je još bezuslovniji, pošto se radi o otporu tiraniji koja uskraćuje temeljna ljudska prava. Kao primer da se vladavina prava ne može izjednačiti sa vladavinom bilo kakvih zakona, već samo onih koji obezbeđuju i uvećavaju ljudsku slobodu, nekad se uzimalo Hitlerovo, a danas Đukanovićevo zakonodavstvo.

O kakvom „temeljnom (konstitucionalnom – prim. Z. Č.) ugovoru“ se može razgovarati sa vlašću koja u ime državne suverenosti gazi osnovna ljudska prava čije poštovanje čini temelj svake ustavne vladavine. Pristankom da razgovara o „temeljnom ugovoru“, Mitropolija crnogorsko primorska bi dala legitimitet jednoj despotskoj vladi, koja je posle udara na temeljna ljudska prava izgubila svaki autoritet, pa stoga ona mora biti naterana na ostavku.

Jednom rečju, Pažinova ponuda Mitropoliji, data u Đukanovićevo ime, predstavlja pokušaj montenegrinske tiranije da se bez ozbiljnih političkih posledica izvuče iz postojeće situacije, u kojoj je suočena sa ozbiljnom referendumsko-litijskom delegitimizacijom. Istovremeno, ova ponuda sadrži jednu i te kako ozbiljnu klopku za SPC. Iz Pažinovih reči se mogu zaključiti dve stvari: otpočinjanje dijaloga oko „temeljnog ugovora“ vezano je za saglasnost druge ugovorne strane, a to je po rečima potpredsednika Vlade, Mitropolija crnogorsko-primorska, a uspešno okončanje ovih razgovora vezano je za ispunjenje nekih prethodnih uslova.

Foto kolaž: Mitropolitit Amfilohije (Medija centar) – protesti u Podgorici (Marija petrović/Tanjug)

Već time što je Mitropoliju crnogorsko-primorsku definisao kao drugu ugovornu stranu sa kojom bi država Crna Gora trebalo da zaključi „temeljni ugovor“, Pažin nedvosmisleno pokazuje šta Đukanovićev režim smatra uslovom svih uslova kada je u pitanju zaključenje „temeljnog ugovora“: Srpska Pravoslavna Crkva ne može da bude ugovorna strana, već to može da bude isključivo Mitropolija crnogorsko-primorska. To je sasvim skladu sa činjenicom da bi se razgovor o sadržini „temeljnog ugovora“ odvijao u situaciju u kojoj se primenjuje tek usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti koji kao pravne subjekte tretira samo one verske zajednice koje su registrovane u Crnoj Gori, a čije se teritorijalne granice poklapaju sa državnim granicama Crne Gore.

Što se Vlade Crne Gore tiče ona je Pažinovom ponudom jasno poručila da joj policijska sekta Miraša Dedejića samo kao sredstvo pritiska na Mitropoliju crnogorsko-primorsku SPC, kako bi ovu naterala da se osamostali od Srpske patrijaršije i odrekne se srpskih nacionalnih obeležja.

Zato je Pažin ponudu za sklapanje „temeljnog ugovora“ uputio Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, poručujući kako je za Đukanovićev režim prihvatljivo da upravo ona bude jedni pravni subjekt sa kojim će Republika Crna Gora zaključiti „temeljni ugovor“. Pritom je Đukanovićevom mafijaškom režimu sasvim sve jedno kako će se iz ugla crkvenog prava doći u situaciju da umesto četiri ravnopravna pravna subjekta u liku postojeće četiri eparhije SPC u Crnoj Gori postoji samo jedna. To pitanje je ostavljeno Mitropoliji, odnosno SPC, da ga ona reši, primera radi, tako što će Mitropolija crnogorsko-primorska biti uzdignuta, po ugledu na Ohridsku arhiepiskopiju SPC, na stepen autonomne arhiepiskopije, koja u svom sastavu može da ima više eparhija čije granice odgovaraju državnim granicama Crne Gore. Uostalom, sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski već ima i titulu arhiepiskopa cetinjskog.

Na Pažinovu, odnosno Đukanovićevu, ponudu stigao je jasan odgovor od Mitropolije crnogorsko-primorske SPC – nema razgovora o „temeljnom ugovoru“ sve dok je na snazi postojeći protivpravni Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Bilo bi dobro da klir Mitropolije suoči ozbiljno poljuljanog Đukanovića sa još jednim, još važnijim uslovom – Crna Gora može da zaključi ugovor samo sa SPC, odnosno njenim patrijarhom, kao što je to već uradila sa Svetom stolicom (ovde), a ne sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom ili sa Episkopskim savetom Pravoslavne crkve u Crnoj Gori.


Izvor: Stanje stvari

Ostavite komentar

Ostavite komentar na „Temeljni ugovor“ kao potencijalna klopka za SPC u Crnoj Gori

* Obavezna polja