07. decembra 2012. godine Hilari Klinton je na Univerzitetu u Dablinu u funkciji državnog sekretara SAD pokušala da predstavi napore koje Sjedinjene Države čine u promovisanju veće ekonomske integracije sa Evroazijom, kako bi se suprotstavili „resovjetizaciji“ bivših republika SSSR-a, sada nezavisnih država. Klintonova je naročito kritikovala rusko približavanje Belorusiji i Kazahstanu. To je bio početak kampanje u kojoj se Rusija označila kao neprijateljska zemlja i pretnja za SAD. Klintonova se obrušila na potez Rusije da promeni zakon o NVO, koje je nazvala promoterima demokratije i ljudskih prava i pokretačima kulturnih promena. Istakla je da su potrebe za NVO u Rusiji sve veće jer Rusija, po njoj, krši ljudska prava ne samo u Rusiji već i u drugim državama, pri čemu je apostrofirala Turkmenistan. Klintonovi su, tako, shodno Bžežinskom i doktrini Pola Volfoviča pokrenuli satanizaciju Rusije.
Antiruska histerija postajala je sve veća, a kulminaciju je dosegla 2015. godine tokom sjednice Konferencije za evropsku bezbednost i saradnju. Tada je konstatovano da Rusija počinje sa sovjetizacijom Istočne Evrope, a kao argument je korišćena ruska inicijativa za uspostavljanje Evroazijske unije. SAD su još 2012. godine inicirale debate u Savetu bezbednosti UN o navodnom kršenju ljudskih prava u Rusiji, gušenju opozicionog delovanja i rada NVO. Kremlju je već tada postalo jasno da da su se Sjedinjene Države opredelile za povratak na hladnoratovske pozicije, stavove i termine. Iskusni političari su ukazivali da retorika Klintonove otkriva buduće američke geopolitičke planove. Istina, napetosti između Vašingtona i Kremlja nisu nikada jenjavale, ali su SAD upadljivo počele brinuti za rusku „periferiju“. Naglo su svet podsetile na „opasnost od ruske invazije“ na Baltik, ali im je bila neophodna jedna „napaćena“ zemlja izložena ruskoj „pretnji“. Boljeg izbora od Ukrajine nije bilo.
Ukrajina je bila idealna za planove neokona i šarenu revoluciju. Do tada se o korupciji u Ukrajini malo govorilo, iako je iz zemlje odneseno više desetina milijardi dolara, koje su „oprane“ uz pomoć banaka EU, većinom onih u Londonu. Naravno, sve je počelo nakon disolucije SSSR-a. Ukrajina je postala glavna baza za transfer novca ruskih tajkuna, koji je diplomatskim kanalima odlazio u London. Ceni se da je na taj način na Zapad prebačeno oko 70 milijardi dolara. Oleg Deripaska je čak javno govorio o transferu svog novca u London. Asošijeted pres je preneo tu informaciju, a britansko tužilaštvo nije reagovalo, iako se radi o velikoj sumi, koja ne bi promakla tužilaštvu, uvek spremnom da reaguje na kršenje finansijske discipline. Ali, ko bi reagovao na operaciju koju vodi MI-6 s novcem koji završava u efektivama londonskih banaka?
Ista novinska agencija odabrana je za plasiranje novih informacija na istu temu, transfer ruskog novca. Asošijeted pres je 22. 03. 2017. godine objavio tekst koji su svi britanski mediji preneli. Cilj je bio jasan, diskreditacija predsednika Trampa. Koristeći činjenicu, koja nije bila nikakva tajna, da je Pol Manafort povezan sa Olegom Deripaskom, mediji su Manaforta „razapeli“, jer je „tajno radio za Deripasku“, kako bi „svesno unapredio“ interese ruskog predsednika Putina. Manafort je izvesno vreme voditelj Trampove kampanje, a to je za neokone dovoljan „dokaz“ da je Tramp Putinov čovek i „dokaz“ da je Trampa Putin doveo na vlast. Gardijan u članku o pranju 70 milijardi dolara ne pominje mogućnost da bude istražena odgovornost vodećih od 17 banaka koje su u operaciji učestvovale (HSBC, Royal Bank of Scotland, Lloyds bank, i Coutts) o čemu Gardijan navodno ima dokumente. Odakle Gardijanu ti dokumenti? Uzgred, niko ne pominje odgovornost Deutsche Bank.
Jedino važno je, izgleda, u prvi plan staviti čoveka koji je, istina, pružao Deripaski konsultanske usluge, što je podrazumevalo i investiranje Deripaskinog novca, što je na Zapadu potpuno legalan posao. Opet, to je bilo pre 11 godina. Ali, to je dovoljan dokaz za „udruženi zločinački poduhvat“ koji Tramp protiv Klintonovih vodi još od 2006. godine. Tramp, koji je znao prespavati u hotelu u Moskvi. Pune ruke posla za FBI i CIA. Odbori u Senatu već trljaju ruke. Naravno da su fake news, kao što su britanski Indipedent, BBC i Gardijan, požurili s napadima na Manaforta, ali i Putina, ukazujući na Trampovu izdaju ali i koliko je Putin opasan. Medijski napadi prate Trampove aktivnosti, koji planira lično ili preko Tilersona da kontaktira ruskog predsednika, u cilju priprema za susret 13. 07. ove godine na skupu G-20 u Hamburgu.
Postojale su namere da do susreta Trampa sa Putinom dođe i ranije, ali je 16 američkih bezbednosnih agencija svaki put uspelo da nešto iskopaju o Trampovim saradnicima, informacije potom izvuku iz konteksta i plasiraju medijskim kanalima. Neokoni grozničavo koriste medije i društvene mreže da diskredituju Trampa i Putina, jer su im u rukama loše karte.
Ostavite komentar na Napokon susret Putina i Trampa

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.