Iako je rok za proglašenje pobednika izbora davno istekao RIK kao da i ne pomišlja da tu sagu privede kraju, a njihove sednice u kojima ne manjka ni hvatanja za guše odraz su opšteg stanja u društvu i državi, opšta slika Vučićeve tabloidne Srbije. Nakon one blamaže sa javnim brojanjem glasova, stiče se utisak da predsednik RIK-a, koji očigledno više navija nego što zbraja, čega Vučićev klimoglav kako bi spustio zavesu na ovu predstavu koja je izbore pretvorila u teatar apsurda.

Ali, Vučić ne klima. Očigledno iz nekih, nama još uvek nepoznatih, razloga razvlači čitav proces. Možda smatra da time kompromituje opoziciju, možda želi da obesmisli „Protest protiv diktature“ ili nešto treće, ali sigurno je da se i ne osvrće na propisane zakonske rokove. Po ko zna koji put sistemu koji je sam postavio smeje se u lice.

I dok čekamo da se izbori napokon završe, teško je ne zapitati se šta bi se događalo da razlika među kandidatima nije toliko ubedljiva, da je recimo dva ili tri procenta? Na šta bi onda ličile sednice RIK-a? Kako bi onda tekli protesti? I kakve bi bile posledice po društvo i državu?

U tom besmislenom iscrpljivanju onim što su birači već odlučili, koliko god se to nekome ne dopadalo, kao da se zaboravlja da ključno pitanje za stabilnost Srbije nije ko će biti predsednik, već ko će biti novi premijer?! S obzirom na ustavna ovlašćenja ime te ličnosti mnogo će nam reći i o Vučićevim namerama i o njegovoj stvarnoj snazi u odnosu na međunarodne i unutar-stranačke pritiske, mada ni oni koalicioni neće biti zanemarljivi.

Nakon izjave date posle susreta sa patrijarhom Irinejom, da je spisak suzio na dva -tri kandidata(1) i da će sa imenom mandatara izaći za otprilike mesec dana, čini se kako se Vučić već odredio, a da će kada se ovo post- izborno mrcvarenje najzad završi započeti novo taktiziranje koje će verovatno potrajati i duplo duže od roka koji je najavio i tokom koga će on biti i predsednik i premijer. No, pre ili kasnije, premijer mora biti odabran. Hoće li on biti puka formalnost i imati oblik produžene Vučićeve ruke, ili će biti ličnost od stava i integriteta, ne zavisi samo od Vučića, ma šta on pričao i ma kako njegova pobeda bila ubedljiva.

Nema sumnje da se premijerskom mestu, po predizbornom prestrojavanju, nadaju bar dve osobe – nepredvidljivi Ivica Dačić i ambiciozna Zorana Mihajlović. No, sigurno je da ni jednu od njih Vučić ne bi rado video u svojoj sadašnjoj fotelji. prvog što je toliko podmukao da se čak i Vučiću gadi, a ovu drugu što ima previše jako uporište u srpskoj trilaterali i drugim neformalnim centrima moći u Srbiji.

Licitiranje sa Dušanom Vujovićem, Nikolom Selakovićem i Aleksandrom Vulinom, ima smisla sa Vučićevog aspekta gledanja na stvari, bez obzira što niko od njih nema političku težinu, ali pitanje je šta će na to reći stvarni prokuratori Srbije, čiji je Vučić samo vidljivi eksponent.

Bez obzira koga bude odabrao Vučić ima nameru da manjak ustavnih ovlašćenja, koja će kao predsednik imati u odnosu na premijera, kompenzuje batinom koju drži kao lider najveće parlamentarne stranke. I zato su nerealna očekivanja da će podneti ostavku ili zamrznuti funkciju predsednika SNS-a. Greška koja je Nikolića koštala stvarnog političkog uticaja i odvela ga u svojevrsnu izolaciju uprkos funkciji koju je imao, njemu se sigurno neće ponoviti. Ipak je on pametniji od Nikolića a daleko manji demokrata od Miloševića…

Šira verzija teksta objavljena na FSK dana 19.04.2017.godine

_____________________________________

(1) www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/politika/2703473/vucic-suzio-krug-kandidata-za-premijera-na-dva-tri-imena-.html


Izvor: Fond Strateške Kulture

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Budući premijer i stranačka batina

* Obavezna polja