
Najbolji teniser sveta dao je za Bi-Bi-Si prvi veliki intervju posle deportacije iz Australije u kojem je otkrio da će žrtvovati trofeje i šansu da postane najbolji u istoriji „belog sporta“ ukoliko vakcinacija bude obavezna za nastupe na turnirima. Đoković je istakao i da nije antivakser kako ga mnogi na Zapadu predstavljaju, ali da veruje u slobodu izbora. Kako se radi o TV intervjuu zbog veće preglednosti sadržaja pitanja i odgovori su grupisani po oblastima.
Da li je Đoković vakcinisan?
– Ne, nisam. Verujem da treba da postoji pravo izbora na to da li ćete se vakcinisati ili ne. Nisam o tome govorio ranije, nisam otkrivao svoj vakcinalni status jer sam smatrao da imam pravo na to da bude privatan. Koliko vidim, bilo je mnogo pogrešnih zaključaka i pretpostavki. Zato je bilo važno da progovorim o tome i razjasnim određene stvari.
A da li je antivakser?
– Nikada nisam bio protiv vakcinacije. Shvatam da globalno svi ulažu veliki napor da kontrolišu ovaj ‘požar’. I nadam se da će u tome uspeti. Vakcinacija je najverovatnije i najveći napor da se to učini. Verovatno je pola sveta vakcinisano i ja to poštujem u potpunosti. Ali sam oduvek zastupao stav da mora da postoji sloboda izbora, šta unosiš u svoje telo. Za mene je to glavni princip.
Kao elitni, profesionalni sportista, oduvek sam pažljivo analizirao sve sastojke koje iz suplemenata, hrane, vode, energetskih pića, unosim u telo. Ja to veoma ozbiljno shvatam. Postoji precizan proces donošenja odluka i to poštujem poslednjih 20 godina. Na osnovu svih informacija koje sam dobio, odlučio sam da se trenutno ne vakcinišem.
Hoće li će se možda vakcinisati u budućnosti?
– Moj um je otvoren kada je u pitanju mogućnost da budem vakcinisan u budućnosti jer svi zajedno pokušavamo da pronađemo najbolje rešenje kada je u pitanju borba protiv kovida. Ponavljam, nikada nisam bio protiv vakcinacije i nadam se da ćemo svi vrlo brzo videti skori kraj ovog virusa.
Da li je svestan činjenice da mu stav o vakcinaciji ugrožava karijeru?
– Niko ne želi da bude u ovoj situaciji u kojoj smo mi kolektivno već dve godine. Deo sam globalnog sporta koji se igra svake nedelje na različitim lokacijama. Razumem posledice svoje odluke. Jedna od posledica bila je da ne idem u Australiju, bio sam spreman na to. Razumem da danas ne biti vakcinisan znači da ne mogu da putujem na većinu turnira, računajući Rolan Garos i Vimbldon. Spreman sam da platim tu cenu.
Da li je spreman da propusti šansu da bude najbolji teniser u istoriji zbog ubeđenja u vezi sa vakcinom?
– Da. Spreman sam

Zašto, Novače, zašto?
– Zato što su principi donošenja odluka u vezi sa mojim telom važniji od bilo kojeg trofeja ili bilo čega drugog. Trudim se da budem u skladu sa svojim telom što je više moguće. Oduvek sam bio zainteresovan da saznam što više o velnesu i zdravlju. Promenio sam ishranu 2010. godine. Napisao sam i knjigu. Objasnio da sam imao problema sa sinusima. Imao sam i operaciju, a pomoglo mi je to što sam promenio ishranu
Šta bi bila poruka antivakserskim grupama koje govore da je „Novak Đoković jedan od njih“.
– Rekao bih im da svako ima pravo da govori ili radi kako god misli da je adekvatno. Nikada nisam rekao da sam deo tog pokreta. Niko me, tokom procesa i sage u Australiji, nije pitao za mišljenje ili kakvi su moji stavovi o vakcinaciji. Nisam mogao da izrazim šta mislim i kakvi su mi stavovi, ni tokom legalnog procesa, niti napolju. Nesreća je što je bilo toliko pogrešnih pretpostavki i zaključaka širom sveta, zasnovanih na nečemu sa čim ja uopšte nisam saglasan.
