Moćna Ruska Federacija, čije Oružane snage u miru broje oko milion vojnika a u ratu preko dva miliona i sedamsto hiljada ljudi i koja na raspolaganju ima više od dvadeset pet miliona vojno-sposobnih boraca, svetska sila u snažnom i definitivno nezadrživom usponu, poslednja uzdanica slobodoljubivog dela čovečanstva, velelepnom Vojnom paradom na Crvenom trgu (kao i brojnim drugim državnim svečanostima i ceremonijama) proslavila je jubilarnu 70-tu godišnjicu pobede nad nacizmom i fašizmom u Velikom otadžbinskom ratu 1941-1945.godine.
Parada kakva do sada nije priređena bilo gde u svetu. I posebno ne u tako složenom geopolitičkom ambijentu značajno poljuljanog svetskog mira i ravnoteže.
Grandiozna svečanost je održana u prisustvu najviših predstavnika 30 država, uz simbolično učešće ali sa snažnom i ubedljivom porukom pripadnika armija deset zemalja – Belorusije, Azerbejdžana, Jermenije, Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, šest bivših sovjetskih republika, i Srbije, Indije, Kine i Mongolije, kao prijateljskih zemalja i učesnika u Drugom svetskom ratu na pobedničkoj strani.
Teško je složiti snažne utiske i impresije nakon ovog nesvakidašnjeg događaja i izdvojiti šta je bilo veličanstvenije – da li paradni ešelon sa skoro 16.000 učesnika u perfektno vojnički postrojenim raznorodnim podešelonima, da li scenografija, protokol i program svečanosti, da li sjajna borbena tehnika koja je prodefilovala legendarnim pločnikom Kremlja sa preko 200 borbenih sredstava, ili oko 150 borbenih i ostalih vazduhoplova koji su leteli nebom iznad Moskve, da li heroji i veterani Otadžbinske vojne na centralnoj tribini i ogroman broj građana, ili zadovoljni visoki gosti iz prijateljskih, partnerskih i savezničkih zemalja, među kojima i predsednik Srbije, Tomislav Nikolić (kao i Mladen Ivanić i Milorad Dodik, s one strane reke Drine).
Ili je to bio svečani govor predsednika Ruske Federacije, Vladimira Putina, kojim je odaslao nedvosmislene poruke celokupnom svetu. Poruke mira ali i poruke odlučnosti da će se sloboda, ukoliko bude bilo potrebno, braniti od globalnog zla u najavi (po ko zna koji put) i, naravno, pobediti. Onako kako je to učinjeno tačno pre 70 godina, kada je slomljena kičma nacističke pošasti i na smetlište istorije poslata ogromna sila tadašnjeg Trojnog pakta, preteče Novog svetskog poretka s kraja 20. i početka 21. veka.
Zato i jeste jedna od najvažnijih, sledeća rečenica iz govora predsednika Ruske Federacije: „Naš zajednički zadatak je da stvorimo sistem jednake bezbednosti za sve države. Sistem koji će biti adekvatan savremenim pretnjama, a zasnovan na regionalnoj i globalnoj vanblokovskoj osnovi. Samo tako ćemo obezbediti mir i spokojstvo na planeti“. Nadamo se da će ovu i ostale poruke, čelnici zapadnog, evroatlantskog sveta, nekada saveznici i partneri slovenskom i ostalim slobodoljubim narodima na istoku i jugu planete, pažljivo proučiti i konačno razumeti.
Šta smo sve videli na Vojnoj paradi u Moskvi i čime to možemo biti zadovoljni?
Videli smo snažnu, jedinstvenu i iznad svega savršeno organizovanu oružanu silu, čiji su odabrani i besprekorno utrenirani predstavnici sva tri vida (Kopnena vojska, Ratno vazduhoplovstvo i Ratna mornarica) i samostalnih rodova (Strategijske raketne jedinice, Kosmičke jedinice i Vazdušno-desantne jedinice), sa svim ostalim rodovima i službama vojske, grupisanih u četiri Vojne oblasti (Zapadna, Centralna, Južna i Istočna) i u velikom broju operativnih komandi (armija) i to po: brigadama, pukovima i u nebrojenim taktičkim, intervidovskim, vidovskim, rodovskim, samostalnim i ostalim sastavima, kao i pripadnici brojnih ruskih vojnih akademija, univerziteta, srednjih vojnih škola, i na kraju, tačno hiljadu pripadnika ruskih vojnih orkestara, u savršenom strojevom poretku, uz poznate marševe i koračnice, ponosno prodefilovali Crvenim trgom.
Nesvakidašnji prizor i neobično lepa i pozitivna slika kakva se samo poželeti može. Posebno zato što je na licima tih izvanredno obučenih i motivisanih momaka i devojaka, bio jasno uočljiv (i očima kamera i fotoaparata ovekovečen) iskreni osmeh, radost, zadovoljstvo, visoki borbeni moral, rodoljublje i vojnička nepokolebljivost i rešenost. A to se ne da glumiti. Tako nešto se oseća, slobodno živi i diše punim plućima. I tako je u sređenoj i snažnoj zemlji, koja zna kuda ide i čemu stremi. I koju nikakva zapadna Imperija ne može zaustaviti i slomiti.
