Da pojednostavnim, Bošnjaci su uradili svoj deo posla i sada očekuju od izabranog predsednika Vučića i njegove politike da odradi drugi deo posla.(1)
Muamer Zukorlić
Pročitajte dobro gornju rečenicu Muamera Zukorlića, muftije koji je evoluirao u političara, vlasnika bespravno podignutog bošnjačkog Univerziteta sa streljanom koji se premetnuo u narodnog poslanika i Vučićevog koalicionog partnera na predsedničkim izborima, datu u intervju za režimski „Alo“. Pročitajte je više puta. Promislite je. I dobro, dobro, zapamtite! Da ne budete iznenađeni kada nam njeno značenje eksplodira u nacionalno lice, odnosno kada jedan od računa Vučićeve pobede, uskoro, stigne na naplatu. A ima ih još. Neke nam je onomad isporučio Mekejn, druge će nam ispostaviti čovek za sve režime Nenad Čanak, treće Mađari iz Vojvodine… I tako redom. Svi koji su, po prvi put u novijoj istoriji, podržali Vučića.
Onaj Zukorlićev, da se njemu vratimo, zove se „Prekogranična regija Sandžak“ i značiće početak još jednog kosovskog scenarija u Srbiji. Ali i u Crnoj Gori. Još jednu ranu na telu srpskog nacionalnog bića.
O tome kako je taj račun nastao biće ovaj tekst. Da ne kažemo sutra kako nismo znali. I da nas je politika opet prevarila.
Kada je Vučić u izbornoj noći, negde oko 22 časa i 35 minuta otvorio pobednički šampanjac i objavio svoju pobedu u prvom krugu, istakao je kako je ponosan što je u Novom Pazaru dobio preko 65% glasova izašlih birača (prema uzorku – kasnije se ispostavilo da je taj procenat bio i veći) i naglasio da se u nekim manjim bošnjačkim sredinama taj procenat peo i do 90%. Pokušavao je da uz šampanjac to „proda“ kao nekakav uspeh svoje politike. Da li je to baš tako?
Hajde da prvo izborne rezultate u Novom Pazaru pogledamo u kontekstu cifara. Kao centar regiona, Novi Pazar je za ove izbore imao 85.565 upisanih birača, koji su glasali na 96 biračkih mesta. Na birališta je izašao 39.981 glasač, odnosno 46,70 % biračkog tela (što je oko 8,5 % manje od republičkog proseka). Od toga podršku Vučiću kao predsedničkom kandidatu dalo je njih 29.433, odnosno impozantnih 74,43 odsto. (2)
Slično je bilo i u okolnim manjim mestima. Tako je u Sjenici, sa nešto nižom izlaznošću nego u Pazaru, Vučić dobio 75,36 % podrške biračkog tela, a u Novoj Varoši gde je izlaznost bila čak 62 % (Srbi većina), Vučić je osvojio nešto preko 53 odsto podrške birača.(3)
Kako bi jasnije videli šta ovi rezultati zapravo znače uporedićemo ih sa rezultatima lokalnih izbora 2016. godine, za novopazarsku opštinu kao politički centar Raške oblasti, koju Vučićevi koalicioni partneri neustavno, a uz njegov pristanak, uporno nazivaju Sandžakom (ili Severnim Sandžakom). Najviše glasova na tim izborima osvojila je Sandžačka Demokratska Partija (SDP) Rasima Ljajića 36,07 odsto, dok je drugo mesto zauzela SDA (Stranka Demokratske Akcije) koju predvodi Sulejman Ugljanin sa 22,48 % glasova, a treća je bila Bošnjačka Demokratska Zajednica Sandžaka (BDZS) muftije Zukorlića sa 20,48 odsto biračkog tela. Zanimljivo je da je na tim izborima SNS nastupio samostalno i da je njegova lista “Aleksandar Vučić – Srbija pobeđuje” osvojila 9,66 % glasova i participira u lokalnoj vlasti sa pet odbornika.(4)
Da pogledamo i nacionalnu strukturu, koja itekako utiče na izbore u mešovitim sredinama. Prema poslednjem popisu, iz 2011. godine, u Novom Pazaru Bošnjaci i Muslimani činili su 81,2 a u Sjenici 78,5 % stanovništva. U isto vreme, Srba i Crnogoraca bilo je 16,17 % u Novom Pazaru, odnosno 19,95 % u Sjenici. Opština Nova Varoš ima suprotan nacionalni sastav, Srba i Crnogoraca 88,55 %, a Bošnjaka i Muslimana 7,9 %, ali pošto ima mali broj stanovnika (oko 17 hiljada) njen uticaj na izbore nije veliki.(5) Ali, zanimljivo je kao trend da je, na ovim izborima, u muslimanskim sredinama izlaznost manja a podrška Vučiću ubedljivo veća nego tamo gde su Srbi većina.
