
Ćutiš, Vučiću, bedniče! Skrio si se, kao i uvek, kukavice, u tišinu svojih laži i beščašća, mizerijo!
Ćutiš, ne čuješ molebane iz Crne Gore, ne vidiš gde kandila dogorevaju, gde ikone plaču, gde se Srbin raspeo na krst, gde se brda premeću u manastire, šume u bratstva monaška, crkve u zbegove… Ćutiš, kukavice, kao što vazda ni glasa od tebe kad srpstvo zavapi u krvi! Ćutiš, najbolje se i najrečitije u ćutnji razumeš sa bratom u pogani – Milom Ćukanovićem, od sotone prezrene fukare!
Razumeli ste se odlično, kao uvek: on će prokletim ognjem na srpstvo a ti ćeš se praviti da to na horizontu, zapravo, ognji zora… I ognji- zora tvojeg, Đukanovićevog i Raminog belega na tapiju srpske krvi! “Mali Šengen” za veliki zločin prema srpstvu!
Zakleti na ćutanje gde Srbin sebi samome služi opelo na krstu. Gde u ropcu peva u slavu Gospoda i Srbije! Preveliki je Srbin za “Mali Šengen”, preveliki za tvoju izdaju, prevelik za besčasnu ćutnju, prevelik za glavu, vazda, pa ga valja skratiti na meru “Šengena”…
Danas se u Crnoj Gori brani Kosovo i Metohija, vascelo srpstvo, večnost, prađedovi i praunučad! Ćutiš, nevero! Nadaš se da će i vekovi zaćutati! Da će zaćutati klepala! Da će ćutati potomci što nerođeni već prstom upiru ne želeći nas za svoje pretke!
Ćutiš, kukavice, misliš sve će utonuti u tvoju ćutnju. Sve će nestati kad ti zažmuriš. Sve će progledati tvojim očima besramlja! Svukud će biti mirno more kad se podave oltari… Pučina srpske krvi i na njoj Titanik vaše “Šengen” tapije na propast srpstva! Ćutiš, nesoju! Otvaraš kakve puteve a šalješ čilaše zlu bratu u pomoć da uzore one koje bi najradio ustavio i zatvrio – nebeske!

Ne otimaju danas kamen na kamenu u Crnoj Gori već temeljce Srbije! Ne trebaju njima naše bogomolje da se Bogu mole već da Boga ubiju! Bog je u Srbinu, mizerniče!
Danas je vascela Crna Gora – Kosovo Polje! Svako je brdo – Samodreža! Svaki je katun – Visoki Dečani! Svake su gusle – Lazar Sveti! Komovi su – Košare! Durmitor-Paštrik! Bjelasica-Prokletije! Lovćen, eno ga veliki Njegoš uzjahao ko dorata pa tera u kas na dušmanske utvrde! Ti ćutiš, izrode! Dosta je tebi Srbije i svete crkve koliko u lažljivim govorima i bednim kadrovima možeš da zahvatiš! Više nego dosta! Zašto bi više, obećao si Milu i Rami, braći u međašenju srpske muke.
Ćutite i vi bednici iz nekakve opozicije – vazda sebi opozicija bili, pogani! I vama je do srpstva taman koliko i Vučiću! Koliko je vama po meri – taman je! Bolje i da je broj manja negoli komotna. Da je niko ne nosi posle vas! Da vazda bude kusa Srbinu!
Ćutite, bede ljudske, vazda vam se glas lomio o zube ko o planine! Ćutite jer svi ste taman po meri “Šengena” – mali, ništavni! Ćutite danas dok se u Crnoj Gori brani srpstvo i sveta Srpska pravoslavna crkva – niko vas nikada čuti neće! Ćutite, nesoji, baš kao što će vekovi ćutati o vama kao da vas nikad bilo nije!
Ćutite – jedino u tišini postojite, jedino će vas prokleta tišina i pominjati…
Ostavite komentar na Ćutanje dok se Srbin na krstu raspinje

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.