Od 17. juna tekuće godine počela je primena zvaničnog diplomatskog kanala komuniciranja između Beograda i Prištine na osnovu Briselskog sporazuma – došlo je do razmene tzv. “oficira za vezu”. Za beogradskog “oficira” određen je Dejan Pavićević, a za prištinskog Ljuljzim Peci. Kancelarije Beograda i Prištine deluju u okviru sistema Kancelarije EU u Prištini i Beogradu. Peci podvlači da je njegovo postavljanje za šefa misije za veze sa Beogradom učinjeno po direktnom ukazu “predsednika Kosova” Atifete Jahtjage. Lično zvanje ambasadora (”Republike Kosovo” u Švedskoj) on je dobio od “Ministarstva inostranih poslova Kosova”, “ta titula ne propada i ovde nema nikakvih nedoumica” – ukazuje Peci. On insistira da poseduje “puni i apsolutni” diplomatski imunitet. Tako je u suštini Srbija uspostavila diplomatske odnose sa delom svoje sopstvene teritorije – sa Kosovom i Metohijom.
Vršenje svoje diplomatske misije Peci je započeo krajnje provokativnim izjavama o tome kako ga je zapala posebna čast da bude prvi predstavnik Kosova u Srbiji, koja je “pokušala da uništi njegovu zemlju”, “izvršila agresiju i pokušala da načini genocid nad njegovim narodom”.[1] Marko Jakšić, poslanik DSS i lider kosmetskih Srba je rekao da, “kada je reč o partneru Prištine – državi koja je predala Kosovo i Metohiju – ne iznenađuje bahato i arogantno ponašanje predstavnika Prištine u Beogradu, vlast ćuti na uvrede predstavnika kvazi-države koju predvodi trgovac srpskim organima”.[2]
Očigledno je da se radi o delovanju ne samo diplomatske nego i ideološke misije – diplomatska kancelarija Prištine će nema sumnje postati informativno-propagandni centar pozvan da utvrdi i što je moguće šire rasprostre teze o “genocidu Srba nad Albancima na Kosovu” time podrivajući i slabeći regionalne i međunarodne pozicije Srbije.
U skladu sa planom za primenu Briselskog sporazuma, Srbija do kraja juna mora da zatvori sve bezbednosne i policijske institucije i da “vladi Kosova” obezbedi podatke o broju i rangu službenika – onih koji su izrazili zainteresovanost za “uključivanje u kosovske strukture”. U stvari Srbi nemaju izbora – ili da se rastope u “kosovskim strukturama” ili da odu. Onima koji pristanu da rade rame uz rame sa Albancima biće predloženo mesto u ekvivalentnim strukturama, ali “ukoliko to bude mogućno”. Istovremeno Srbija počinje sa procedurom prekidanja isplate plata, sada će se one isplaćivati isključivo iz budžeta Kosova.
Po toj istoj shemi Srbija tokom juna tekuće godine mora da dostavi Prištini informacije o personalu u pravosudnom sistemu, koji je zainteresovan da rad nastavi u kosovskim institucijama. Potpuna integracija sudskog sistema Srbije na Kosovu i Metohiji u pravosudni sistem Kosova, treba da bude završena do kraja godine – to jest, srpski sudovi će biti zatvoreni, a službenici će se integrisani u sudski sistem Kosova. Sredinom jula treba da bude ostvarena u punom obimu primena svih ranije dogovorenih sporazuma – po pitanju katastra, matičnih knjiga, carinskih pečata, univerzitetskih diploma, obezbeđenja slobode kretanja, integrisanog upravljanja granicama, funkcionisanja oficira za vezu, specijalnih policijskih jedinica za zaštitu religioznog i kulturnog nasleđa, uplatama carinskih dažbina i razvoju Fonda za severno Kosovo.[3]
U Leposaviću je 14. juna zatvorena kancelarija MUP-a Srbije. Radenko Nedeljković, šef Kosovsko-Mitrovačkog okruga, konstatovao je da će biti produžen rad “povezan na poslovima upravljanja i na izdavanju ličnih dokumenata, a ostali bivši službenici MUP-a Srbije koji su ovde ne samo radili, nego se i družili, treba da se raziđu kućama”. Slična sudbina – odlazak u penziju, uključivanje u kosovske strukture ili odlazak u Srbiju – očekuje u narednim danima i bivše srpske policajce u opštinama Zvečan, Kosovska Mitrovica i Zubin Potok. R. Nedeljković je pozvao građane da ne podležu panici u vezi sa raspuštanjem sistema MUP-a Srbije na Kosovu i Metohiji. Mada to nije jednostavno učiniti.
