Na svom poslednjem sastanku, 14.07.2017. godine, u Rimu, mešovita komisija SPC i HBK (Hrvatske biskupske konferencije) koja je imala zadatak da rasvetli lik i delo hrvatskog kardinala Alojzija Stepinca uoči, tokom i nakon Drugog svetskog rata, konstatovala je da stavovi dve delegacije o toj temi ostaju suprotstavljeni, uprkos šest zajedničkih sesija na kojima su jedna drugoj iznosile argumente.
Pa, ipak, u usaglašenom saopštenju, kojim je praktično okončan jednogodišnji dijalog dveju crkava o ulozi kontroverznog hrvatskog nadbiskupa, pored uobičajenih fraza kako je rad Komisije omogućio bolje razumevanje međusobnih pogleda na istoriju vremena u kome je Stepinac živeo i radio, stoji i jedna, čak i logički, a kamoli naučno ili crkveno, neprihvatljiva formulacija:
“Sve crkve tokom Drugog svetskog rata i posle njega, na prostoru NDH, među njima i Rimokatolička i Srpska pravoslavna crkva, bile su izložene okrutnim progonima i imale su svoje mučenike i ispovednike vere”.(1)
Zaista je neshvatljiva spremnost srpskog dela Komisije, koji su činili mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, episkop novosadski i bački Irinej, episkop pakračko-slavonski Jovan i stalni predstavnik Srbije pri Unesku Darko Tanasković, da stavi potpis na ovako nešto.
Kakvom je to “okrutnim progonima” u NDH bila izložena Katolička crkva? Ko ih je progonio? I koliko je to žrtava imalo katoličko sveštenstvo u NDH-a?
A za ilustraciju stradanja SPC u toj ustaškoj državi navešću podatke izrečene na sjajnom međunarodnom okruglom stolu „Kanonizacija Alojzija Stepinca – izazovi i odgovori“, koji je FSK organizovao 05.05.2016. godine u Beogradu. Tom prilikom, jedan od učesnika, prof.dr Vladimir Umeljić, izneo je sledeće podatke:
„U trenutku osnivanja ustaške države SPC je u Hrvatskoj imala 9 episkopa, a krajem 1941 bila su živa samo četvorica, s tim što nijedan nije ostao na hrvatskoj teritoriji. Hrvatska država proteruje 334 od ukupno 577 sveštenika, ubija 187. njih, 30 monaha i dva veroučitelja, a verski objekti se otuđuju, uništavaju ili pretvaraju u štale i klozete. Ustaše potpuno uništavaju 145 crkava i 43 kapele. Nisu zabeleženi protesti, niti protivljenje ni Stepinca, ni visoke crkvene hijerarhije“!(2)
Ovi podaci ne mogu biti nepoznati članovima srpske delegacije, i otuda je njihov pristanak da potpišu zajedničku izjavu u kojoj postoji jedna ovakva formulacija, koja praktično relativizuje stradanja srpskog naroda i sveštenstva u NDH, kod mnogih pravoslavaca izazvao osećaj da je srpska strana zapravo izgubila u ovom sučeljavanju. No, teško da se pokušaj skrivanja istine o jezivim zločinima može nazvati pobedom druge strane.
Ako bi uopšte mogli da govorimo o nekakvom pobedniku u mučnoj situaciji oko Stepinca, u koju se SPC nepotrebno upetljala, on može biti samo jedan – Papa Franja. Ne samo zato što su, u zajedničkom saopštenju, obe strane saglasne kako su prepoznali velikodušnost pape Franje koji je, „dobrodušno prihvatio molbu patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja, i odlučio da formira tu komisiju“(3), već prevashodno zbog toga što su ga samo formiranje i rad Komisije vernicima obe konfesije predstavili kao pastira koji brine i o stadu koje nije njegovo. Kao pravednog hrišćanina.
Kladim se da će ga Vučić, čim završi unutrašnji dijalog o Kosovu, a možda i pre, pozvati da poseti Beograd. On će prihvatiti, a srpski Patrijarh neće se, ovoga puta, suprostaviti toj ideji. Na kraju krajeva, reći će nam se, do daljnjeg je odložio promovisanje Stepinca u „Svetog“…
I eto nam pape u Srbiji…
A, zar mislite da je formiranje ove besmislene komisije imalo neki drugi cilj?!
______________________________
(3) www.vidovdan.org/2017/07/14/rim-mesovita-komisija-spc-i-hrvatski-biskupi-bez-saglasnosti-o-stepincu/
Ostavite komentar na Papa i srpska Komisija

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.