A kako se našao u Australiji?
– Australija je prošla kroz najgore zatvaranje od početka pandemije. Mogu samo da zamislim koliko im je bilo teško. . Ja sam uvek radio po pravilima. Bio sam spreman da ne odem tamo iako mnogo volim Australiju. Ali, u cirkularnoj poruci koja je poslata meni i svim igračima stajalo je da postoji mogućnost medicinskog izuzeća. Nisam koristio privilegovani status da uđem u Australiju na silu ili uradim nešto slično. Tretirali su me kao bilo koga drugog. Dobio sam poruku kao i svi igrači. Više od stotinu igrača je primilo tu poruku. Iskoristio sam mogućnost medicinskog izuzeća.
Prijavio sam se i podneo sam PCR test i dovoljan broj antitela koje sam imao u prijavi. Moju prijavu su prihvatila dva nezavisna medicinska tela u Australiji. To je bilo anonimno. Moje ime nije bilo na prijavi. A ni drugi nisu naveli imena, a bilo je 25 medicinskih izuzeća. Znam da je bilo još dvoje ljudi, jedan igrač i jedan trener, koji su dobili isto izuzeće kao i ja zbog nedavne infekcije kovidom, a da nisu vakcinisani. I ušli su u zemlju deset dana pre mene. Zatim su njihove vize opozvane i morali su da napuste zemlju isto kada i ja. Zato, ne volim kada neko kaže da sam to iskoristio u svoju korist kako bih dobio pozitivan pi-si-ar test i otišao u Australiju
A da li je postojao pokušaj bilo kakvog falsifikovanja dokumenata?
– Ne. Greška u prijavi za vizu nije načinjena namerno. Hteo bih da istaknem, a što malo ljudi zna, da ja nisam deportovan iz Australije zbog toga što nisam vakcinisan ili sam prekršio neko pravilo. Jednostavno, ministar za imigraciju je iskoristio svoje diskreciono pravo da mi poništi vizu na osnovu toga što on ima mišljenje da bih mogao da stvorim neki antivakserski osećaj u zemlji ili gradu, sa čime se potpuno ne slažem. Prvo, ja nisam antivakser. Milioni ljudi se bore sa koronom, zato ovo shvatam veoma ozbiljno i ne sviđa mi se što neko misli da sam nešto zloupotrebio kako bih dobio pozitivan PCR test i otišao u Australiju.
Bio sam zaista razočaran i tužan načinom na koji se sve završilo po mene u Australiji. Greška u viznoj deklaaraciji nije namerno napravljena. To su prihvatili i potvrdili savezni sud i sam ministar u Ministarstvu za imigraciju u Australiji. Ali, razumem da ima mnogo kritika i razumem da ljudi izlaze sa različitim teorijama o tome šta se sa mnom dešavalo.
O testu na koronu gde je bio pozitivan, a video se sa novinarom L’Ekipa?
– Istina je! Bio sam pozitivan i to je bila užasna greška i procena da pristanem na taj intervju. Voleo bih da mogu da vratim vreme i da to ne uradim. Uradio sam to iz nekoliko razloga. Prvo, jer poštujem L’Ekip kao jedan od najboljih sportskih medija na svetu. Frenk Ramera, novinar, je neko koga poznajem puno, puno godina i uvek sam imao odličan odnos sa njim. Već smo ugovorili taj intervju i nisam želeo da ga izneverim. Da li je trebalo da budem više oprezan? Apsolutno. Da li je trebalo da ga obavestim? Apsolutno. Voleo bih da mogu da vratim vreme, to je moja greška, priznajem je i stojim iza nje i veoma mi je žao zbog toga.
Zbog čega je o sada ćutao?
