Izjava turskog premijera Ahmeta Davotoglua da Turska neće dozvoliti da izgubi grad Azaz na severu Sirije[1], u blizini turske granice, ukazuje da se sirijska kriza komplikuje. Ova izjava je, s jedne strane, potpuno nediplomatska i suprotna svim međunarodnim normama i usvojenim konvencijama. S druge strane, ona je pretnja miru u regionu. S obzirom da je reč o Bliskom istoku, izjava turskog premijera predstavlja pretnju po svetski mir. Ona je ujedno i dokaz o dubokoj umešanosti Turske u unutrašnja pitanja Sirije i svedoči o turskim „dilovima“ sa tzv. Islamskom državom.
Postaje izvesno da je Turska i pre „libijske kampanje“ i svrgavanja Gadafija, zajedno sa zalivskim zemljama pravila planove o novim energetskim putevima i prodaji isključivo „sunitske nafte i gasa“ zemljama Zapada i Kini. Naravno, za taj naum podršku Vašingtona nije bilo teško obezbediti, jer bi realizacija plana podrazumevala potiskivanje Rusije sa svetskog tržišta, a što se Sjedinjenim Državama nalazi visoko na lestvici prioriteta. U Vašingtonu je procenjeno da bi Rusija, uz nametnute sankcije, i drastično smanjen priliv novca od prodaje energenata, u roku dve do tri godine mogla dožieti ekonomski kolaps. Ali, stvari su se odvijale drugačije.
U tom kontekstu treba posmatrati Erdoganovu najavu, izrečenu 04. 10. 2015. godine u Briselu, da Turska, ponukana humanim razlozima, planira uspostaviti „tampon zonu“ na sjeveru Sirije, uz svoju granicu. Briga o „umerenim pobunjenicima“ bila je samo pokriće da Turska, navodnom borbom protiv Islamske države, u stvari, obezbedi trasu za koridor koji bi iz Katra i Saudijske Arabije, preko Sirije, vodio u Tursku i dalje, ka EU. Erdogan je od Brisela tražio podršku za uspostavljanje „humane“ zone.
Kada se ima u vidu mogućnost Turske da, prema potrebi, „odvrće ventil“ migrantima koji se kreću ka EU, jasno je zašto Turska dobija podršku iz Brisela, prvenstveno od Nemačke, ali i Francuske, za uspostavljanje „tampon zone“. Kada se ima u vidu opterećenost Francuske terorističkim napadima i vanrednim stanjem, lako je objasniti optužbe koje na račun Asada i Rusije dolaze od francuskih diplomata. Izjava francuskog premijera Manuela Valsa da bi kopnena ofanziva u Siriji bila „odlučujuća“ u borbi protiv ekstremista Islamske države[2], takođe je vid podrške turskoj inicijativu za kopnenom intervencijom u Siriji, koju bi izvele turske i saudijske snage, a što je na konferenciji o bezbednosti u Minhenu izneo turski ministar spoljnih poslova, Mevlud Čavušoglu[3].
Turska je sagovornicima iz EU jasno dala do znanja da bi, ukoliko bude primorana da otvori granice migrantima, njih oko milion moglo da se uputi prema Grčkoj ili Bugarskoj. Odgovor iz Brisela je brzo stigao, u vidu najave da će se u vazduhoplovnoj bazi u Indžirliku stvoriti nova vojna koalicija, radi uspostavljanja „tampon zone“ i zone zabranjenih letova. Neutemeljene optužbe da su Asadove snage uz podršku ruske avijacija bombardovale bolnicu Lekara bez granica[4] i školu, pri čemu jedan deo medija koji plasiraju optužbe tvrdi da su bolnica i škola stradale kao posledica vazdušnih udara, a drugi deo navodi da su po sredi bili raketni napadi, treba posmatrati kao medijsku podršku potrebi stvaranja „tampon zone“. Informacija se zasniva na nekoliko reči „nekoga“ sa tvitera, a niko nije ni pokušao da objasni kako su škola i bolnica radile pod danonoćnim bombardovanjem turske artiljerije. Sve neodoljivo podseća medijsku kampanju koju je Zapad vodio kako bi opravdao intervenciju na Kosovu i na poznati „slučaj Račak“. Reč je, u stvari, o psiop operaciji koja se zasniva na neubedljivoj i na brzinu montiranoj laži jer se ne spominje ni jedno ime, čak ni ime navodno bombardovane škole, a sporna je i autentičnost objavljenog snimka.
Iz Poljske, zagovornika napada na Rusiju zbog „ruske pretnje baltičkim zemljama“, stigla je najava o upućivanju četiri aviona F 16 u Siriju zbog intervencije protiv Islamske države[5], a slanje vojske i aviona u bazu Indžirlik najavila je i Saudijska Arabija[6]. U cilju realizacije turske „tampon zone“, uz maksimalno korišćenje medija i instrumentalizovanje čelnika UN, počele su da pljušte optužbe na račun Rusije i njenog vojnog prisustva u Siriji. Scenario je napisan na osnovu matrice iz balkanske i iračko-libijske kampanje, pa su tako SAD blago ukorile Tursku zbog artiljerijskih napada na Kurde, dok je glas EU bio još tiši.
