„Gotovo 1 800 dana šest glavnih tačaka Briselskog sporazuma nisu ni dirnute a to ne može da bude samo krivica Albanaca to je potpisala i Evropska unija“ istakao je predsednik.
Gospodin Arifi je ovde rekao da je njihov ustavni sud ocenio da su 22 od 23 principa Briselskog sporazuma suprotna njihovom ustavu što znači da neće implementirati ZSO nikada. Oni će izaći i reći da će to uraditi. Ovo gledam već dugo vremena i svaki put je isto“ podvukao je Vučić.“
(delovi izjave predsednika Vučića RTS-u, 23. mart 2018. godine)
Kakva „iskrena” izjava našeg poštovanog predsednika Republike Srbije! Ali, dragi predsedniče, kako to da se uopšte ne sećamo da ste ikada javnost Srbije ranije upozorili da je prošlo „gotovo 100 dana od potpisivanja Briselskog sporazuzma a da šest glavnih tačaka nisu ni dirnute”!?
Ili da budem potpuno iskren ja se nikako ne sećam ni da ste ikada Srbiju upozorili da je prošlo 200, ni 500, ni 1000, ni 1500 itd. dana od potpisivanja Briselskog sporazuma a da šest tačaka nisu ni dirnute!
Čudim se kada ste već toliko čekali da niste sačekali još malo pa nas na ovo upozorite tek onda kada prođe 2000 dana!!! Nekako je lepa i okrugla brojka kao stvorena za proslave i jubileje! A naš pokojni veliki istoričar Milorad Ekmečić je uvek upozoravao da nema ništa gore i lažnije u istoriji od okruglih cifara! Ja mislim da Vi takve cifre volite samo zato jer su propagandno vrlo efikasne jer se lako pamte! Kao kada kažete da je prosečna plata 500 evra, a više se niko i ne seća da li je ona već bila toliko ili je sada, ili će nekada biti! To je manje važno od činjenice da je nešto „okruglo“ 500 evra!
Čudim se i pitam se – zašto ste uopšte i sada izabrali da nas posle svih ovih 1800 prošlih dana upozoravate na potpuno neispunjavanje Briselskog sporazuma od strane Albanaca! Pa kada ste ćutali 1800 dana od dana potpisivanja Briselskog sporazuma i niste nas ni jedan jedini put upozorili da se tog sporazuma druga strana uopšte ne pridržava, zašto ste smatrali da uopšte i sada treba da to podelite sa nama i da nas to više uopšte i zanima!?
Zanima me, na primer, dragi predsedniče, da ste kojim slučajem Vi potpisali pravno obavezujući Ugovor o kupovini stana za Vas (a ne Briselski sporazum!) i da ste uredno ispunili sve šta biste Vaše obaveze oko uplate svih ugovorom predviđenih novčanih rata, a da vam prodavac stana za sve to vreme uporno ne daje ključeve od „kupljenog stana“, da li biste Vi sve vreme ćutali i čekali da prođe čak 1800 dana pre nego što biste se prvi put požalili nekome, pa makar taj neko bila i javnost Srbije? Ja sam nekako mišljenja da biste Vi u tom slučaju, da je Vaš lični interes u pitanju, da izvinite na izrazu „vrištali kao Damjanov zelenko“ i to već posle nekoliko nedelja ili najviše mesec dana! Jer, iskreno rečeno, svako normalan bi tako reagovao a ne samo Vi! Dakle svako bi, pa i ja, u tom slučaju bio „Vučić“, odnosno „Damjanov zelenko“.