– Ćutao sam do sada jer sam želeo da pokažem poštovanje prema kolegama, tenisu, Australijan openu i pravnom procesu čiji sam bio deo, mada sam u tom momentu imao jaku želju da progovorim i pružim objašnjenje . Kasnije, želeo sam da se odmorim neko vreme da razmislim o svemu što se desilo jer je bilo mnogo emocija. Bilo je mnogo pogrešnih zaključaka i tužan sam zbog načina na koji se sve završilo.
Britanski javni servis je TV auditorijumu prikazao 25-ominutnu verziju razgovora sa Novakom, a integralni intervju traje 39 minuta. Izostavljeni su, primera radi, delovi o NATO bombardovanju 1999.
Novak Đoković je tokom intervjua za Bi-Bi-Si (BBC) govorio o vrlo ozbiljnim temama, koje su njega i svet sporta čiji je vladar zadesile početkom 2022. godine, ali polusatna emisija koju su pratili milioni – uopšte nije sadržala sve što je on prilikom tog razgovora rekao.
Podsetimo, dve sedmice nakon proterivanja najboljeg tenisera sveta 16. januara, Rafael Nadal je pobedio Danila Medvedeva u finalu Australijan opena i došao do 21. grend slem titule. Jedne više nego što su osvojili i Novak Đoković i Rodžer Federer.
Uz to, Đoković je tako ostao „samo“ aktuelni vladar dva grend slema koja i slede, Rolan Garosa i Vimbldona. Upravo je i o njima, pored ostalih tema, govorio u opširnom intervjuu za britanski javni medijski servis, istakavši da je spreman da ne igra na ta dva velika turnira ako mu se kao uslov postavi vakcinacija protiv SARS-CoV-2 tipa koronavirusa.
Novak Đoković je tokom intervjua za Bi-Bi-Si naglasio da „drži svoj um otvorenim“ da se vakciniše u budućnosti, ali da u ovom trenutku to neće učiniti.
Kako jr pomenuti engleski medij je TV auditorijumu pustio 25-minutnu verziju razgovora sa Noletom, a Novosti su poslušale integralni materijal, koji traje 39 minuta, Večernje Novosti su objavile koje je to delove Bi-Bi-Si rešio da ne emituje britanskoj, a može se reći i svetskoj javnosti:
Novak je upitan: „Da li je sve ovo što se desilo uticalo na tebe?“, a odgovorio je ovako:
– Naravno da jeste uticalo! Jedini razlog zbog kog sam hteo da idem u Australiju je Australijan open. Turnir na kome sam bio najuspešniji. Ja volim Australiju. Najveće rezultate koje sam ostvario, tamo sam ostvario. Taj teren u Melburnu… Mislim, oduvek sam imao sjajan odnos sa tamošnjim ljudima, a rezultati svedoče kako sam se osećao. Jako je čudan osećaj… Mislim, oduvek sam poštovao pravila, sprovodio sve neophodne protokole koji su od mene traženi da bih doputovao tamo, pa sam bio tužan što sam morao da odem.