U fokusu turske brige trenutno su izbeglice iz Alepa. Zašto? Zato što trojac u vidu Turske, Saudijske Arabije i Katara, veliku privrednu šansu vidi u cevovodu koji bi, kako je već rečeno, iz Katra preko Saudijske Arabije vodio do Sirije, a upravo preko Alepa dalje u Tursku i ka EU. Navedene zemlje, inače sponzori Islamske države, ne mogu biti faktor mira u Siriji niti im se može prepustiti briga o njenoj budućnosti. Međutim, kako se kaže da nada umire poslednja, tako i Turska ne gubi nadu o stvaranju „tampon zone“, te stoga pomaže snage Džabhat-an-Nusra, tako što će ovaj sirijski ogranak Al Kaide ojačati grupama iz Azije, prije svega kineskim Ujgurima, novopridošlim Čečenima, i Turkmenima koje u Siriju upućuje Turkmenska islamska stranka. Ove snage se trenutno okupljaju u Turskoj, a obezbeđuje ih turska policija. Inače, Ujguri se još od 2014. godine pod nadzorom policije okupljaju, i zatim neko vreme borave u vladinim zgradama u turskom gradu Kajzeri. Inače, u Turskoj je brojna dijaspora Ujgura, jer oni decenijama pristižu iz Kine u Tursku, i ceni se da ih u Turskoj trenutno ima oko 300 000. Oni su regrutni kontigent za vojne operacije u Siriji. Turska obaveštajna služba je 10 000 Ujgura obučila za borbu, a deo već prebacila u selo Zanbag u Siriji, radi zaštite turkofonske zajednice, kojoj je, shodno Erdoganovoj brizi, radi opstanka neophodno obezbediti „tampon zonu“. Ne treba zaboraviti da je Alepo predviđen kao glavni grad projektovane 82. turske provincije, što ukazuje na nameru Turske da anektira taj dio Sirije. Nakon uspostave „tampon zone“ Turska bi se odlučila na taj korak, pozivajući se na Krim, a turski argument bi bio da je anektirani dio Sirije naseljen turskim narodom. Turska Alepo smatra za svoj grad, te je izjava premijera Davotoglua da Turska neće dozvoliti da snage Bašara el Asada zaposednu grad Azaz, u funkciji odbrane prava Turske na Alepo. Ono što nije rečeno je da Erdogan neće dozvoliti ni pad Rake, prestonice Islamske države. Okolina Rake je naseljena Ujgurima, koje Turska smatra turkmenskim narodom.
Kada se navedeno sagleda, Erdoganova mržnja prema Rusiji, koja vojnom intervencijom u Siriji remeti sve njegove planove o obnovi Otomanske imperije, postaje jasna. Što se Rusa tiče, oni su odavno pročitali Erdogana i dešifrovali „veliku šahovsku tablu“ Bžežinskog, koji nije naveo da Nemačku i Tursku veže vekovno prijateljstvo, oličeno u potpisanom vojno-tehničkom sporazumu. Šta je Erdogan, između ostalog, obećao Amerikancima u zamenu za podršku u obnovi Osmanskog carstva? Aktiviranje Ujgura u Kini, nakon čega bi počela demonizacija Kine, kao sada Rusije, kako bi se ostvarila, bar delimično, „velika šahovska tabla“.
__________________________________
Uputnice:
[1]http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=02&dd=15&nav_category=78&nav_id=1097028
[2] http://www.nezavisne.com/novosti/svijet/Francuski-premijer-Kopnena-ofanziva-bi-bila-odlucujuca-protiv-ID/353361
[3]http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/2/%D0%A1%D0%B2%D0%B5%D1%82/2209478/%D0%9C%D0%BE%D0%B3%D1%83%D1%9B%D0%B0+%D0%BA%D0%BE%D0%BF%D0%BD%D0%B5%D0%BD%D0%B0+%D0%B0%D0%BA%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0+%D0%A2%D1%83%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%B5+%D0%B8+%D0%A1%D0%B0%D1%83%D0%B4%D0%B8%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B5+%D0%90%D1%80%D0%B0%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B5+%D1%83+%D0%A1%D0%B8%D1%80%D0%B8%D1%98%D0%B8.html
[4] http://www.cdm.me/svijet/meridijani/pogodena-bolnica-ljekara-bez-granica-u-siriji-devet-ljudi-poginulo
[5] http://www.rtcg.me/vijesti/svijet/119248/poljska-spremna-da-salje-avione-u-siriju.html
[6] http://rs.sputniknews.com/svet/20160213/1103210827/Saudijska-Arabija-vojska-avioni-Turska-Sirija.html
Ostavite komentar na Zašto je Turskoj važan Alepo

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.