Uzimajući sve te okolnosti u obzir, zanima me još nešto dragi predsedniče. Kao vrsni i najbolji student prava u istoriji Pravnog fakulteta u Beogradu i kasnije i najbolji diplomirani pravnik u Srbiji (najbolji nezapošljeni pravnik, naravno!) i to od kada pravo kao nauka postoji u našoj zemlji, i kada biste hipotetički bili sposobni da radite u privatnoj advokatskoj kancelariji – šta biste rekli nekom Vašem potencijalnom klijentu koji bi Vam se hipotetički obratio za pravnu pomoć i rekao da je potpisao Ugovor o kupovini stana na kredit i da je sve svoje obaveze uredno ispunio i sve platio ali mu prodavac stana već 1800 dana ne da da uđe u njegov tako kupljeni stan? Poznajući Vaš karakter i Vašu impulsivnost, dajem sebi za pravo da pretpostavim, pa makar to bilo i potpuno pogrešno, da biste mu rekli sledeće: „Pa Vi ste gospodine totalni idiot! Šta ste čekali do sada!? Zašto niste došli ranije pobogu čoveče?!“ Ako grešim, ako mi je pretpostavka pogrešna, ja Vam se najdublje i najiskrenije izvinjavam.
Želeo sam da u ovom svom tekstu komentarišem samo ovu vašu izjavu ali se onda nekako baš ovih dana desi i slučaj Marko Đurić pa moradoh, hteo – ne hteo, da temu proširim i na taj događaj.
I nekako mi odmah pade napamet već čuveno i nikada objašnjeno sedenje na stiroporu i gladovanje tadašnjeg predsednika stranke SNS a kasnije našeg predsednika Srbije Tomislava Nikolića. Nikada niko nije saznao zašto je Tomislav Nikolić sedeo na stiroporu i zašto je štrajkovao glađu. Niko nije saznao šta su bili zahtevi i kome se to inatio i zašto Tomislav Nikolić. Ali ja znam da Vi gospodine predsedniče Vučiću to znate sigurno bolje i od samog „pritiskivača, držača ili kamena za stiropor – poznatog i pod imenom Tomislav Nikolić“! Isto tako Vi jedino znate i zašto je bilo toliko važno da se tačno baš ovo desi Marku Đuriću i zašto je on morao da bude grubo vučen po ulicama Prištine! Vi to znate najbolje! Kao što sam siguran da sedenje na stiroporu nije bila preporučena terapija za prostatu Tomislavu Nikoliću već sigurno vaš zajednički planirani manipulatorski i marketinški potez, tako sam siguran da ni Marko Đurić nije slučajno uhvaćen, prošetan i pušten! I?! Prvo nam recite istinu za stiropor i štrajk glađu Tomislava Nikolića, pa onda za batine Marka Đurića!
Ali ima još nešto o Marku Đuriću! Svakom iole normalnom čoveku potpuno je neobjašnjiv potez slanja voza iz Beograda za Kosovsku Mitrovicu oslikanog ikonama i svecima, uz natpise da je Kosovo Srbija. Naravno, svakom iole normalnom i vaspitanom čoveku ne bi baš bilo prijatno da se naslanja na Svetog Đorđa ili da stavi torbu na Svetog Savu a kofer na Bogorodicu! Isto kao što nijedan normalan čovek ne bi tako oslikao svoj auto ili kamion, napisao na šemu Kosovo je Srbija i sa njim pošao na Kosovo i Metohiju, pa se potom čudio negativnoj reakciji Albanaca! To je čini mi se takođe osmislio Marko Đurić!
Ne znam koju je polovinu, čevtrtinu ili osminu mozga pri tome koristio i da li je uopšte koristio svoj ili tuđ mozak, ili čak uopšte nije ni koristio taj deo tela dok je to smislio, ali je posledica bila da su organi takozvane države Kosovo odmah zabranili tom vozu da ulazi na Kosovo. I tako je genije Marko Đurić, i Vi gospodine predsedniče koji ste ga u tome podržavali, uspeo da naše stanovnike severnog dela Kosova ostavi neko vreme bez, do tada redovne, železničke linije samo zbog tog „totalno idiotskog“ čina. Srećom po naše stanovništvo, posle nekoliko dana vozni red se vratio na staro ali bez upotrebe oslikanog voza! Naravno, za te šarene nalepnice ikona svetaca i Bogorodice, silne novce je platila upravo Kancelarija za Kosovo i Metohiju čiji je direktor Marko Đurić a koji su taj projekat nazvali „projekat brendiranja“! Koji je um to smislio!? Odgovorite mi prvo to, pa tek onda ko je i zašto tukao Marka Đurića!
