
Svake godine na Veliku subotu u Jerusalimu se pali nestvoreni oganj, kao čudo Božije, u Crkvi Hristovog Groba, koga uz specijalni ritual, jerusalimski patrijarh deli vernicima okupljenim u kripti crkve.
Desetine hiljada hrišćana iz celog sveta okupilo se u Veliku subotu u jerusalimskom hramu Svetog groba Gospodnjeg i na okolnim ulicama i trgovima u očekivanju Blagodatnog ognja, koji po molitvama pravoslavnih silazi svake godine uoči Vaskrsa, u Kuvukliji kapeli unutar hrama Groba Gospodnjeg.
Blagodatni oganj simbolizuje čudesnu svetlost Vaskrsenja Hristovog, o kojoj je govorio još apostol Petar. Oganj se pojavljuje u Kuvukliji svake godine uoči pravoslavnog Vaskrsa, po molitvama pravoslavnog sveštenstva (patrijarh Jerusalimski) i desetina hiljada poklonika u crkvi Svetog groba.
Na Veliku subotu hodočasnici, ljudi različitih nacionalnosti i predstavnici različitih crkava, dolaze u Hram groba Gospodnjeg i čekaju osobiti Božiji blagoslov, silazak Blagodatnog ognja. Još sa večeri u petak u hramu su pogašena sva kandila, vrata Kuvuklije zapečaćena su. Oko dva časa posle podne litija koju predvodi jerusalimski patrijarh pristiže ka Kuvukliji. Patrijarh se razodeva, ostaje samo u stiharu, i s trideset tri sveće u rukama, po broju Spasiteljevih godina proživljenih na zemlji, ulazi ka Grobu. Ljudi s usrdnom molitvom iščekuju čudo. I najednom: svetlost obasjava Kuvukliju. Patrijarh izlazi sa upaljenim svećama. Svako teži da o plamen tih sveća zapali svoju. Za nekoliko minuta čitav hram se ispunjava belo-plavičastim sjajem. Ljudi kao da se kupaju u neopalimom ognju, koji nikoga ne peče. Svi se raduju sišavšoj blagodati, osećaju nevidljivo prisustvo Isusa Hrista.“
„… Sveti oganj je počeo da da se pojavljuje u oltaru Anđela, u velikoj većini slučajeva u obliku luka nad ulazom u sam Grob Gospodnji. Ponekad je oganj hitao ka pećini i kao da je tamo ulazio čas s jedne čas s druge strane. Oganj ima belo-plavičastu boju, kao i u subotu uoči Vaskrsa, i pojavljivao se 20 puta“.
„Tog dana kad smo bili kraj Groba Gospodnjeg patrijarh se molio oko jedan čas. Video sam plavi bljesak u Kuvukliji, a zatim je on sve jače i jače svetleo. Plamen je malo pomalo, a potom razgorevajući buknuo i kada je sveti patrijarh počeo da predaje zapaljene sveće vernicima, plamen se širio po celom hramu munjevitom brzinom“.
Da bi se otklonile sumnje u ovaj čudesan događaj, pojava svetog Ognja se
zbiva pod strogim i revnosnim nadzorom civilnih vlasti. Evo beleške o
službenim merama koje se preduzimaju:
„Sve vatre u hramu se gase još prethodnog dana, na Veliki petak, i hram
ostaje pod kontrolom policije. Prostorija Groba Gospodnjeg se temeljito
pregleda i zatim se ulaz u nju zapečaćuje. Samog patrijarha pregledaju od
glave do pete, kako bi utvrdili nema li nečeg zapaljivog. Tek posle toga
skidaju pečat sa ulaza u Grob Gospodnji i puštaju patrijarha u njega radi
dobijanja Blagodatnog ognja. Kroz neko vreme, posle usrdne molitve,
dobivši Blagodatni oganj, patrijarh njime pali svežnjeve sveća, izlazi i
predaje oganj prisutnima u hramu, i sav se hram ozaruje morem ognja.“
(„Čuda na grobu Gospodnjem“, 3-4)
Ovaj Blagodatni oganj tokom prvih minuta apsolutno ne pali i ne peče. Tek posle postaje uobičajeni, stihijski, materijalni.
O Blagodatnom ognju pisali su još sveti Grigorije Niski (4. vek) i sveti
Jovan Damaskin (8. vek), crkveni istoričar Jevsevije (4. vek). Trifon
Korobejnikov i Jurij Georgij Grekov, moskovski hodočasnici iz 16. veka,
beleže da su među prisutnim hrišćanima na Veliku subotu u Hramu groba
Gospodnjeg, baš ovim redom: Grci, Sirijci, Srbi, Iberi (Gruzini), Rusi,
arijanci, voloži…
***

Ostavite komentar na Silazak Blagodatnog ognja – Hristos Voskrese!!

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.