Manastir Valjevska Gračanica se nalazi u selu Tubravić, blizu reka Sušice i Jablanice. Posvećen je Svetom Arhangelu Mihailu. Nastao je pre 13. veka, a obnovljen, verovatno, u 13. veku od strane Prep. Teoktista, Svetog Kralja Dragutina.
Postoji predanje da su manastire Pustinju, Gračanicu i Jovanje sagradila tri brata Svetog Simeona Mirotočivog, to bi značilo da su nastali u 12. veku.
Pominje se i u 15. i 16, kao i u 17. i 19. veku u raznim zapisima: u turskom popisu iz 1560, u defterima valjevske nahije 1528. i 1536, kao i u haračkom defteru iz 1818. g.
Nađeni su troslojni temelji i dva sloja fresaka. Apsida je sedmostrana, kao da je svaka posvećena po jednome od Sedmorice Arhangela, a može biti da su i spolja ikone njima na po se na tim stranama ikonopisane. Uklesano žezlo na nadgrobnoj ploči igumana svedoči da je manastir bio pod kraljevskom zaštitom.
Zna se da je bio manastir po nađenim monaškim grobovima, a i po natpisu na pečatu, koji glasi: „Bratstvo manastira Valjevske Gračanice“. Takođe, na zvonu piše da je on dar manastiru, a postoji predanje da ga je priložio knez Miloš Obrenović 1836. g.

Sadašnja crkva je sagrađena na starim temeljima 1818., a gradili su je Milosav Tomić iz Stubla i Vukosav Veselinović iz Tubravića. Sadašnje kube je dao da se sagradi Sveti Vladika Nikolaj Velimirović koji ju je pomolivši se u Njoj, po svetosti, imenovao Svetom Gorom, po ugledu na kube na Lelićkoj crkvi. On je sam poslao iste majstore, koji su gradili njegovu zadužbinu, da je ukrase sagradivši joj to prelepo kube.
Najstariji zapis o manastiru je napisao Joakim Vujić 1826. On navodi „ da je parohijska crkva sela Tubravić, Stubo, Kunice, Brezovice, Sušice, Rovni…da je manastirska crkva zidana od lomljenog kamena, zalivena živim krečom, debelih zidova, pod pokriven oblim kamenom.“
U apsidi oltara, ispod maltera, otkriveni su tragovi dva sloja fresaka. Oltar je trolisne osnove. Ali sedmostrana zapadna apsida izdvaja je od svih poznatih Pravoslavnih Hramova.
Arheolozi su utvrdili da je u blizini staro srednjevekovno groblje, u blizini se nalazi i mala pećina- isposnica, a na brdu Parač se nalaze ostatci groblja sa stećcima, od kojih je jedan u porti ove crkve.
Postoji svedočanstvo da se nekad mogla, na ostacima fresaka oko oreola, videti vinova loza, što je odlika freskopisa u Nemanjićkim zadužbinama.
Vlada Srbije, na inicijativu pobožnog naroda koji se zabrinuo za njenu budućnost, proglasila je ovu crkvu „spomenikom od posebnog kulturnog i istorijskog značaja.“

Narodni pesnik iz Podgorine vapije i opominje:
„Prazna srca, pa prazne i duše,
Pravoslavlje žele da uguše,
Najstarije manastire ruše,
Da poruše il’ u vodi dave
Zadužbinu strica Svetog Save.
Znaju dobro da su najstariji
Pravoslavnom rodu najmiliji.“
…. i dok u manastiru Tavna guslar opeva Golgotu Gračanice, monahinje kleče, plaču i celivaju gusle…
„Mnogi Srbin o tome ne haje,
Snaći će nas što je snašlo Maje.
Nema Maja više na planeti,
Jer se nisu dozvali pameti.
Na iskraju dva’esprvog veka
Presušiće Sveta Srpska reka.“
Ostavite komentar na Kratak istorijat Gračanice Valjevske (video)

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.