A ja bih, na primer, zbog velikog broja mladih ljudi i studenata Univerziteta u Prištini (koji je sada u Kosovskoj Mitrovici), za te novce preuredio nekoliko vagona toga voza u svetle i tihe biblioteke i čitaonice, uz ugrađen i besplatan bežični internet i radne stolove sa kompjuterima, kako bi studenti tokom putovanja od fakulteta do kuće i nazad mogli da uče i spremaju ispite! U jednom vagonu bi uvek mogla da bude atmosfera kao u kafiću u kome bi taj mladi svet mogao da se osveži i razgovara i uživa na putu do Kosovske Mitrovice. Možda bi vremenom veliki broj mladih nalazio za shodno da poseti svoju braću na severu Kosova i da im da podršku! Možda bi taj voz čak i zarađivao, a novac se mogao dati kao pomoć našim suanrodnicima u našoj južnoj pokrajini. Možda bi taj voz postao i turistička atrakcija za mnogobrojne strance koji posećuju Beograd i Srbiju, koji bi možda želeli i da „osete“ atmosferu Kosova o kome su toliko slušali u medijima a nikad ga nisu videli! Ujedno bi za ostale takve putnike u ostatku voza mogla da se organizuje stalna filmska projekcija našeg kulturnog nasleđa na Kosovu i Metohiji! Ko bi zabranio biblioteku čitaonicu kafić i filmove o kulturnom nasleđu?
Verujem da je Marko Đurić, kada je oslikavao voz, tako očajnički želeo da se pokaže kao pametan i uspešan mlad čovek i lider, ali mu očigledno za to štošta nedostaje a najvažnije je ono „nešto“ svoje i originalno (što bez lažne skromnosti na primer ima čak i moja, politički potpuno marginalna, malenkost) a što se ne može niti naučiti niti kupiti (Marko Đurić je počeo da studira 2002. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu ali je diplomu ipak na kraju morao kupiti na privatnom Fakultetu za pravosuđe i privredu u Novom Sadu i to 2010. godine, znači 8 godina kasnije jer mu škola baš i nije išla ko „politika“!). Ujedno, da se ne zaboravi, Marko Đurić je stari ponosni „Otporaš“! Bio je član „OTPORA“ i rušio je on Slobodana Miloševića za novce Soroša, onog istog koga kao arhineprijatelja Srbije stalno pominje predsednik Vučić! I da se još ne zaboravi: tom čoveku Marku Đuriću je bio savetnik Miša Vacić! Da, da, onaj isti Miša Vacić koji je u emisiji uživo pokazao sve svoje govorničke veštine i svoju sklonost mudroslovlju. To njegovo mudroslovlje je obilato koristio kao Marko Đurić i zato ga je plaćao novcem iz budžeta Srbije! Zamislite čoveka kome je Miša Vacić savetnik!
U ovom odvratnom i besmislenom vodvilju, u kome je glavna tema ismevanje sudbine naša južne pokrajine i njenog namučenog srpskog stanovništva, ipak je najjadnije svako oglašavanje Borisa Tadića i Vuka Jeremića. Ti nesrećnici nikako da shvate da je njihov trenutak, njihov dan, i njihovo vreme zauvek prošlo i da se više nikada neće vratiti. Boris Tadić i Vuk Jeremić bi trebalo da zauvek ćute jer su onog momenta kada su noć pre održavanja skupštine UN, pod pritiscima velikih sila i EU, promenili tekst rezolucije o Kosovu i Metohiji i ostavili ga bez njegove suštine, propustili šansu da budu ljudi i državnici i postali obične krpe i izmećari! Jer, da je ta njihova tako „uštrojena” rezolucija danas toliko važna i da ima smisla, neko bi je bar ovih dana pomenuo! Ali ne! Jedina rezolucija koja se i dan danas pominje je ona koju je još Slobodan Milošević kreirao, a to je Rezolucija UN 1244!