Zatim je usledio defile borbene i ostale tehnike, i to samo najinteresantnijih i najnovijih sredstava, koji je sve prisutne ne samo na Crvenom trgu, već i pred malim ekranima širom sveta, ostavio bez daha. Da podsetimo na ono najvažnije i najatraktivnije, što je već u brojnim agencijskim i vestima svetskih medijskih glasila podrobno komentarisano i filigranski tumačeno:
Borbena tehnika i (za sada samo) paradna demonstracija moći i snage, na divljenje ruskog ali i ostalih naroda širom sveta koji su dobronamerni, slobodoumni, antiglobalistički nastrojeni i protivnici nametnutih tzv. zapadnih vrednosti, standarda, procedura i osvajačkih ciljeva, čijim imperijalnim čelnicima nakon prikazanog, ostaje velika briga i dilema – kako protivu takve sile u nastavku davno započetog i nikada (nadajmo smo da neće ni biti) dovršenog projekta Drang nach Osten.
Polaganjem venaca na grobu Neznanog junaka, svečanom ceremonijom u odajama Kremlja i na drugim značajnim mestima, kojima su prisustvovale visoke inostrane delegacije prijateljskih zemalja, ratni veterani i brojni gosti, zatim, nesvakidašnjim maršom „Besmrtnog puka“ preko pola miliona građana, koji je predvodio predsednik Ruske Federacije, lično, kao i koncertima na Crvenom i ostalim trgovima širom ove velike zemlje, nastavljeno je dostojno obeležavanje jubileja. Onako kako je i počelo – vojnim paradama više sati ranije u Habarovsku i Vladivostoku, a zatim i u Petrogradu, Sevastopolju i u desetinama drugih gradova i oblasti.
I zato, osnovni zaključak u vezi proslave Dana pobede, morao bi biti – bez snažne, brojčano velike, adekvatno (a ne prema nalozima zavojevača) organizovane i tehnički moderno opremljene vojne sile, uklopljene u odgovarajući sistem odbrane, nema slobodne i uspešne države i naroda. Nema ni razvojne i efikasne privrede, ekonomije, kulture, niti slobode izbora puta u budućnost. I nema nade i bezbrižnog života.
*
No, da ne zaboravimo, ovaj veliki jubilej dostojno je i na svekoliko iznenađenje, obeležen sjajnim vojnim paradama i u Novorusiji, u Donjecku [i] i Lugansku, gde su tamošnji stanovnici željni mira i slobode, proslavili Dan pobede u skoro nemogućim uslovima i ratnim prilikama, koje im je stvorio režim ukrajinskih prozapadnih eksponenata. Režim uspostavljen nakon oružanog državnog prevrata, čija je politika dvostrukih aršina, nacionalne, verske i svake druge netolerancije, kao i minimiziranja i oduzimanja državotvornosti jednog (ili više) naroda i dovođenje u stanje svakovrsne inferiornosti, dovela do krvavog građanskog rata i ogromnih ljudskih žrtava.
Čestitke braći u Novorusiji, sa željama da istraju u borbi za slobodu i dostojanstvo.
**
I, na samom kraju o učešću pripadnika Vojske Srbije na Vojnoj paradi u Moskvi.
Mora se priznati – bili su dostojanstveni reprezenti zemlje, stručni, obučeni, uigrani, izgledni, lepi i stasiti, baš onakvi kakva im je i tradicija slavnih gardijskih jedinica čije tekovine i tradicije neguju. Podešelon Vojske Srbije na velikoj paradi bez greške je prodefilovao slavnim trgom. Svaka čast momci i devojke, kako vama tako i vašim komandirima i komandantima. Obradovali ste nas i osvetlali obraz. Podsetili da postojimo i da smo, ipak, još uvaženi od strane onih do kojih nam je, nadam se, stalo.
Jedini koji su Crvenim trgom promarširali srpskim strojevim a ne ruskim korakom. Bez ritmike bubnja na koju su navikli pomoću koje se ova izuzetno zahtevna strojeva radnja obavezno u ovakvim prilikama koristi, ukoliko se želi visoki kvalitet i vizuelna perfekcija.
I da s tim u vezi, budem pristrasan – naš strojevi korak je lepši i elegantniji. Komplikovaniji je za gaženje zbog čega je ravnanje po vrstama (redovima) i podešelona u celini teže držati. Vremenski interval je nešto duži pa je tako strojevi poredak sporiji, ali u celini efektniji. Izvođenje strojevog koraka je potpuno prilagođeno anatomiji ljudskog tela. Prirodniji je kao pokret i minimalno opterećuje kičmeni stub, kolena i donje ekstremitete. Time je moguće, što bi se pešadijski reklo, „gaziti u nedogled“, bez umaranja.
Ruski strojevi korak se lakše izvodi ali je izuzetno naporan, značajno opterećuje kičmeni stub, kolena, potkolenice i stopala. Otuda se njime ne mogu prelaziti duže deonice za razliku od srpskog. On omogućava lakše ravnanje vrsta zato što se odvija brže i time sprečava iskrivljivanje paradnog poretka. Iako pruža snažan vizuelni efekat i demonstrira vojničku snagu, ipak, u kombinaciji sa uglom pod kojim se drže glave prilikom pozdrava u toku defilea, deluje u određenoj meri neprirodno.
Bez ljutnje – eto gde smo mi Srbi možda i bolji od Rusa, po mom (ne)skromnom vojničkom mišljenju i subjektivnom, ali stručnom pristupu.
Srećan jubilarni Dan pobede svima kojima sloboda još uvek nešto znači!
Ostavite komentar na Impresivna vojna parada na Crvenom trgu

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.