Tačka na kojoj se srpski narod i njegova politička elita najviše razilaze jeste Rusija. Elita je u potpunosti pod kontrolom zapadnih centara moći i uhvaćena u kolo njihovih koruptivnih mehanizama gura zemlju i narod u odumrle “evropske integracije”. U srušenu Vavilonsku kulu. No, narod veruje u Rusiju i najveća je brana tom procesu, uprkos ogromnoj prozapadnoj propagandi kojoj je izložen od peto-oktobarskog puča 2000-te. Posebno je važno što za srpski narod Putinova Rusija nije samo prijatelj i brat već i sistem očuvanja pravoslavnih vrednosti. Gledajući u Rusiju danas Srbi vide Srbiju sutra. Jer, Rusija je primer da se ne moraš odreći ni vere, ni ponosa, ni teritorije da bi živeo. Da pravoslavna civilizacija nije inferiorna, već superiorna u odnosu na satanističke surogate hrišćanstva koje je Zapad prihvatio kao svoja merila vrednosti.

Trnoviti put od Jeljcina do Putina bio je ruska Golgota, kao što je sav ovaj post-petooktobarski haos srpska Golgota. Ali, zato je Rusija danas primer da se u većem blagostanju može živeti sa verom u Hrista, nego odricanjem od njega.  Da ne moraš biti izdajnik da bi bio bogat! Da Zapad nije ništa do civilizacija u sutonu, koja ubija u strahu od praznine u koju tone, a koju je sama stvorila.

Rusija danas je dokaz ne samo da je Treći Rim moguć, već da je njegovo vreme blizu. I duhovno i materijalno! I politički i vojnički!

U tom smislu svi potezi zvanične Moskve prate se sa velikom pažnjom i bez sumnje utiču na poglede običnih ljudi u Srbiji. Posebno od kada je Rusija pojačala medijsku prisutnost na ovim prostorima. No, Rusija ponekad kao da toga nije svesna, pa iz nje dolaze protivrečni signali koji zbunjuju i zavode ljude, što agresivna zapadna propaganda vešto koristi.

Poslednji primer jesu predsednički izbori u Srbiji i sve što se oko njih dešava. Ako i prihvatimo da je Vučićev prijem kod Putina ranije planiran i da sam po sebi nije bio mešanje u kampanju, nema dileme da je najjača ruska parlamentarna stranka “Jedinstvena Rusija”, u liku svog zamenika  sekretara, Sergeja Železnjaka, dala nedvosmislenu podršku Vučićevoj kandidaturi. U finišu kampanje Železnjak je došao u Srbiju da bi svojim prisustvom na završnom mitingu podvukao značaj podrške Vučiću kao predsedničkom kandidatu. U srpskoj javnosti to je predstavljeno kao direktna Putinova podrška, i gotovo svi srpski mediji imali su isti naslov “Jedinstvena Rusija i Putin podržali kandidaturu Vučića”(1). Neki su, poput „Informera“ otišli toliko daleko da su Putina predstavili kao lidera te partije(2) i iz toga izvukli željene zaključke kojima su dunulidunuli dodatni vetar u Vučićeva jedra.  Ali, Putin nije lider “Jedinstvene Rusije”, to je Dmitrij Medvedev. A, to ipak nije isto, zar ne?! No, to je sigurno Vučiću donelo pregršt glasova, baš kao i svojevremena podrška ambasadora Konuzina kandidaturi predsednika Nikolića.

Kada su otpočeli protesti zarad navodnih nepravilnosti na izborima Železnjak ih je, verovatno pomalo ishitreno, prilično oštro osudio i okvalifikovao sledećim rečima:  “Prema standardnom scenariju ‘obojenih’ političkih projekata te naručene manifestacije imaju za cilj da oslabe autoritet legalno izabranih vlasti koje vode samostalnu politiku i da destabilizuju situaciju u zemlji”(3). Kao da je Vučić nekakvo nevinašce. Kao da zaista vodi samostalnu, a ne otvoreno pro-zapadnu politiku. Ne znam šta je Železnjak mislio o svojim rečima kada je Vučić onako srdačno izgrlio Mekejna, ali to sada nije ni važno. Rečeno je rečeno. Mnogi Srbi su u percepciji tih protesta polazili od njegovog stava kao stava Rusije.

Ali, samo tri dana kasnije, 7. aprila, oglasio se Aleksandar Dugin, vodeći ruski filozof i geostrateg pravoslavne orijentacije, poznat kao veliki prijatelj Srba i Srbije. On je, prikazavši par slika sa protesta, na svojim elektronskim nalozima izneo bitno drugačije mišljenje:  “Protesti protiv Vučića u Srbiji. Nije obojena revolucija – nego bunt srpske patriotske omladine“(4). Taj stav Vučićeva medijska mašinerija nije prenela, ali se za njega brzo raščulo u Srbiji.

Na stranu što ja više verujem Duginu, kao vrhunskom intelektualcu,  nego Železnjaku koji je tipični politički apartčik, to je moj lični pogled. Ali, Dugin se inače, u Srbiji, smatra čovekom čije stavove Putin ceni i uvažava. Oni su, čini se, nezaobilazni deo Putinovih geostrateških inicijativa. I šta sada da misli, kako da se postavi, prosečan Srbin, koji zauzet borbom za preživljavanje nema previše vremena da razmišlja o političkim finesama, ali ima potrebu da veruje i osloni se na glasove koji dolaze iz bratske Rusije. 

Ne zbunjuj nas Rusijo, ionako smo Vučićem već dovoljno sluđeni!!

Duža verzija teksta objavljena na Fondu Strateške Kulture, 15.04.2017.

_____________________________________

(1) www.politika.rs/scc/clanak/377315/Jedinstvena-Rusija-i-Putin-podrzali-kandidaturu-Vucic

(2) www.blic.rs/vesti/politika/jedinstvena-rusija-i-putin-podrzali-kandidaturu-vucica/r7lxzsc

(3) www.informer.rs/vesti/politika/120744/PORUKA-MOSKVE-PUTIN-PODRZAO-VUCICA-Vise-nema-dileme-JEDINSTVENA-RUSIJA-predsednicku-kandidaturu-lidera-SNS

(4) www.pravda.rs/2017/04/04/mosva-reagovala-na-proteste-u-srbiji-to-je-podrivanje-suvereniteta-zemlje/

(5) srbin.info/2017/04/09/ruski-filozof-dugin-u-beogradu-protestuje-patriotska-omladina/


Izvor: Fond Strateške Kulture

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Ne zbunjujte nas, braćo Rusi!

* Obavezna polja