U tekst „Nema države“, dajući uporednu sliku dve Srbije – savremene i one iz druge polovine 19. veka,1) profesor Slobodan Antonić je na jezgrovit i izuzetno ubedljiv način pokazao zašto ubrzano propada naša Otadžbina. U najkraćem, Srbija je razvlašćena i nacionalno obezličena ili Antonićevom rečju, država je degradirala u teritoriju, a narodu u stanovništvo.
Ukoliko do kraja izvedemo Antonićevu tezu o razvlašćivanju države, onda nam se nameće sledeći pravni zaključak: organi vlasti u Srbiji ne čine aparat prinude jedne suverene države, pravno ustanovljen u interesu njenih građana, već upravljačku strukturu kolonije, ustanovljenu u interesu multinacionalnih kompanija i njihovog pomoćnog bezbedonosnog (NATO) i činovničkog (EU) aparata.
Argumentima koje je u prilog tezi o razvlašćivanju Srbije izneo prof. Antonić, pridružićemo još jedan. Ovih dana je javnost Srbije bila upoznata sa činjenicom da je još jedna lokalna samouprava, Grad Kraljevo, pristupila Nacionalnoj alijansi za lokalni ekonomski razvoj (NALED).2) Ova nevladina organizacija je postala poznata građanima Srbije posle čitavog niza hrabrih tekstova novinarke „Politike“ Jelene Popadić.3) Ona je jezikom činjenica razobličila pozadinu NALED-a, kao organizacije koju su 2006. godine osnovali dotadašnji viskoi saradnici USAID-a, a koju je ova američka vladina agencija i pomogla prvom finansijskom „injekcijom“.
U najkraćem, NALED predstavlja grupu za lobiranje koja zastupa interese najkrupnijih zapadnih multinacionalnih kompanija prisutnih na srpskom tržištu, politički podobnih domaćih tajkuna i domaće upravljačke pseudoelite, formirane još devedesetih godina u krilu zapadnih NVO i zapadnih multinacionalnih kompanija. Ovakva trojna struktura interesa preslikava se i u sastavu organa NALED-a, gde su se zajedno našli, između ostalog, predstavnici Koka-kole, nemačkog Messer Tehnogasa, slovenačkog Gorenja, Diloj i Tuša, domaće Viktorija grupe, ITM, ali i bliski saradnici upropastitelja srpske privrede i banaka, ministara Vlahovića, Dinkića i Bubala. Tako su u rukovodstvu NALED-a bivši postpetooktobarski pomoćnik ministra za ekonomske odnose sa inostranstvom, Ana Trbović, kao i nekadašnji direktor Agencije za privatizaciju, Vladimir Čupić. NALED-u je pristupilo i više od 90 lokalnih samouprava.
Međutim, njihovo članstvo nije dokaz uticaja lokalnih samouprava u NALED-u, već potvrda da je ova svojevrsna hobotnica uspela da stavi pod svoju kontrolu značajan deo lokalnih samouprava u Srbiji i njihove privredne i kadrovske resursa. Prema rečima predsednka opštine Paraćin, koja je donela odluku o istupanju iz NALED-a, lokalne samouprave nemaju nikakvu korist od članstva u ovom udruženju, niti mogu da utiču na njegovu politiku. Uz to, novinarka Popadić je dokazala da su se proteklih godina sa računa lokalnih samouprava slila ogromna budžetska sredstava na račun NALED-a, često uz izigravanje propisa koji uređuju javnost i kontrolu raspolaganja budžetskim sredstvima. 4)
Organizaciona forma udruženja građana je način da ova hobotnica izbegne krivične i privredne propise o zabrani trgovine uticajem i zabrani sticanja monopolskog položaja na tržištu. Jer, pravi cilj NALED-a je centralizacija političke i finansijske moći, radi sprečavanja svakog pokušaja ozbiljnog i suštinskog preobražaja Srbijinog političkog i privrednog sistema. Istovremeno, ovakve strukture moći pretvaraju svaku političku i pravnu radnju u Srbiji, od izbora do donošenja budžeta, u puku nominalnost. Najnoviji dokaz o lobističkom karakteru ove NVO su dvoje ministara u novoj Vladi Srbije, Ana Brborić i Branislav Nedimović.5) Oni su pre izbora na nove funkcije bili na položajima predsednika i podpredsednika Upravnog odbora NALED-a.