Tadićevu i Jeremićevu rezoluciju više niko ne pominje i ne seća se: čak ni njih dvojica! I zato ponavljam: samo jednom u životu imaš takvu jedinstvenu priliku da možeš pokazati da si čovek čvrst, jak i moralan, samo jednom možeš biti ludački hrabar, i to preživeti samo jednom i više nikad. Ako je propustiš, kao što su ova dvojica, ostaćeš zauvek niko i ništa i kukavica! Jer da ste tada hrabro i odlučno rekli: NE, ne damo našu Rezoluciju jer nam je važna Srbija i ono što ćemo ostaviti njoj i njenom narodu u nasleđe, i to saopštili javnosti Srbije, vi biste uništili svoje „prozapadne političke karijere i pozicije”, ali biste bili ljudi sa obrazom u Srbiji koji bi nam danas preko bili potrebni! Vi takvi ne trebati Srbiji danas! To vam jasnije od svega govore glasovi koje dobijate! Kada propustiš takvu šansu u životu da budeš čovek, onda sledeći put ako želiš da to ispraviš i pokažeš da si ipak čovek a ne krpa, možeš to postići ali samo ako ideš mnogo dalje i mnogo jače nego prvi put, i ako pri tome obavezno i pogineš! A ja znam da njih dvojica nisu od te „fele” i nisu od tog materijala. Samo kada bi se odlučili za herojsku smrt mogli biste zakratko bljesnuti i biti korisni Srbiji! Živi ne trebate nikome! Ali vama se tek sada živi, ne bi li ste uživali u plodovima vašeg izmećarenja! Zato i za vas i za nas najbolje je da ćutite, jer za heroje niste stvoreni! Vi ste bili i ostaćete zapamćeni samo kao rodonačelnici i utemeljivači arhi-SNS politike – samo to i ništa više!
I na kraju kada danas vidim naslovne stranice „Kurira” sa naslovima: „Marko Srbine”, „Aco Srbine”, „Putin zapretio – ko napadne Srbiju napao je Rusiju”, „Ona je hapsila Marka Đurića i htela da puca u njega”, „Haradinajeva batinašica! Ona je jedina žena u ROSU: klicala velikoj Albaniji TRI DANA PRE NAPADA pa krenula batinom na Đurića!”, „Obelodanjena tajna Vučićevog poziva Prištini koji je promeio sve: rekao sam im imate rok do pola osam! Evo šta se dešavalo pose hapšenja Marka Đurića” itd. itd… – poželim da podsetim čitaoce na samo jedan mali deo sadržaja otvorenog pisma gospodina Alekandra Rodića, predsednika „Adrija medija grupe” MG u čijem je vlasništvu i „Kurir”, a koje je „Kurir” objavio 25.07.2017. godine, što znači da nema još ni godinu dana od tada. Pismo je inače napisano povodom gostovanja i izjava predsednika Alekandra Vučića na TV Pinku.
Citiram:
„…Nijedna zemlja nema ovo što nas predvodi. Nijedna zemlja u svetu nema čoveka punog mržnje i besa na vlasti. Samo Srbija…“
„Nisam povređen ali nije mi ni smešno. Vučiću ništa nije sveto ni prema kome nema poštovanja beskrupulozne laži izlaze iz njega u svakoj sekundi…“
„Aleksandre Vučiću odavno nisam gledao tvoje lošije izdanje i to prepoznajem kao potez očajnika. Stručnjaci bi rekli da tvoj govor tela – bes crvenilo lica i histerične grimase – govore najbolje o tebi. Znaš i sam učili su te tvoji milionima evra preplaćeni savetnici Izraelci kako izgleda loša neverbalna komunikacija i kako se lako prepoznaje lažov.
