U Srbiji je danas, nakon ravno 50 dana, okončano izborno vanredno stanje, započeto 01.03.2017. godine, suspendovanjem rada parlamenta, od strane predsednice Maje Gojković “zbog predizborne kampanje”, na koje se ona definitivno odlučila nakon “konsultacija” u vladi Srbije.(1) Pre toga dala je pauzu posle samo pola sata rada na prvoj sednici Skupštine u 2017. godini, pauzu koja je potrajala 50 dana.

U obrazloženju svoje odluke, nezabeležene u istoriji parlamentarizma, cinično je objasnila kako odluku da rad parlamenta suspenduje do završetka predsedničkih izbora donosi “radi održavanja političke stabilnosti i očuvanja demokratije”.(2) Ovim činom njene brojne zloupotrebe parlamentarne funkcije zarad ostvarivanja stranačkih interesa ili sprovođenja Vučićeve samovolje, dostigle su svojevrsnu kulminaciju, pri čemu joj ne nedostaje drskosti i smisla za laganje otvorenih očiju. No, kako god bojila svoj sramni čin, nema dileme da svako ukidanje redovnog rada parlamenta znači i uvođenje svojevrsnog vanrednog stanja i da je odgovornost za to jedino njena, bez obzira što znamo ko je od nje tražio da to učini. 

Otuda i ne čudi što je javnost u Srbiji masovno doživljava kao jedan od Vučićevih instrumenata za ponižavanje i suspendovanje zvaničnih institucija, pa se tako njena ostavka našla kao jedan od zahteva “Protesta protiv diktature”, a vraćanje poslanika u skupštinske klupe obeležile su dve inicijative za njeno razrešenje. Podnosioci su poslanički klub Demokratske stranke i pokret “Dosta je bilo” Saše Radulovića.(3) I Boško Obradović sa „Dverima“ istog je mišljenja i detaljno je obrazložio razloge za njenu smenu.

Gospođa Gojković, kao stručnjak za procedure, prvo je očitala lekciju opoziciji o primeni istih, a zatim objavila da prispele inicijative neće uvrstiti u dnevni red ove, već će tome posvetiti posebnu sednicu, kojoj neće predsedavati, tek da opoziciji učini. A inače, mogla bi. Da predsedava sednici gde se raspravlja o njenoj smeni. Bilo bi to normalno i moralno. Zaboga! Inače, bila je sigurna u sebe i parlamentarnu većinu koja stoji iza nje.

Uostalom, iza nje je uvek stajala parlamentarna većina i po tome je Maja Gojković pionir političkog preletanja u veće jato. I uvek naša Maja. Narodna. Opšta. Verovatno da i ne pamti koje je sve stranke i političke opcije zastupala u svojoj političkoj karijeri, a ono po čemu je zasenila sve naše preletačke političke kreature, po čemu je uistinu jednistvena zvezda na srpskom političkom nebu,  jeste što je, u jurnjavi za funkcijama, napustila čak i sopstvenu stranku, stranku koju je osnovala i bila joj lider. Zvala se, mislim stranka, „Narodna partija“ ili tako nekako.

No, njena sposobnost prilagođavanja prevazilazi čak i to čudo. Nedavno se, prilikom posete Iranu, zabradila u muslimanske odore, tako da je autor ovih redova nije prepoznao kada je video njenu sliku pored srpske zastave.

Elem, privremeni politički vagoni naše Maje bili su Vojislav Šešelj, Vojislav Koštunica, Mlađan Dinkić, čak i Velja Ilić (uvek kada su bili na vlasti), a sada udobno zavaljena putuje Vučićevom prvom klasom.

Samo, gde li sa takvim putnicima putuje Vučićev voz?!

_____________________________________

(1) www.blic.rs/vesti/politika/maja-gojkovic-sednica-skupstine-srbije-nastavlja-se-posle-predsednickih-izbora/yfrhnx4

(2) Isto

(3) www.blic.rs/vesti/politika/dnevni-red-usvajali-3-sata-gojkovic-najavila-posebnu-sednicu-o-svojoj-smeni/exxz7kp


Izvor: Fond Strateške Kulture

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Naša Maja

* Obavezna polja