U video-emisiji mogao je da se vidi samo deo Novakovog odgovora na pitanje kako vidi to što su u Australiji mnogi bili ubeđeni da je „ovaj momak umislio da je iznad pravila“. TV gledaoci su mogli da čuju kako je Đoković izgovorio da je „Australija bila pod teškim merama“, da razume ljude zbog toga, da razume frustracije prema njemu i celoj sitauciji, te da bi voleo da im kaže – da se uvek držao pravila. Ali, TV gledaoci nisu mogli da čuju sledeće rečenice. A neke od njih su bile potpuno nepoznate svetskoj javnosti do sada:
– Ja sam bio spreman da ne odem u Australiju, koliko god ja voleo tu zemlju, koliko god voleo da igram tamo. Bila je to veoma teška odluka. Jer, shvatio sam da sa odlukom (o vakcinaciji) koju sam doneo, znao sam da će biti i posledica. A posledice su – da ne idem u Australiju. I, bio sam spreman na to! A onda se desilo da je u decembru, mislim da je druga nedelja decembra bila, stiglo cirkularno pismo da oni koji su nedavno imali kovid mogu da zatraže medicinsko izuzeće od obavezne vakcinacije za dolazak u Australiju…
U TV emisiji Bi-Bi-Si-ja se nije mogla čuti ni sledeća konstatacija, kao i Đokovićev komentar koji je usledio:
„Novače, mnogi ne znaju da su tvoja medicinska dokumenta, anonimno, pregledale dve nezavisne australijske komisije, a da je to potpuno odvojeno od putničke deklaracije, na kojoj se potkrala jedna ljudska greška…“
– Vidite, ta greška na dokumentu za dobijanje vize nije napravljena namerno. To su prihvatili i Savezni sud i sam australijski ministar za imigracije. Zapravo, ono što ljudi verovatno ne znaju, to je da ja nisam deportovan iz Australije zato što nisam vakcinisan, ili zato što sam prekršio neka pravila, ili zbog greške u zahtevu za vizu. Sve je to potvrđeno i odobreno od strane Saveznog suda Australije i ministra za imigracije. Razlog zašto sam deportovan iz Australije je što je ministar za imigracije iskoristio svoje diskreciono pravo da mi otkaže vizu jer je mislio da bih mogao da stvorim neko antivaksersko raspoloženje u državi ili gradu. A ja se sa tim stavom uopšte ne slažem.
Nedugo zatim usledilo je još jedno pitanje, koje nije emitovano u video-verziji intervjua:
„Greška u formularu za vizu je nekima delovala kao da se ti i tvoj tim poigravate s pravilima?“
– Razumem da ljudi misle da sam… (osmeh) kada se hronološki posmatraju stvari koje su jedine i imali priliku da vide, mogli su da pomisle sam ja možda prekršio pravila, da sam uradio nešto što ne treba, ali sam ja uvek radio ono što je trebalo. Znate, u Španiju sam ušao normalno, prošao kroz imigracionu zonu noseći svoj pasoš, bila je tu i moja porodica… Bio sam tamo na javnim mestima, tokom tih sedam do deset dana koliko smo tamo boravili. Da, formular za vizu je sadržao grešku (da nije putovao neposredno pred dolazak u Australiju, prim. prev.), ali to je bila nenamerna greška, ljudska greška, osobe iz mog tima. Imam oko sebe ljude koji su zaduženi za logistiku, popunjavanje dokumenata. A osoba koja je to uradila, time se bavila mnogo godina. Ona je, prosto, štiklirala pogrešno polje na formularu. Kao što sam rekao ranije, i Savezni sud i ministar za imigracije su potvrdili da to nije bila namerna greška, već ljudska, a to nije uticalo na moju deportaciju iz Australije.
Posle priznanja da je spreman da plati cenu u vidu neigranja na grend slemovima, ako je obavezna vakcinacija neophodan uslov, Novak je upitan odakle mu tolika ubeđenost u važnost detalja o telu. Samo prve dve rečnice su puštene u televizijski etar, a počev od reči „A na tim putovanjima“ – gledaoci nisu mogli da čuju kompletan Đokovićev odgovor. A on je glasio ovako:

– Odakle dolazi to? Možda ima veze s mojim odrastanjem. Tokom 90-ih, kad sam počeo da igram tenis, imali smo dva rata, sankcije, čekanja u redovima… Težak period za mene, moju porodicu… a ja počeo da igram ne baš jeftin sport. Na putovanja sam često išao sam. A na tim putovanjima (ovaj deo gledaoci nisu mogli da vide, prim. prev.) sam morao brzo da odrastem, da ne zavisim od drugih, jer nisam mogao da putujem sa ocem, sa članovima porodice, trenerom… Na mnoge turnire sam putovao zaista sam. Od najranije mladosti sam postao samostalan i mislim da mi je to pomoglo da izgradim svoj karakter, i to vrlo mlad. Držao sam se onog što je bitno, pa čak i kada su bombe letele nad našim glavama. Recimo, te 1999. kada sam bio 12-godišnjak, a trajalo je to (bombardovanje) nekoliko meseci, mi smo već posle nedelju, dve izlazili da igramo tenis po ceo dan, iako su bombe stvarno padale. Nismo tada imali časove, škole nisu radile, pa smo se radovali tenisu. Na ta vremena se ne osvrćem s nekim besom, frustracijom… Ne, ja sam zahvalan na tom iskustvu, jer me je ta situacija učinila da mnogo više cenim ono što imam. I mislim da je to mnogo uticalo na moj karakter i kako se i dan-danas držim u ovom i ovakvom životu.