Počeo si građane da učiš o istoriji Kosova spreman da za opstanak na vlasti daš i šta ti se ne traži Juče si otpočeo novi zadatak obmane građana Srbije. Počeo si da ih učiš o istoriji Kosova spreman da za opstanak na vlasti daš i šta ti se ne traži. Naravno da bi svako normalan podržao dijalog da nikada više ne bude sukoba. Ali kada to predlažeš TI koji si decenijama gurao naš narod u sukobe mržnju ostrašćenost zbog čije politike i danas majke i očevi odlaze na grobove svoje dece pitam se kako prevarantu jedan možeš mirno da spavaš. Doduše i sam javno kažeš da ne spavaš skoro nikad što mogu da razumem. Sa toliko uništenih ljudskih sudbina na savesti koje si huškao u rat od Hrvatske Bosne do Kosova nije lako zaspati….“
„Ipak najstrašnije u svemu što si izgovarao od tone tvojih laži jeste tvoj dubinski odnos prema ljudskom životu. Za tebe je ljudski život bezvredan što si pokazao stavom prema ubijenim ženama i detetu u centrima za socijalni rad. Tvoje zastrašujuće izvrtanje činjenica i posprdni ton u vezi sa odgovornošću predstavnika institucija zaista su jezivi. „Dete je ubijeno u kolima da li ćemo da kaznimo proizvođača automobila?“ kažeš TI u obraćanju narodu pokazujući koliko su ti i dalje bezvredni životi bili oni po onim tvojim „srpskim zemljama“ ili ovde usred Beograda. To su bili najstrašniji delovi tvog monologa nad kojim sam kao otac troje dece zanemeo i zapitao se imaš li ti uopšte bar u tragovima empatije u sebi? Znamo i ti i ja odgovor. Nemaš.
Čak i kada kažeš da si 24 sata plakao zbog prebijanja brata – ne verujem ti. Zato što si u ta 24 sata pozvao kao vrhovni sudija Srbije žandarme u Vladu da im pretiš i da im se svetiš. Nisi izdržao. I pored sudskog procesa koji je u toku doneo si i javnu presudu – brat je namerno prebijen a američka televizija N1 nije se slučajno našla tamo u tom trenutku. Ti više i ne kriješ da si vrhovni gospodar Srbije jači od bilo koje institucije u kojoj svedoci smo pravosuđe policija Poreska uprava rade po tvom ličnom nalogu.
Kukaš zato što svojim izveštavanjem ukazujemo na sve posledice tvoje diktature na društvo koje si potpuno urušio. Vladaš više od pet godina i imaš još pet ispred sebe a i dalje se kriješ iza „žutih“. Možda je vreme da prestaneš da se kriješ iza drugih i priznaš sve svoje neuspehe zašto ti zemlja liči na partijski ćar koji su međusobno podelile tvoje dahije.
Napao si opet Adrija medija grupu a da ni ti ni tvoja Poreska uprava niste u stanju da navedete nikakav dug osim vaših izmišljenih teorija zavere. Kažeš da je za dva i po miliona evra koje ja kao dugujem moglo da se „izgradi 20 vrtića obnovi Kraljevo povećaju plate i penzije“…
Da li ti veruješ da su građani Srbije glupi? Da ne znaju da je za 20 vrtića potrebno 40 miliona evra što si ipak radije poklonio svojim Arapima. Da zato što su Arapi imali prednost nad svim što je urađeno u Beogradu imaš samo da pokažeš neke obnovljene fasade i šetalište na Savi takođe urađeno za potrebe biznisa Arapa. Ti isti „žuti“ pre tebe izgradiše desetine obdaništa i škola dva mosta a ti samo fasade. Zato i ne smeš da raspišeš beogradske izbore jer znaš koliko ste jadan ili nikakav posao uradili.