Do sada je iz vidokruga javnosti izmicala još jedna bitna činjenica u vezi sa radom NALED-a, koja pri tom očigledno dokazuje početnu tezu o tome da Srbija nije država sa suverenim pravnim poretkom već kolonija. Naime, u odlukama lokalnih skupština gradova i opština o pristupanju u članstvo NALED-a, lokalna samouprava preuzima obavezu da će „poštovati statut, principe Etičkog kodeksa i druge opšte akte NALED-a”. Ovakve odluke lokalnih samouprava su suprotne čl. 2. Zakona o lokalnoj samoupravi Republike Srbije u kome stoji da „lokalna samouprava upravlja javnim poslovima od neposrednog, zajedničkog i opšteg intersa za lokalno stanovništvo…. u granicama zakona”.6) Preuzimajući obavezu da svoje radnje i akte usaglašava sa aktima NALED-a, lokalna samouprava u vršenju vlasti izlazi van granica zakona i time narušava načelo zakonitosti (legaliteta) na kome počiva vladavina prava. Načelo legaliteta polazi od toga da je pravni poredak strogo hijerarhizovana piramida, gde pravni akti manje pravne snage mora da budu u skladu sa aktima veće pravne snage. Sporazumima sa NALED-om lokalne samouprave ulaze u odnos subordinacije (a ne u odnos saradnje-koordinacije) prema jednom udruženju građana, a posledica takvog odnosa je stvaranje paralelnog pravnog poretka u Srbiji. Jer, lokalne samouprave članice NALED-a usklađuju svoje akte i radnje kako sa „državnim“ zakonima, tako i sa aktima jedne NVO.
Ovo je očigledan dokaz o realnoj nesuverenosti onog pravnog poretka čiji je tvorac Narodna skupština Republike Srbije. Jer, ako je suverenost najviša vlast, summa potestas, onda je državna vlast suverena ako na državnoj teritoriji ima supermatiju u odnosu na sve druge vlasti. Sporazumi lokalnih samouprava sa NALED-om pokazuju da državna vlast nema supermatiju u odnosu na lokalne samouprave, već svoju vlast deli sa jednom NVO. Kao što su u feudalnoj mozaik-državi, koja nije znala za suverenost, vladari (=država) delili vlast sa feudalcima.
Posledica nesuverenosti je opšta pravna nesigurnost, jer građani Srbije ne znaju da li prioritet u regulisanju njihovih odnosa ima domaće zakonodavstvo, autnomno pravo NVO sektora ili saglasno Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju pravne tekovine EU. Stanje pravne nesigurnosti i haosa je direktna posledica smrti suverene države (namerno upotrebljavamo pleonazam suverena država kako bi istakli obeležje suverenosti, kao uslov bez koga nema države), jer po rečima Evgenija Spektorskog, slovenska reč država potiče od glagola držati i upućuje na „vlast koja drži, održava zemlju i poredak”.
Jasno je da je narušavanje načela ustavnosti i zakonitosti direktna posledica unutrašnje i spoljne nesuverenosti Srbije. Nesuverenosti u odnosu na vlast kolonijalne upravljačko-finansijske hobotnice, kao i nesuverenosti u odnosu na briselsku administraciju. Nesuverenost prema EU se pre svega ogleda u suštinskom razvlašćivanju nacionalnog zakonodavca kroz proces harmonizacija prava Srbije sa pravom EU. Iz ovog sledi zaključak, da pitanje vladavine prava mora da bude prioritet srpske nacionalne politike, odnosno politike koju definišemo kao patriotsku. Jer, bez borbe za suverenost pravnog poretka matice Srbije, nacionalna briga za kolektivna prava Srba van Republike Srbije postaje jalova i demagoška.
To je odlično znao Nikola Pašić, otuda u programu NRS iz 1881. godine nema šizofrene deobe između spoljne i unutrašnje suverenosti, vladavine prava i nacionalnog oslobođenja. Pašićevi radikali su se sa istim žarom borili za političku slobodu „gunjca i opanka” i ustavnu vladavinu, kao i za svesrpsko oslobođenje i ujedinjenje.
