Nevladine organizacije – zamišljene kao središta samoorganizovanja građana – treba da doprinesu da društvo funkcioniše bolje. Ideja je da njegovi pripadnici zainteresovani za rešavanje problema, ne čekajući da se njima bavi samo država, uzmu stvari u svoje ruke. Druga strana te medalje je ograničavanje preterane ekspanzije države. Moderno društvo podrazumeva postojanje mnogo opsežnije javne sfere nego ikada ranije, pa kada bi isključivo državi bilo prepušteno da se njom bavi, makar po formi ona bila i demokratska, pretvorila bi se u svuda prisutnog oktopoda.
Zato je NVO sektor od ogromnog značaja za postojanje suštinske demokratije te ga svi građani, preko sredstava koja se izdvajaju iz budžeta, finansiraju. No, problem je kada neke NVO rade za vlade, i to po pravilu strane. Neke zapadne sile, sa globalnim hegemonističkim pretenzijama, već decenijama zloupotrebljavaju norme građanskog društva koje su same definisale. Umesto da u inostranstvu promovišu pravu borbu za demokratiju i ljudska prava, stvaraju svoje propagandne aparate maskirane u NVO „ruho“ (dopunjen „nezavisnim“ medijima). Cilj im je da promovišu njihovu politiku, odnosno da vrše pritisak na lokalne vlade kako bi iznutra bile prisiljene da slušaju šta im „Veliki Brat“ kaže. Najefikasniji je spoljni pritisak kada se kombinuje sa unutrašnjim, tako upakovanim da se građanima predstavi kao da je u njihovom interesu.
Koliko je opasna ta „igra“ sračunata da dovede do tihe okupacije države – posle organizovanja serije „narandžastih revolucija“ u Istočnoj Evropi i pokušaja da se jedna od njih izvede u Rusiju – shvatio je Kremlj. Moskva je donela zakon po kome delatnost i finansije NVO moraju da budu dubinski, a ne tek formalno transparentne. To znači da sva sredstva koja se dobijaju iz inostranstva moraju da budu prijavljena, te da se u svetlu činjenice da nekoga finansiraju stranci sagleda da li je njegova nominalna misija u skladu sa stvarnim postupcima. U RF se ovaj zakon primenjuje već godinu dana i za to vreme se pokazalo da su mnoge NVO zapravo lobisti stranih sila. Među njima je i Moskovska helsinška grupa, koja se toliko klela u svoju „nezavisnost“ i „humanističke vrednosti“.
Svašta bi se pokazalo kada bi i Srbija usvojila sličan zakon, te retrospektivno proanalizirala ko je zadnje dve decenije finansirao razne „naše“ borce za „ljudska prava“. Međutim, kod nas su stvari još mnogo gore nego u Rusiji. Ta zemlja se bori da ne bude sofisticirano okupirana, a mi smo na mek način već osvojeni, dok se sada koprcamo da unutrašnje stege olabavimo ili bar ne dopustimo da postanu još gore. Štaviše, kod nas se oni što rade protiv interesa Srbije i omalovažavaju sve što je srpsko, neretko finansiraju iz našeg budžeta. To je vrhunac okupacione perverzije! Time ne samo što se potkopava država već i demokratija. Lažne NVO u očima mnogih građana kompromituju čitav nevladin sektor koji je od ogromnog značaja za demokratski razvoj.
Zato je Srbiji potreban ne samo zakon sličan ruskom, već i model kontrole onoga što je učinjeno budžetskim sredstvima datim za NVO od 2000. godine do danas. Možda bi sa tim trebalo početi baš od Novog Sada, gde se agresivno bune oni što im smeta ponovo otpočeto ozbiljnije finansiranje „zavičajnih, verskih i nacionalnih institucija“. Vreme je da konačno vidimo šta su stvarno, a ne tek na osnovu raznih faktura namenjenih pravdanju para i našminkanih „evaluacija projekata“, uradili oni što se hvale da (našim i stranim parama) već dvadeset godina, navodno, rade nešto za društvo!
Ostavite komentar na Zloupotreba nevladinog sektora

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.