Ruski štampani mediji objavili su vest da je Henri Kisindžer, veliki mag spoljne politike, predložen za člana Ruske akademije nauka. Politika koju je forsirao Kisindžer počivala je na svim pravilima novog svetskog poretka, zagovornik je svetske vlade, ali je Kisindžer poznat i po tome što je uvažavao dijalog i uvek dijalogu i diplomatskom nadmetanju davao prednost. Kisindžer je osnivač Bilderberga, u poznim godinama bavio se problematikom rasta svetske populacije i predlagao rešenja koje se ne bi mogla okarakterisati kao humana (manipulacija vakcinama i lekovima, računajući na smrtonosne epidemije velikih razmera), zalagao se za GMO, Monsanto. Međutim, Kisindžer se uvek protivio bezrazložnom i nekontrolisanom Trećem ratu koji bi, po njegovom mišljenju vodio uništenju planete.
Drugi mag svetske politike, Kisindžerov savremenik, Bžežinski, sasvim je drugačijeg psihološkog profila. Za razliku od Kisindžera on nije sofisticiran političar, niti pregovarač, mrzeo je kolege, uništio karijere mnogih talentovanih političara. Bžežinski ne podnosi Kisindžera, zamerao mu je što podržava dijalog sa Moskvom. Nakon ruske intervencije u Siriji i izlaska Rusije na toplo more, Bžežinski koji je godinama krio rusofobiju, više nije mogao sakriti mržnju prema Rusima, ali i svim pravoslavnim narodima. Bžežinski je ideolog i pokretač svih američkih doktrina koje za cilj imaju dominaciju i pokoravanje planete. Nakon „Velike šahovske table“ u nekoliko knjiga objašnjavao je zašto se stvari ne odvijaju prema zamislima da se ovlada Hertlandom, a izgledalo je tako jednostavno. Uspeo je da ubedi Obamu u ispravnost teze o masovnim nuklearnim udarima, i da je prethodno neophodno okružiti Rusiju, privući NATO i instalirati rakete na 50 do 100 kilometara od ruskih granica. Predlagao je da se u izolaciji i blokadi Rusije koristi iskustvo britanske mornarice tokom blokiranja američkih kolonija tokom njihove borbe za nezavisnost. Rusiju, po Bžežinskom, treba izbaciti iz svih svetskih institucija, a ne samo iz Saveta bezbednosti. Čekala se pobeda Hilari pa da otpočne Treći svetski rat. Bilo je u planu da se u tom smislu upotrebe Kijev i Baltik jer je ocenjeno da se medijskom manipulacijom unelo dovoljno straha od ruskog napada.
Po sugestiji Bžežinskog Obama je činio sve da bi Tursku privukao nazad. Erdoganu je slao poruke da će nakon izbora Turskoj izručiti Gulena i da će SAD redefinisati odnose sa Turskom. Isticao je da će Iran biti važan oslonac buduće kampanje SAD na Bliskom istoku i Arabijskom poluostrvu, jer je to Erdogan želeo čuti. Erdoganu je obećan i deo Sirije kao njenu 82. provinciju, isporuke nafte i plina od Irana i Zalivskih zemalja. Stoga je Erdogan na sastanku sa svojim savetnicima i planerima izneo predlog da se razmisli o ideji da Ankara svoje energetske potrebe obezbedi gradnjom Turskog toka, a da će profit ostvarivati projektovanim cevovodom iz Katara i Saudijske Arabije, jer on mora proći budućom 82. turskom provincijom da bi nastavio prema Grčkoj, Albaniji i Hrvatskoj. A da bi se sve odvijalo prema planu Amerikanci su jedinicima Islamske države omogućili povlačenje iz Mosula koridorom prema Alepu. Zaustaviti Ruse u Alepu postao je prioritet kako bi se kroz fingirano osvajanje Mosula i Rake za SAD obezbedila pozicija ravnopravnog pregovarača o postkonfliktnoj Siriji.
Zatim bi usledila pobuna na Kavkazu, što bi bio najbrži način da se islamistički plamen prenese dalje preko centralne Azije u Kinu, jer „Kina podržava Putina u Siriji“. Bžežinski nije odustajao ni od ideje da se od Boko harama napravi nova Islamska država, odnosno da se od Afrike napravi novi Bliski istok, kako bi zatim Afrikom (United States Africa Command, USAFRICOM, AFRICOM) „preuzeo borbu protiv rastućeg terorizma“ u centralnoj Africi, gde su najveća nalazišta ruda i dijamanata. Afrikom već obučava specijalce pojedinih vlada zemalja centralne Afrike. Za Bžežinskog, nakon mira na Bliskom istoku treba uzeti Afriku „koja se nudi na tacni“, a nakon toga nastaviti osvajanja u Aziji – ekonomska, politička, a zatim i vojna. Savetnik pet američkih predsednika jedva je čekao dolazak „zle žene“ u Belu kuću, koja je psihička nepoznanica kao i on, spremna da prihvati masovni nuklearni raketni udar na Rusiju.
Međutim, „zla žena“ nije uspela. Uzalud žrtvovanje kokoške u Šumama Bohemiana, okultizam, klanjanje Nečastivom. Pobedio je Tramp koji je u nekoliko navrata tokom predizborne kampanje nagovestio relaksiranje odnosa sa Rusijom i uspostavljanje partnerskih odnosa. Dok je Bžežinskom pogled prazan, Soroš ne gubi vreme i pokrenuo je obojenu revoluciju na tlu svoje zemlje. Patent koji je doneo razaranja i odneo mnoge živote krčeći put „tenkovskoj demokratiji“ sada je ubrizgan na američko tlo. Studentski protesti organizovani prepoznatljivim metodama Džina Šarpa već su identifikovani i rastumačeni širom sveta. Da li će FBI imati pravi odgovor i Soroš doživeti sudbinu predsednika nekoliko država koje je uspeo da svrgne sa vlasti ostaje da vidimo.
Ostavite komentar na Američki ideolozi nakon pobede Trampa

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.