Gledaoci Bi-Bi-Sija nisu mogli da vide ni sledeće pitanje, kao ni Đokovićev odgovor, a Novosti vam i to prenose od reči do reči:
„Novače, molim te da se sada direktno obratiš narodu Australije. Znaš da su oni sportska nacija, vole sport, milioni njih su te smestili u svoja srca, kao da si njihov šampion, i to godinama. Ali, kao što si ti rekao, oni su imali možda i najoštrije kovid mere, sa najoštrijim režimom u svetu. I, onda vide gosta iz druge države, koji pokušava da tamo dođe bez vakcine. Možeš li da shvatiš zašto je toliko mnogo Australijanaca bilo sada protiv tebe?“
– Da. Mogu, i razumem, posle svega kroz šta su prošli… a svestan sam i da mnogi Australijanci nisu mogli ni da se vrate u sopstvenu zemlju, zbog restrikcija. I, onda se pojavljuju teniseri koji, eto, mogu da dođu. Voleo bih da im kažem da sam ja… da sam ja uvek poštovao pravila i pridržavao ih se. Razumem ja političare, vlast u Australiji koja stalno govori „pravila su pravila, i to za sve“, ali postoji pogrešna percepcija da sam ja pokušao da koristim svoj privilegovani status da na silu odem tamo. A to nije nikada bio slučaj, rekao je Đoković.
Na pitanje: „Kako je bilo u u imigracionom hotelu?“, Đoković je odgovarao dva-tri minuta. Ali, gledaoci TV emisije mogli su da čuju samo sledeće: „Definitivno nije bilo prijatno. Ali, ne želim da sedim ovde i žalim se na uslove, jer sam tamo bio oko sedam dana, neki su tamo godinama“.
Tog trenutka je „isečen“ ostatak odgovora na pitanje, a Novosti vam donose i kako je on glasio. Tim pre što je Đoković otkrio neke potpuno nepoznate detalje o tome šta mu je bilo dozvoljeno, tj. zabranjeno, dok je bio u pomenutom „hotelu“.
– Neki su tamo godinama. Devet godina čak, neke izbeglice! Ja sam definitivno hteo da se sretnem sa njima, ali nisam bio u prilici! Nije mi bilo dozvoljeno da napuštam sobu! A onda je to što se tamo dešava postalo globalni problem. Znate… Sećam se, kada sam bio ambasador dobre volje UNICEF-a, a dešavala se kriza u Siriji, na Bliskom istoku, hiljade i hiljade ljudi je prolazilo kroz moju zemlju. Mi smo ih, kao deo UNICEF-a, posećivali, naročito decu koja su bila samo sa majkama. To je bio neverovatno emotivan momenat za mene, tim pre što sam i sam iz zemlje koja je i sama imala mnogo izbeglica, jer je mnogo ljudi tokom rata i embarga izgubilo svoje domove, svoje bližnje. Tako da me je i ono što ljudi u melburnskom imigracionom centru doživljavaju duboko pogodilo. Moje patnje su bile ništa naspram njihovih, istakao je Novak Đoković, koji je nešto kasnije dodao i rečenicu, takođe isečenu iz TV intervjua:
– Nije bilo lako, ali je iskustvo bilo vrlo korisno, životno važno. Stvarno se nadam da ću moći da igram, jer tenis me, uz boravak s mojom porodicom, čini najsrećnijim.