Primena Briselskog sporazuma ili potpuna integracija Kosova i Metohije u sistem prištinske vlasti – to je ona cena koju vladajuća koalicija treba da plati za svoj dolazak na vlast u maju 2012. godine, cena koju Srbija i srpski narod mora da plate za sumnjivo zadovoljstvo dobijanja datuma za početak pregovora sa EU – koji će joj možda dodeliti Savet Evrope 28. juna tekuće godine. Srpska vlast je stavila akcenat samo i isključivo na EU “pokušavajući na sve načine da dobije ulaznicu za Titanik koji tone” – ovakva karakteristika spoljnopolitičkog kursa Srbije sve češće se može čuti u srpskim medijima. Kurs koji nije doneo ni obećane investicije, ni ozdravljenje munjevito pogoršavajuće ekonomske situacije pomoću pristupnih fondova EU. U uslovima gašenja državnih institucija Srbije i organa Reepublike Srbije na Kosmetu, nadolazećeg pravnog i institucionalnog haosa, osećanja propasti i očaja, povećan je rizik masovnog egzodusa Srba sa Kosmeta.
U prvom redu onih koji ne žele da njihova novorođena deca budu upisani kao “kosovari” i da studenti ne dobijaju diplome “Republike Kosovo”. Eliminisanje srpske policije predstavlja oduzimanje osnovnog prava Srbima na Kosovu i Metohiji – prava na bezbednost. Mnogi Srbi sa severa Kosmeta već pakuju stvari, njihov odlazak će značiti da na Kosmetu ostanu samo starci – a njima već neće trebati policija, ni srpska ni albanska.[4] Radenko Nedeljković ipak poziva da se ne gubi vera u budućnost: “Mi smo izdržali 14 godina i mi moramo nastaviti da ovde živimo i radimo”, izrazivši nadu “da će biti nađeno najbolje rešenje za Srbe na Kosovu i Metohiji”.[5]
Međutim, termin “integracija” u realizaciji zapadnog projekta stvaranja veštačke devijantno-kriminalizovane kvazi-državnosti na iskonskim srpskim teritorijama, nosi sa sobom još jednu zamisao – uključivanje Srba u Kosovske bezbednosne snage. Keli Dagman, pomoćnik ambasadora SAD na Kosovu, povodom petogodišnjeg “jubileja” postojanja “Republike Kosovo” odredio je sledeći “ključni korak” neophodan za “normalizaciju odnosa” Beograda i Prištine – “regrutovanje što je moguće većeg broja Srba u njihov sastav”. Opštinske kancelarije će služiti kao sredstvo za ostvarenje tog zadatka (u sistemu zajednice nacionalnih manjina “Republike Kosovo”). Opštinske kancelarije će se smenjivati u obavezama kontakata sa građanima, identifikujući ciljnu grupu – mlade ljude oba pola i “upoznavati ih sa Kosovskim bezbednosnim snagama”.
