Umesto da napravi ozbiljnu analizu nedavnog izbornog fijaska na lokalnim izborima i izvuče, pre svega, odgovarajuće nacionalne pouke, opozicija Republike Srpske izašla je ovih dana sa inicijativom za formiranje Vlade u senci. Novi lider SDS-a, Vukota Govedarica, tim povodom je tajanstveno izjavio „Imamo sposobne ljude, biće to tim kvalitetnih stručnjaka“(1), dok je njegov kolega iz PDP-a, Branislav Borenović bio malo rečitiji, ali nije bio ništa konkretniji: “Pripremamo grupu mladih kvalitetnih ljudi koji su se već dokazali u svojoj struci, koji imaju dovoljno znanja, iskustva i energije, što je veoma bitno. Da rade svoj posao časno i odgovorno. Teško je u ovom trenutku govoriti o imenima”(2).
Kako je ovih dana, čini se, na našim prostorima modni trend da gubitnici izbora formiraju alternativne vlade (prethodno je to učinila DS u Srbiji), ta inicijativa ne bi sama po sebi zasluživala naročitu pažnju, da nije praćena istovremenom najavom potpunog prekida odnosa sa predsednikom Dodikom i njegovom SNSD, navodno zbog lošijeg tretmana opština u kojima je Savez za promene pobedio na izborima. A to je već ozbiljna stvar, budući da najavljuje politička zaoštravanja neposredno pošto je narod u Srpskoj prilično jasno rekao svoje i na Referendumu i na lokalnim izborima. I što opet locira Dodika kao metu, čime se opozicija Srpske praktično pridružuje hajci koja se protiv njega vodi iz Federacije i zapadnih centara moći. Pa, zato, hajde da malo zavirimo ispod haube ideje o „vladi u senci“ Republike Srpske.
Poznato je da na Zapadu, čijim osnovnim demokratskim vrednostima Vučić kaže da teži region, alternativne vlade (ili vlade u senci) predstavljaju uobičajeni politički institut i sastavni su deo političkog i društvenog života, obično igrajući ulogu korektora vladinih poteza i projekata, ili pojačavajući pritisak na vlast da krene u određenom smeru. Njihov rad je transparentan i one komuniciraju kako sa javnošću, tako i sa vlašću, na način koji je uređen pravilima političkog delovanja. Poznat je primer Britanije koja rad „vlade u senci“ finansira iz državnog budžeta bi ona mogla da radi nezavisno i kao takva konstruktivno kritikuje rad vlasti i unapređuje ga svojim predlozima i idejama. I to je jedna, reklo bi se zdrava logika alternativnih vlada.
No, da vidimo kako alternativnu vladu definiše novinar nemačkog „Dojče Velea“ u svom izveštaju koji govori o najavi opozicije u Republici Srpskoj:
„… vlada u seni po definiciji označava grupu opozicionih političara koji bi u adekvatnom trenutku mogli da preuzmu vlast u nekoj državi. Vlada u seni je zamišljena da funkcionalno oponaša aktuelnu vladu, kako bi eventualno preuzimanje proteklo bez većih problema…“(3) – kaže nam on, što me je i inspirisalo da napišem ovaj tekst.
Dakle, on alternativnu vladu (vladu u senci) „definiše“ kao nukleus koji se formira da bi, očigledno u nekoj obojenoj revoluciji ili drugom obliku prevrata, „preuzeo“ vlast. Prosto je neverovatno koliko malo zna novinar tako renomirane medijske kuće o demokratskim procesima. Zar nikada i nigde nije čuo da se u demokratskim državama (kakve su, recimo, Nemačka, Amerika i Republika Srpska) vlast ne „preuzima“, nego osvaja na izborima? Da se volja naroda ne izražava motkama, već Referendumom?
Ili, možda, taj gospodin, zna i previše o onome šta očekuje Srpsku u narednom periodu?! I već potpiruje vatru! Kako god, sigurno je da najava alternativne vlade Saveza za promene ne može imati zdravu političku logiku, nakon nedavnog izbornog fijaska. Da je takva vlada formirana nakon parlamentarnih i predsedničkih izbora, gde je odnos biračkog tela bio otprilike izjednačen, ona bi se mogla smatrati logičnim političkim potezom u želji da se pojača pritisak na vlast. Ali, tada to nikome nije palo napamet. Formiranje takve vlade sada, nakon Referenduma i nedvosmislenih rezultata lokalnih izbora, može značiti samo dve stvari:
Ni jedno, ni drugo ne donosi ništa dobro srpskom narodu s one strane Drine. Tim pre što je evidentno da će alternativna vlada biti formirana na političkom, a ne ekspertskom konceptu, odnosno da će politička opredelenja, a ne stručna kompetentnost biti u prvom planu. Kolika je razlika tih opredelenja u odnosu na volju naroda u RS pokazali su i Referendum i potonji izbori.
Ne sme se zanemariti ni činjenica da je Savez za promene na vlasti na nivou BiH i da se neki njegovi prestavnici gotovo otvoreno oglušuju o činjenice kršenja dejtonskog sporazuma na štetu Srpske, što im je i donelo kaznu birača na izborima.
Valja istaći da je u regionu bilo dosta pokušaja formiranja alternativnih vlada, ali da nijedan nije dugo trajao, niti je svojim inicijatorima doneo konkretnu političku dobit.
Prva alternativna vlada u regionu formirana je upravo u BiH, kao odgovor tadašnjoj vladajućoj koaliciji nacionalnih stranaka. Bilo je to „Alternativno veće ministara BiH“ na čijem se čelu nalazio Sejfudin Tokić, a njegovi zamenici bili su Milorad Ivanović i Željko Ivanković.(4) Zanimljivo je da je Ministarstvo za razvoj te alternativne vlade vodio Milorad Dodik. Kasnije, tokom 2005. godine sličnu stvar u BiH uradio je prof.dr Dragoljub Stojanov, ali ni njegov projekat nije zaživeo.
Nisu zaživele ni slične ideje u Srbiji, Hrvatskoj i Makedoniji, a svakako je najjadniji poslednji pokušaj Demokratske Stranke da, iako je na nedavnim izborima jedva prešla cenzus, samostalno formira vladu u senci.
Sa te strane gledano i najavljeni projekat Saveza za promene može izgledati kao benigna opcija. No, mora se uzeti u obzir da nijedna od prethodnih alternarivnih vlada nije bila deo nekog šireg projekta, niti je imala podršku Zapada, a da ova jeste prvo i ima drugo.
Otuda vlasti Republike Srpske, pre svega njen predsednik Dodik, moraju obratiti punu pažnju na iznenadno skretanje opozicije u ovom smeru, koje je sinhronizovano sa napadima iz Federacije i zapadnih centara moći. Za svaki slučaj.
____________________________________
Ostavite komentar na Alternativna vlada kao novi udar na Dodika i RS

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.