Kada je Vladimir Putin posetio Srbiju 2011. godine došao je u situaciju da odgovora na pitanja prozapadnih političara koji su po svaku cenu napadali Južni tok. ”Južni tok je za Rusiju važan i čist posao, čist onoliko koliko je pomorandža okrugla i narandžasta“ rekao je tadašnji ruski premijer.[1] Međutim Vašington i Brisel, a samim tim i njihove marionete u Srbiji, daju sve od sebe da pokažu kako pomorandže nisu narandžaste i okrugle. Iako su cifre govorile same za sebe, uvek je bilo dežurnih kritičara koji su rukovođeni interesima SAD i NATO satanizovali ovaj poduhvat Moskve. Južni tok je projektovan tako da obezbedi stabilno snabdevanje energentima za 30 miliona domaćinstava u Evropi. Procenjeno je da će izgradnja dela gasovoda koji prolazi kroz Srbiju koštati oko 1,7 milijardi evra i da će naša zemlja moći da privuče 1,5 milijardi evra direktnih investicija. Pored toga izgradnja gasnih elektrana u Beogradu, Novom Sadu, Pančevu i Nišu, kao deo projekta Južni tok, podiže vrednost ukupnih investicija u Srbiji na 5 milijardi evra, i povećava energetsku efikasnost države za više od tri puta. Izgradnja gasovoda bi otvorila na hiljade radnih mesta u Srbiji i omogućila njen privredni oporavak.
Bez obzira na ove činjenice, napadi na Južni tok u Srbiji se nastavljaju. Otrovne strele su ponovo doletele iz vrha republičke vlade. Potpredsednica Vlade Srbije Zorana Mihajlović izjavila je da bi zbog krize u Ukrajini, ako Srbija ne bude oprezna, moglo da se desi da dočeka zimu bez dovoljno gasa.Za nju je očekivano i opravdano to što je Evropska komisija (EK) zatražila od Bugarske da prekrši međunarodni ugovor sa Rusijom i jednostrano stopira radove na Južnom toku. Po aktuelnoj ministarki saobraćaja, zbog svega toga Srbija mora da traži alternativni pravac za dotok gasa. „Pre krize sa Ukrajinom, ipak se tražila neka vrsta dogovora između Evropske unije i Rusije, ali sada je EK tražila da se stopiraju radovi u zemaljama članicama“, rekla je Mihajlovićeva i dodala „Mi moramo hitno da mislimo o tome da sebi obezbedimo drugi pravac za dotok gasa. Moramo da radimo na pravcu Niš-Dimitrovgrad i Južni tok, pa šta god da bude pre. Oni nisu jedan drugom konkurencija. Srbija je s te strane spremna i čeka odgovore, a te odgovore moraju da daju Rusija i EU, nadam se uskoro.“[2]
Neko bi možda rekao da ministarka deluje zabrinuto za energetsku bezbednost Srbije. Ipak ukoliko bolje pogledamo primetićemo da se Zorana Mihajlović svojim izjavama pridružuje napadima SAD i EU na Južni tok i pruža jasnu podršku „energetskoj bezbednosti NATO pakta.“ A kako i ne bi, kada se kao figura Zapada skoro 10 godina bori protiv ruskih projekata na Balkanu. Kako je napisao bivši ambasador SAD Majkl Polt u poverljivim depešama još 2006. godine, Mihajlovićeva je upozoravala američke diplomate na približavanje Srbije Rusiji. Bivša savetnica Miroljuba Labusa je tom prilikom ukazala i na „opasnost“ strateške saradnje Beograda i Moskve u izgradnji gasovoda i prateće infrastrukture.[3]
Kao što smo naveli Zorana Mihajlović tvrdi da Južni tok i gasovod Niš – Dimitrovgrad nisu konkurencija. Mnogi bi pomislili da je ovo istina jer je Jugorosgas bio planiran kao strateški partner Srbijagasa i u izgradnji poslednjeg projekta koji je trebao da bude produžetak ruskih gasovoda. Gasovod Niš-Dimitrovgrad, treba da omogući povezivanje gasovoda Srbije i Bugarske, što je predviđeno sporazumom koji su 14. decembra 2012. godine potpisali premijeri dve države, Ivica Dačić i Bojko Borisov. Kao se zvanično navodi u republičkoj vladi „ruskoj strani je više puta nuđeno da izgradi tu deonicu, ali ona nikad nije potvrdila zainteresovanost za izgradnju ovog gasovoda. Zbog toga je sporazumno raskinut ugovor o poveravanju delatnosti od opšteg interesa sa preduzećem Jugorosgas, čime je država preuzela na sebe pravo da poveri izgradnju i korišćenje ovog gasovoda javnom preduzeću „Srbijagas“. Srbija trenutno kasni šest meseci u realizaciji ovog projekta za Bugarskom. Nedostajuća sredstva za izradu tehničke dokumentacije trebalo je da budu obezbeđena preusmeravanjem dela kredita koji je Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) ranije odobrila „Srbijagasu“. Taj novac, međutim, ne može biti stavljen na raspolaganje Srbiji dok ne započne reformisanje Srbijagasa, o čemu je ova institucija i pismeno obavestila Ministarstvo.“[4]
Gasovod Niš – Dimitrovgrad je trebao da bude produžetak ruskog Plavog toka i on nije mogao da bude alternativa uvozu ruskog gasa na kojem insistiraju Vašington i Brisel. Ali da li je to baš tako? Zorana Mihajlović je krajem 2013. godine poručila da će izgradnja gasovoda Niš – Dimitrovgrad omogućiti Srbiji da se poveže na TAP (Trans-jadranski gasovod). „Ali i gasovod Niš – Dimitrovgrad je odlična stvar, mi na tome moramo da radimo jer to je gasovod koji može da nam omogući da se vežemo na gasovod TAP i dobijemo drugi izvor gasa iz Azerbejdžana. To nam daje gasnu sigurnost“[5] izjavila je Mihajlovićeva. Dakle TAP je „drugi pravac“ koji ministarka saobraćaja vidi kao alternativu Južnom toku. Budući da je projekat Zapada Nabuko izgubio bitku protiv ruskog Južnog toka, Vašington i Brisel su dali šansu manjem projektu – Trans-jadranskom gasovodu. U isto vreme lukavi Zapad je činio sve što je u njegovoj moći da sabotira Južni tok.