Sve što si rekao na Pinku jasno je da je bila laž. Svaka reč koju izgovaraš je obmana. Zakukao si kako te brane samo Vučićević Mitrović Lađević Milovanović Vulin Stefanović i Đuka. Naravno da niko ne želi da učestvuje u tvom kriminalnom napadu na nas jer znaju da zloupotrebljavaš zakon. Jedino je lepo videti ko ti pravi društvo jer znaš onu narodnu „s kim si takav si“.
Jutros me tvoj poltron Marko Đurić proglasio za lidera opozicije opet na stranačkoj televiziji. Vi se izgleda toliko plašite znajući koliku snagu ima istina koju objavljujem o svima vama da ste u stanju da svakog minuta nove laži objavljujete.
Sve ovo što sam napisao i što ćeš verujem opet čitati desetak puta tebe stavlja u poziciju da je vreme da priznaš da si i očajnik i lažov.
Jednoga dana u Srbiji koja će biti pravna država odgovaraćeš za sva kriminalna dela. Za sada ti jedino preostaje da nastaviš da jašeš medije i obmanjuješ javnost.
Moraćeš ipak još da se trudiš da ti neko i poveruje. Nije dovoljan Pink skoči opet kod Milomira Marića i budi happy verujući da će 1.000 puta ponovljena laž postati istina. Ali neće. Znaš kako su prošli oni pre tebe koji su to mislili…“
Nakon ovog otvorenog pisma i ovakvih reči objavljenih u „Kuriru”, taj isti list sa tim istim vlasnikom danas piše o Vučiću i Đuriću ovako kako i sami čitate ovih dana! A ni „Kuriru” više nije višemilionski dužnik za porez jer ne videh od tada bilo kakvu presudu u tom pravcu! Gospodine Aleksandre Rodiću, gde su nestale sve ove krupne reči?!
Mislite o tome, dragi čitaoci!
I na kraju nešto sasvim lično…
Koliko je samo Srba na Kosovu i Metohiji koji u sopstvenim kućama i selima žive kao u konclogorima, koliko je njih prebijeno, koliko je njih spavalo mesecima i godinama u zatvoru, koliko je njih pretučeno i maltretirano, koliko je njih ostalo bez stoke štala i useva a da im se ni imena više ne pominju?! A to su jedini Srbi koji još uvek svojom hrabrošću čine nebeska čuda, pa i takvo čudo da je Kosovo i Matohija još uvek srce Srbije! Kada uporedim „fensi” maltretiranje Marka Đurića pred kamerama i njegovo brzo puštanje na slobodu, dođe mi da plačem! A kada se setim silnih godina koje je Oliver Ivanović proveo u zatvorima tzv. Kosova, i njegove izgubljene glave, tek onda plačem! On kao da nije žrtva, on kao da nije čovek, jer nije član SNS-a i nije direktor kancelarije za Kosovo i Metohiju i nije naš Marko Srbin… Za sve ostale zatočene Srbe nikada predsednik Srbije neće dati rok do pola osam! A svaka ozbiljna zemlja koja drži do sebe za svakog svog građanina reaguje isto, bio on vojnik, putnik, građanin, političar bogat, siromah… a ovde – samo ako je Marko!!!
E, Srbijo!
Izvori:
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/politika/762580/usvojena-rezolucija-o-kosovu.html
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/politika/762580/usvojena-rezolucija-o-kosovu.html
http://www.pravni-fakultet.info/o-nama/o-univerzitetu/o-univerzitetu.html
https://sr.wikipedia.org/sr/%D0%9C%D0%B0%D1%80%D0%BA%D0%BE_%D0%82%D1%83%D1%80%D0%B8%D1%9B
Ostavite komentar na Šta ste čekali do sada, predsedniče?

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.