Takođe, upoređujući rezultate ovih predsedničkih izbora sa rezultatima lokalnih izbora iz 2016. i uzimajući u obzir nacionalni sastav Raške oblasti, čini se da podrška Vučiću od preko 70 odsto na prostoru tzv. „Sandžaka“ nije mogla biti ostvarena bez podrške sve tri velike muslimanske stranke, odnosno njihovih lidera – Rasima Ljajića, Muamera Zukorlića i Sulejmana Ugljanina, s tim da je podrška ovog poslednjeg, kako to definišu „Sandžačke novine“, bila prećutna.(6) On, za razliku od prve dvojice, nije direktno lobirao za Vučića, ali nije ni smetao, niti napadao kao izdajnike one koji su to činili, što je do sada uvek bio slučaj.
Ma koliko imala kratko sećanje, javnost u Srbiji valjda pamti da su Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin direktni politički učenici Alije Izetbegovića i sledbenici njegove „Islamske deklaracije“ koji su, kao predsednik i sekretar SDA, delujući kroz tzv. „Muslimansko nacionalno veće Sandžaka“ 25.10.1991. organizovali „referendum o autonomiji Sandžaka“, sa namerom rušenja ustavnog poretka R.Srbije i SFRJ,(7) čime su itekako doprineli krvavom raspletu jugoslovenske krize. U još svežijem sećanju su i doskorašnji otvoreni nacionalistički, anti-srpski, ispadi muftije Zukorlića, posebno tzv. „Pohod na hadžet“ u kome mladići obučeni u uniforme zloglasne Handžar divizije, praćeni muftijinim pristalicama, paradiraju kroz Novi Pazar kako bi obeležili godišnjicu i odali poštu zločincu Aćif-Efendiji, ubici Srba i nosiocu Hitlerovog ordena. Uostalom, ni posle gotovo pet godina Vučićeva vlada ne sprovodi sopstvenu odluku o uklanjanju spomen obeležja ovom nacističkom zločincu, koje se i dalje ruga suverenitetu Srbije na ovom prostoru.
Šta je, dakle, tajna veza koja spaja tri bošnjačka/muslimanska lidera poznata po anti-srpskim ispadima u bližoj i daljoj prošlosti, sa nekada ljutim protivnikom, srpskim nacionalistom koji se premetnuo u posvećenog germanofila i evropejca?!?
Da odgovor na gornje pitanje bude složeniji, među pomenutim muslimanskim liderima već godinama postoji otvorena politička disharmonija i međuljudska netrpeljivost, tako da sem želje da svoj „Sandžak“ politički i administrativno odvoje od Srbije nisu imali baš ni jednu dodirnu tačku. Sada imaju Vučića. Kako? Zašto?
Svakako da deo odgovora na ovo pitanje može biti činjenica da su se tokom Vučićeve vladavine sva trojica zgodno politički pozicionirala kako se, u deobi uticaja i plena, ne bi međusobno previše sudarali. Rasim Ljajić kao potpredsednik vlade, muftija Zukorlić kao narodni poslanik i predsednik skupštinskog odbora za obrazovanje i kulturu, a Sulejman Ugljanin kao predsednik Bošnjačkog nacionalnog veća. To sigurno nije slučajno, i teško da je moglo bez Vučićevog posredovanja, ali to je deo širih dogovora u kojima zahvalnost nije politička konstanta.