TAP je zamišljen kao projekat energetske bezbednosti NATO pakta. U dokumentu Energija i bezbednost od Kaspijskog basena do Evrope[6] Komiteta za spoljne odnose Senata SAD, objavljenom u decembru 2012. godine ističe se važnost energetske bezbednosti članica NATO u Evropi. Kao prioritet SAD i Severnoatlantskog saveza navodi se neutralisanje ruskog uticaja. NATO mora da pronađe način da bude nezavistan od ruskog gasa. U tom smislu bez obzira na „revoluciju“ u eksploataciji uljnih škriljaca u SAD i bez obzira na izgradnju objekata za prihvat tečnog gasa širom EU, Azerbejdžan mora da postane glavni snabdevač gasa NATO zemalja u Evropi.[7] Američki senatori ali i ministar odbrane Čak Hegel vide izgradnju TAP-a kao strateški prioritet. Navedeni dokument Senata SAD predviđa i angažovanje Evropska banka za obnovu i razvoj u finansiranju gasovoda. Upravo zbog toga EBRD i insistira na što bržoj izgradnji gasovoda Niš – Dimitrovgrad.[8] Cilj američke strategije je izolacija Rusije, smanjenje energetske zavisnosti EU od ruskih energenata, ali i potpuna kontrola Starog kontinenta. Ona je počela da se razvija još u vreme Džordža Buša mlađeg.[9] Jedan od preduslova za njenu realizaciju je „neutralisanje“ ruskih energetskih projekata u Evropi. Upravo zbog toga su briselski komesari uputili zvanično pismo bugarskoj vladi, pozivajući je da obustavi izgradnju Južnog toka. Nimalo slučajno obustavljanje radova na izgradnji gasovoda poklopilo se sa posetom Bugarskoj grupe američkih senatora među kojima su Džon Mekejn, Ričard Marfi i Ron Džonson. Džon Mekejn je izjavio da u Južnom toku treba da bude manje ruskog učešća![10] Mekejn je prilikom posete Sofiji koja se do skora protivila zahtevima EU za zaustavljanje izgradnje Južnog toka, nakon susreta sa bugarskim premijerom dobio obećanje da će radovi na gasovodu biti obustavljeni. Istog dana Mekejn je primio odlikovanje od bugarskog predsednika Rosena Plevnelijeva, a stigao je i da obiđe i marince smeštene u Bugarskoj.[11]
Napadi na Južni tok su deo strategije koja ima za cilj jačanje NATO pakta i širenje njegovog uticaja. Oni pogađaju Rusiju, ali i ostatak Evrope. Ne postoji alternativa ruskom gasu na Starom kontinentu. On je najjeftiniji i ima ga u dovoljnim količinama. TAP može da podmiri svega 2 procenta potreba EU za gasom. Međutim SAD i NATO su počeli da oko sebe okupljaju koaliciju država koje su poslušne i spremne da rade protiv Rusije, ali i sopstvenih interesa. Njihovi napadi na Moskvu će biti sve jači i učestaliji. Srbija nikad ne bi smela da postane deo tog zločinačkog kluba.
__________________________________________
[1]http://novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:324178-Putin-sa-Cedom-quotprobio-tajmingquot
[2]http://www.nspm.rs/hronika/zorana-mihajlovic-ocekivano-stopiranje-juznog-toka-srbija-mora-da-trazi-drugi-pravac.html
[3]http://www.wikileaks.org/plusd/cables/06BELGRADE1285_a.html
[4]http://www.merz.gov.rs/cir/aktuelnosti/ne-postoje-suprotstavljeni-stavovi-oko-juznog-toka
[5]http://www.merz.gov.rs/lat/aktuelnosti/deo-vlade-prepreka-reformama
[6]http://www.foreign.senate.gov/imo/media/doc/Energy%20and%20Security%20from%20the%20Caspian%
[7]Isto.
[8]http://www.blic.rs/Vesti/Ekonomija/449033/Ministarstvo-energetike-i-EBRD-o-gasovodu-NisDimitrovgrad
[9]Vidi: Europe’s Energy Security: Options and Challenges to Natural Gas Supply Diversificatio, Congressional Research Service, August 20, 2013.
[10]http://serbian.ruvr.ru/news/2014_06_08/Bugarska-obustavila-rad-na-projektu-Juzhni-tok-4409/
[11]Vidi: https://twitter.com/SenJohnMcCain
Ostavite komentar na NATO protiv Južnog toka

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.