Kada je novinar britanskog javnog servisa citirao šta je porodica o Novaku pričala dok je trajala drama u Australiji, to je završio pitanjem – koliko su se Đokovići žrtvovali za njega. Taj odgovor nije bio dostupan gledaocima Bi-Bi-Sija, a glasio je ovako:
– Nema sumnje da su njihove žrtve i njihova spremnost da se odreknu svojih sopstvenih interesa zarad mojih razlog zbog kog ja danas i sedim ovde s vama. U suprotnom, to ne bi bio slučaj. Uvek podsećam sebe na to: jako sam im zahvalan jer znam koliko je teško bilo, ne samo njima, već svima (tih godina) u ovoj zemlji i ovom regionu. Devedesete su bile teške za Srbe, za ljude u Hrvatskoj, Bosni… Za sve u regionu. Bila su to tužna vremena, nije se znalo šta sutra donosi, a ja pitam, kao petogodišnjak, oca da mi kupi teniski reket (smeh). A to je bio veliki zahtev. Mislim, možda taj i nije toliko veliki koliko je bilo kada sam počeo da tražim sve više i više. Tenis je skup, a moji roditelji to nikada nisu igrali. Moj otac je bio profesionalni skijaš, bio je i fudbaler, upoznao je moju mamu kao ski-instruktor, a moja majka je diplomirala na beogradskom fakultetu za sport. Potičem iz sportske porodice, ali niko od njih nije dotakao teniski reket pre mene, tako da su oni definitivno razlog za ovo dokle sam stigao.

Intervju Novaka Đokovića za Bi-Bi-Si je završen pitanjem o tome šta misli da će biti njegova zaostavština u tenisu.
Gledaoci su mogli samo da čuju: „Blagosloven sam neverovatnim rezultatima tokom karijere, nadam se da ću moći da obaram još neke rekorde, ali to nije najvažnija stvar zašto igram tenis. Igram ga jer još uvek osećam povezanost sa unutrašnjim detetom, četvorogodišnjakom koji je uzeo reket i rekao ‘hoću ovo da igram ceo dan’. I danas odlazim u moj centar i tamo sam igrač i trener i mentor i tu provodim najviše vremena kad sam u Srbiji“.
Novosti vam otkrivaju da je odgovor, zapravo, glasio ovako, od reči do reči:
– Voleo bih da me ljude pamte kao osobu koja je na terenu pokazivala koliko voli ovaj sport. Kao nekog autentičnog, koji se nije libio da pokaže te emocije na terenu. Naravno, nisam ponosan kada polomim reket, to ne volim da uradim, jer znam da me gledaju i mnogi mladi ljudi, a pričali smo o već o uzorima. Toga sam veoma svestan. Kada mi na terenu „pukne film“, ne samo da sam tim ponašanjem njih (mlade) izneverio, već pre svega sebe samog. Ja ne želim da izađem na teren da bi mi popustili živci, naravno, ali se i ne plašim da kažem da mi je iskreno žao što se to desilo. Zamolim tada i za oproštaj. Iskreno. I idem dalje. Voleo bih da me ljudi pamte i kao nekog ko je tenis koristio kao platformu da šalje poruke o nekim drugim važnim stvarima, kao što su obrazovanje, zdravlje, opšta dobrobit, neke stvari koje su mi bitne. Blagosloven sam neverovatnim rezultatima tokom karijere, nadam se da ću moći da obaram još neke rekorde, ali to nije najvažnija stvar zašto igram tenis. Igram ga jer još uvek osećam povezanost sa unutrašnjim detetom, četvorogodišnjakom koji je uzeo reket i rekao „hoću ovo da igram ceo dan“. I danas odlazim u moj centar i tamo sam igrač i trener i mentor i tu provodim najviše vremena kad sam u Srbiji. Na kraju krajeva, sve što sam uradio je uzalud, ako nisam to podelio s mladim generacijama, zaključio je Novak Đoković intervju za Bi-Bi-Si. Intervju, koji nije u celosti pušten svetskom TV auditorijumu.
Ostavite komentar na Cenzurisani Đokovićev intervju za BBS i izbrisani sadržaj

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.