Agim Čeku, ministar KBS koje će uskoro doživeti transformaciju u punopravnu borbeno sposobnu albansku armiju, pozvao je omladinu u skladu sa Briselskim sporazumom formirane zajednice srpskih opština, da uzme učešće u procesima regrutacije. Tako je prištinska opština Gračanica pružila punu podršku planovima “Ministarstva odbrane Kosova” na podsticanju srpske omladine da se prisajedini KBS i na taj način “obezbede sebi pouzdano radno mesto, pojačaju bezbednost svoje zajednice i dobiju moguće poboljšanje obrazovanja”.[6] Tako se u ruke Prištini besplatno predaje ne samo imovina Republike Srbije u ukupnoj vrednosti od 220 milijardi dolara, imovina proteranih Srba u vrednosti 4 milijarde dolara, 580 hiljada hektara obradive zemlje i drugo,[7] nego i ono najvrednije – ljudski potencijal. Dalji planovi SAD predviđaju dalju mutaciju srpske omladine u borce Kosovskih snaga bezbednosti – praktično nerazoružane OVK – kojoj predstoji “preporod” u vidu “Vojske Republike Kosova”.
Istovremeno, u Gračanici počinje nova faza promene etničke strukture. Agencija za privatizaciju Kosova prodala je za 6 miliona evra privatnom licu (koji je konkurisao pod šifrom), oko 300 hektara poljoprivrednog zemljišta u centru Gračanice. Srbi iz Gračanice ne sumnjaju da je kupac albanska strana, kao što ne sumnjaju ni u to, da će zemlja biti podeljena na sitne delove sa znatno višim cenama radi gradnje. Pošto srpsko stanovništvo praktično ne raspolaže novcem za kupovinu i gradnju, na tim parcelama će uskoro nići nove kuće – albanske. Po toj istoj shemi je tokom 2012. godine u naselju Ajvalija bilo prodato 50 hektara zemlje, tamo se planira izgradnja elitnog vikend naselja sa karakterističnim nazivom – Nova Priština.[8]Sličnim metodama ostvaruje se uvođenje Albanaca u monoetničku srpsku sredinu, sa njenom kasnijom albanizacijom.
Indikativno je da se u junu 2013. godine na Kosovu pojavio i novi spoljnopolitički faktor u vidu SAD saveznika – Ujedinjenih Arapskih Emirata. Sultan Said Al Masuri boravio je 12. juna u poseti Kosovu, u cilju pružanja pomoći Prištini u “ekonomskim i političkim procesima”. Al Masuri se sreo sa prvim potpredsednikom Kosova Bedžetom Pacolijem i na sastanku je dogovorena saradnja i približavanje dve zemlje u oblasti trgovine, turizma, otvaranju slobodne zone u opštini Đakovica, uspostavljanje direktnih avio-veza između Kosova i UAR i razvoj zajedničke agro-ekonomske platforme.[9]
Ofanziva protiv Srba Kosmeta protiče celom dužinom fronta, “Albancima je sve dozvoljeno, pošto nema sile koja može da im se suprotstavi, to je taj scenario na koji je pristao Beograd potpisivanjem Briselskog sporazuma” – zaključio je Marko Jakšić.[10]
————————————————————————-
[1]http://www.nspm.rs/hronika/ljuljzim-peci-moje-zvanje-je-zvanje-ambasadora-kosova.html
[2]http://www.vaseljenska.com/politika/ljuljzim-pljuje-a-beograd-cuti/
[3]http://www.nspm.rs/hronika/danas-integralni-tekst-plana-primene-briselskog-sporazuma.html
[4]http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/321101/Srbija-slomila-odbranu-Severa
[5]http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/320881/Pocelo-je-Zatvara-se-kancelarija-bivsih-pripadnika-MUPa
[6]http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/302861/Kosovske-bezbednosne-snage-regrutuju-Srbe
[7]http://sandzakpress.net/kolika-je-imovina-srbije-na-kosovu
[8]http://srbin.info/2013/06/srce-gracanice-u-albanskim-rukama/
[9]http://sandzakpress.net/sultan-ujedinjenih-arapskih-emirata-na-kosovu
[10]http://www.nspm.rs/hronika/marko-jaksic-vucicev-cilj-je-bio-da-razbije-mukom-cuvano-jedinstvo-srba-na-severu-kim-i-u-tome-je-uspeo.html
Ostavite komentar na Primena briselskog sporazuma i albanizacija Kosmeta

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.