Od kada su Srbi 1918. godine svoju državnost utopili u višenacionalnu jugoslovensku državu, otpočelo se sa šizofrenim razdvajanjem pitanja vladavine prava od nacionalnog pitanja, odnosno građanskog od nacionalnog identiteta. Pri tom, živeći u dve Jugoslavije, Srbi su ubrzano počeli da gube i nacionalni identitet i pravnu (=građansku) svest. Odmah posle razbijanja Jugoslavije ekskluzivni položaj branilaca građanske (=pravne) svesti uzurpirali su u Srbiji ideološki naslednici ubice srpske pravne svesti – JBTita. Tako se u javnosti kontinuirano i planski stvarala lažna predstava o tome da je nacionalno suprostavljeno građanskom (=pravnom). Namera je bila da nacionalna svest naroda, koji je iznedrio Savino Zakonopravilo, Dušanov zakonik, Ustav od 1888. i Bogišićev Opšti imovinski zakonik za Kneževinu Crnu Goru, lišena pravne svesti degradiradira na krvnosrodnički, plemensko-rodovski nivo. Ne bi li ovakva duhovno ispražnjena nacionalna svest, u izvođenju vodećih klovnova srpskog kafanskog pseudonacionalizma, postala dokaz varvarstva i uboštva beogradske „balkanske krčme”.
Od tada se u javnom govoru pojam građanina prema neoliberalnoj ideološkoj konstrukciji poistovetio sa individuom lišenom sećanja i identiteta, belosvetskim potrošačem, najamnim radnikom i nomadom. Suprotno tome, građanin nije ništa drugo nego pojedinac koji je nosilac prava i obaveza i koji ima svest o svom mestu, ulozi i odgovornosti u pravnom poretku konkretne države.
Neoliberali nemaju svoju naciju, s toga nemaju ni državu kao patriu (zemlju otaca – Otadžbinu). Osporavajući značaj atributa suverenosti, oni pokazuju da nemaju ni svoju državu shvaćenu kao imperium. Sledstveno, neoliberali nemaju ne samo nacionalnu, već ni građansku (=pravne) svest. Otuda slučajevi lihvarskih kredita, Savamale, prodaje diploma i doktorata, podjednako kao i pitanja Kosova i Metohije, Republike Srpske i Crne Gore, moraju postati stvar brige srpskih patriota, uzorne nacionalne i građanske (=pravne) svesti, a ne podanika (suprotno od građanina kao subjekta prava) globalne pseudoimperije.
Ukoliko neoliberalima, ali i raznim globalnim „antiglobalistima ostavimo da rešavaju pitanja vladavine prava, onda će se ta pitanja u uslovima postojeće tektonske krize međunarodnih odnosa rešavati onako kako su se rešavala u Rusiji 1917. i Jugoslaviji od 1941. do 1945. Jer, kao što je govorio Petar Arkadijevič Stolipin „njima (revolucionarima i internacionalistima raznih fela, prim. Z. Č.) su potrebni veliki potresi, a nama je potrebna velika Rusija (velika Otadžbina, prim. Z. Č.)“.
Da patriote najuspešnije rešavaju pitanja vladavine prava i zaštite ličnih prava pokazala je Bizmarkova Nemačka. U cilju nacionalne mobilizacije, ali i industrijalizacije, Nemačko Carstvo prvo u svetu uvodi obavezno zdravstveno osiguranje, donosi novo radno zakonodavstvo kojim štiti prava radnika i uvodi opšte muško biračko pravo.
_______________________
Uputnice:
1) www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/ostalo/kad-nema-drzave/
2) www.politika.rs/scc/clanak/369050/U-Kraljevu-za-saradnju-sa-NALED-om-glasali-podignutih-ruku-i-spustene-glave
3)www.politika.rs/scc/clanak/335207/Sta-su-opstine-dobile-od-NALED-a ;www.politika.rs/scc/clanak/335118/NALED-u-naletu-na-budzete-opstina www.politika.rs/scc/clanak/335470/Kako-NALED-bira-Reformatore-godine ;www.politika.rs/scc/clanak/350437/Kome-se-namesta-posao-sa-fiskalnim-kasama
4) www.politika.rs/scc/clanak/335207/Sta-su-opstine-dobile-od-NALED-a
5) www.blic.rs/vesti/politika/naled-brnabic-i-nedimovic-u-vladi-snazna-reformska-poruka/wy3190w
6)www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_lokalnoj_samoupravi.html; www.politika.rs/scc/clanak/369050/U-Kraljevu-za-saradnju-sa-NALED-om-glasali-podignutih-ruku-i-spustene-glave
Ostavite komentar na Nacionalno i(li) građansko u srpskoj politici

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.