Gospodine ministre (ne)sigurnosti BiH,

čtajući Vašu izjavu portalu Faktor.ba(1), koji se, uzgred budi rečeno, finansira islamskim novcem, u kojoj optužujete portal za koji pišem, Fond Strateške Kulture iz Moskve (FSK), da po nalogu predsednika Dodika ruši srpskog premijera Aleksandra Vučića, pri čemu kao dokaz u prilog toj bezumnoj tvrdnji navodite citate iz tekstova pojedinih naših autora, osetio sam se gadno poniženim i uvređenim. Niste me pomenuli! 

Zašto me izostaviste, aman, čoveče?! 

Znate li Vi koliko je to frustrirajuće za mene, ministre (ne)sigurnosti? Mene, koji po broju objavljenih članaka na Fondu verovatno imam najveći procenat onih koji govore o Vučiću. Mene, kome žena preti da će ga ostaviti, jer ju je Vučić potpuno potisnuo iz moje glave. A vi, ništa. Kao da ne postojim. Kao da ne pišem. Kao da sam, da prosti „Faktor.ba“, trinaesto prase.

Zašto, aman za aman, gospodine ministre (ne)sigurnosti, BiH? Vaše ignorisanje ranilo je moj entuzijazam, nanelo mi autorske traume i tešku psihičku bol.

Zar su moje reči tako slabe? Zar su moje analize nedovoljno ubedljive? Zar moji stavovi o Vučićevom štetočinstvu po srpski narod i državu nisu dovoljno jasni? Ova pitanja proganjaju me u snu i na javi. A odgovore mi, kad god probam da malo sklopim oči, ponudi sam Vučić, koji se sa prvim snom pojavi, obučen u Armanijevo odelo i sa prljavim šiptarskim kečetom na glavi, da mi kaže – samo ti piši, kukavni moj Dragane, znam ja da ti samo lažeš Ruse i da mene ne rušiš, sve mi je dobri Mekta dao napismeno! …

… I budim se, prestravljen, u znoju lica svog, pa onako mamuran shvatam da ja zaista odnekle slušam Vučićev glas. Majko, sveta! I užasnut, uspevam da potpuno otvorim oči, a sa ekrana TV-a u mene pilji Vučić, pravo iz kampanje koju zapravo ne vodi, obučen u Armanijevo odelo. Jedino mu keče fali. I naravno, više ni oka ne mogu da sklopim, satima …

Eto, to ste mi napravili od života, gospodine ministre (ne)sigurnosti, time što ste me, mislim nepravedno, izbacili sa Vašeg spiska rušitelja Vučića! Bez obzira što je Vaša izjava „Faktoru“  čista nebuloza, da ne kažem budalaština (da Vas ne uvredim). Logika kojom povezujete Fond Strateške Kulture sa rušenjem Vučića po nalogu Dodika, lako Vas može dovesti do toga da zaključite kako su muslimanski ekstremisti koji žive u Bosni zapravo Nemci, zato što voze „golfove“ i „mercedese“. Aferim.

I ne, nije mi uteha, to što kao analitičar jasno vidim da je Vučić Vaša poslednja i najmanja briga. Da volite Vučića ne biste dozvolili ono divljačko kamenovanje kome je bio izložen u Srebrenici, ili biste bar priveli pravdi počinioce tog gnusnog izliva radikalnog  islamizma. Jer, bio je to pokušaj atentata, u Vašoj zoni odgovornosti, zar ne?

I ne brinete se Vi, gospodine ministre (ne)sigurnosti BiH, za ono što Galijašević, Ćeranić, Kecmanović, Pavlović i Čvorović kao autori FSK pišu o Vučiću, već za ono što otkrivaju o Vama. Ali, „c’est la vie“ (takav je život), što bi rekli Francuzi. To je posao analitike. Da takvi kao Vi ne ostanu skriveni u mulju svojih močvara. I zato nije pravo da pominjete rušenja Vučića, a da ne pominjete mene, samo zato što se nisam bavio Vama.

Pa, evo, sada ću Vam nešto reći, gospodine Mektiću, ministre (ne)sigurnosti, što Vam oni koje pominjete do sada nisu rekli, da dobro razmislite o tome.

Postoje izdaje i IZDAJE, izdajnici i IZDAJNICI! Prvi izdaju zato što misle, ili veruju, da moraju, drugi zato što svoj narod mrze ili preziru. Prvi žele da prežive tuđina bez patnje, a drugi hoće PLEN. Zato, prvi svoju izdaju pokušavaju da prikriju, doj je drugi dižu na pijadestal političkih i državnih funkcija. Šta mislite, gde Vi spadate, gospodine Mektiću?!

I kako će se sve to što radite završiti? Jer, evidentno je da FSK ne ruši Vučića po nalogu Dodika, već da Vi rušite Dodika po nalogu Bakira!! Na sreću Srpske, Vaše sposobnosti su u obrnutoj proporcionalnosti sa Vašim namerama! Ali, to vas ne izvinjava…

… Vidite da znam. I da hoću da kažem.  Pa, zašto me onda izostaviste, aman? Ministre (ne)sigurnosti BiH…!

_______________________________


Izvor: Fond Strateške Kulture

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Zašto me izostaviste, aman, Mektiću?

* Obavezna polja