Možda nije bez uticaja ni Vučićevo druženje sa šeikom Mohamedom Bin Zajedom, ali ni ono ne može biti odlučujuće, jer teško da bi šeik sebi dozvolio spuštanje na taj nivo da propagira hrišćanskog potrčka kod drugih muslimana. Oni paze na takve stvari.
Osnovni razlog, dakle, treba tražiti u sferi čiste politike, odnosno pokazanoj spremnosti Vučića da pravi nacionalne ustupke zarad svoje vlasti. A komadanje Srbije neće prestati dok god bude imalo šta da se komada.
Projekat se zove „Prekogranična regija Sandžak“, a kao i obično inicirali su ga Englezi a guraju Amerikanci, koji su tokom januara 2009. godine na inicijativu tadašnjeg američkog ambasadora u Srbiji, Kamerona Mantera, formirali tzv. neformalnu grupu “Prijatelji Sandžaka” koju su sačinjavale diplomate desetak zapadnih zemalja i organizacija (SAD, Britanija, Nemačka, Francuska, Švajcarska itd.) plus Turska. Ovo je uobičajena forma koju Zapad koristi za destabilizovanje oblasti u kojima forsira separatizam (setimo se samo “Prijatelja Kosova”, “Prijatelja Sirije”, “Prijatelja Tibeta”, „Prijatelja Ukrajine” itd.). Kostur ovakvih grupa “prijatelja” uvek sačinjavaju diplomate istih zapadnih zemalja i predstavnici istih organizacija, a razlikuju se jedino po eventualnom učešću lokalnih globalističkih ispostava (NVO, instituti, regionalne organizacije).
Grupa je aktivna i danas a sastaje se prema potrebi za politički pritisak ili oblikovanje određene faze projekta, koji je formulisan tako da može odgovoriti na osnovni tehnički problem u osamostaljivanju “Sandžaka”, a to je činjenica da se on teritorijalno prostire na dve države, Srbiju i Crnu Goru. Predviđeni mirni scenario za “Sandžak” (postoji i onaj drugi) očigledno će ići u nekoliko faza, o čemu sam već pisao na ovom portalu,(8) a odvijaće se sledećim redom:
Naravno, moguća su određena odstupanja i međufaze, ali smer i cilj su date konstante.
Ima li ikog spremnijeg da ovo sprovede od Aleksandra Vučića?
Dakle, podrška Vučiću od strane Rasima Ljajića, Sulejmana Ugljanina i Muamera Zukorlića, tri višedecenijska borca za prvo autonomni, a zatim i nezavisni „Sandžak“ ima svoju cenu, koju je Vučić spreman da plati. Kao i do sada, platiće je odricanjem od nacionalnih i državnih interesa. Zato je, za Bošnjake, ta podrška bila strateška investicija u političku budućnost. I investirali su. Čak toliko da su se upustili i u sve evidentnije petljanje sa „doterivanjem“ izbornih rezultata.
… Da pojednostavnim, Bošnjaci su uradili svoj deo posla i sada očekuju od izabranog predsednika Vučića i njegove politike da odradi drugi deo posla…(1)
Muamer Zukorlić
_____________________________________
Odrednice:
(2) www.blic.rs/vesti/politika/vucic-osvojio-7443-odsto-glasova-u-novom-pazaru/61myzjk
(3) www.sandzacke.rs/featured/uz-veoma-malu-izlaznost-ubjedljiva-pobjeda-vucica-i-u-sandzaku/
(4) informer.rs/vesti/izbori/68043/NOVI-PAZAR-Ubedljiva-pobeda
(5) sandzakpress.net/sjeverni-sandzak-na-popisu-2011demografska-analiza
(5) www.sandzacke.rs/featured/uz-veoma-malu-izlaznost-ubjedljiva-pobjeda-vucica-i-u-sandzaku/
(6) www.sandzacke.rs/featured/25-godina-od-referenduma-o-autonomiji-sandzaka/
(7) www.ceopom-istina.rs/politika-i-drustvo/kirbijeve-sandhadhke-poruke/
(8) www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/82547/Dukanovic-dogovorio-Sandzak-kao-prekogranicnu-regiju
Ostavite komentar na Muslimanski vektor Vučićeve izborne pobede

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.