Propast crnogorskog „Dogovora o jeziku“

Pred početak školske 2011/2012 godine ministarstvo prosvjete Crne Gore, uz podršku uticajnih pojedinaca takođe iz režima, rukovodeći se dukljanskom ideologijom, pokrenulo je zločinački poduhvat ugrožavanja ljudskih prava srpske jezičke zajednice u oblasti školstva. Na udaru se prije svega našao srpski jezik koji je maternji jezik najveće jezičke zajednice u Crnoj Gori. Odlučeno je da se srpski jezik književnog standarda izbaci iz škola a da se školovanje obavlja na njegovom surogatu nazvanom crnogorski jezik. U sistem mjera koje su preduzete u zajedničkom cilju ugrožavanja ljudskih prava srpske jezičke zajednice, osim izbacivanja srpskog jezika književnog standarda iz škola spadaju i prekrajanje nastavnog programa istorije radi skrivanja istorijski utvrđenog srpskog identiteta u Crnoj Gori a i izbacivanje svih većih srpskih pisaca iz nastavnog plana za nastavu iz maternjeg jezika. Ovaj sistem mjera od njegovih kritičara sa pravom je dobio ime Školokaust.

Evropska unija, pretendent na titulu nepogrešivog visokosenzitivnog zaštitnika ljudskih prava ovim povodom nije imala ni najmanju reakciju. Međutim, pošto je u procesu pridruživanja Crna Gora došla do faze u kojoj je trebalo usvojiti zakone, koji su bili uslov za nastavak integracija, a koji se nisu mogli usvojiti bez dvotrećinske većine, opoziciji se otvorio prostor da uzvrati i da uslovi donošenje pomenutih zakona zaštitom ljudskih prava srpske jezičke zajednice.Narodu je mogućnost koja se otvorila parlamentarnoj opoziciji bila očigledna i opozicija je krenula u tom smjeru. Evropska unija je u ovakvoj situaciji poslala crnogorski režim na pregovore sa opozicijom.  Po uputstvu EU, krajem avgusta 2011. god. pristupilo se pregovorima režima i parlamentarne opozicije. Parlamentarna opozicija se pred početak  pregovora i u samom njihovom toku, pred javnošću predstavljala kao zastupnik interesa srpske jezičke zajednice. Međutim, parlamentarna opozicija je sa ove pred javnošću predstavljene pozicije u toku pregovora prešla na odbranu multijezičkih i multikulturnih školskih odjeljenja. Interes srpske jezičke zajednice je u stvari formiranje odjeljenja srpske jezičke zajednice i svih jezičkih zajednica pojedinačno. To bi trebao da bude interes i svih ostalih jezičkih zajednica, međutim pošto tu ima odsustva neke autentične sadržajnije nacionane i jezičke kulture, predstavnici interesa nekih jezičkih zajednica, prije svega crnogorske,nisu bili zainteresovani za mogućnost formiranja odjeljenja svake jezičke zajednice pojedinačno. Čak su gledali da ostvarenje toga, ako ikako mogu, onemoguće. Kao rezultat ovih pregovora 8. Septembra 2011. god. nastao je po zlu čuveni, „Dogovor o jeziku“.

Taj čuveni dogovor u crnogorskim medijima je predstavljen kao mudro rješenje sa koga će se neprestano prelivati blagotvorni uticaji na građanstvo Crne Gore. U stvari radi se o dogovoru čiji je rezultat bio nikakav. Dogovorne strane su izbjegle jedini preostali izlaz iz nastale situacije koji je školstvu Crne Gore na raspolaganju ostavio sada važeći ustav sa svojim normama, a to je formiranje školskih odjeljenja svake jezičke zajednice pojedinačno. Umjesto da se iskoristi ovaj izlaz, kao „rješenje“ ponuđeno je da odjeljenja u školama budu multijezička, pri čemu bi ime predmeta iz kojeg bi djeca učila maternji jezik i književnost bilo: „crnogorski – srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost“.

Među onima koji su se pokazli kao najkompetentniji da procijenjuju promjene koje se vrše u školstvu Crne Gore, pa i da ocjene adekvatnost imena nastavnog programa za maternji jezik je i nikšićki profesor Veselin Matović. Evo kako je profesor Matović prokomentarisao ime nastavnog programa i ideju da se nastava iz maternjeg jezika izvodi istovremeno na četiri jezika, što je tadašnji premijer Lukšić, kao zastupnik jedne pregovaračke strane predstavio kao rezultat dogovora. Dakle, profesor Matović kaže: „Potpuno lingvistički neutemeljen i semantički (značenjski) besmislen“, kako reče prof. M. Kovačević, naziv koji je tom prilikom usvojen, ne može biti ime nastavnog predmeta, niti kao takav polazište za izradu nastavnog programa, kao budućeg integrativnog faktora u našem obrazovnom sistemu. O mogućnosti da se realizuje nastavni program za tako zamišljeni nastavni predmet on je rekao da taj nastavni program nikad neće i ne može biti realizovan te da je ideja o zajedničkom nastavnom programu za četiri jezika tj.četiri književnosti besmislena.

Da li je moguće da predstavnici opozicije nisu znali da je dogovoreno nešto što se ne može sprovesti u praksi, ili su bili svjesni toga ali im je „Dogovor o jeziku“ poslužio samo kao izgovor za apstiniranje od korišćenja mogućnosti da se interesi srpske jezičke zajednice zaštite na adekvatan način, formiranjem školskih odjeljenja srpske jezičke zajednice? U međuvremenu dok to pitanje ostaje otvoreno „ Dogovor o jeziku“ propao je naočigled javnosti Crne Gore. Ustavni sud Crne Gore, prije nekoliko dana, proglasio je neustavnim izmjene Zakona o obrazovanju, koje je Skupština usvojila na osnovu „Dogovora o jeziku“, koje su 2011. godine potpisali tadašnji premijer Igor Lukšić i lideri opozicije, prenosi „Dan“. Ustavni sud je takvu odluku donio postupajući prema inicijativi Matice crnogorske.

Ovom presudom Ustavnog suda srpski jezik se, u susret novoj školskoj godini, praktično izbacuje iz škola u Crnoj Gori.

Matica crnogorska je u januaru prošle godine Ustavnom sudu podnijela inicijativu za ocjenu ustavnosti odredaba Zakona o obrazovanju koji se odnose na upotrebu službenog jezika.(1)

Kako navodi „Dan“, presuda Ustavnog suda je trebala biti objavljena na sajtu ove ustanove, ali se to još nije dogodilo, jer je sajt juče tokom dana bio blokiran tako da je tekst presude nepoznat.

Sajt Ustavnog suda blokiran je i jutros, a u „Danu“ ističu da postoji osnovana sumnja da je u pitanju pokušaj da presuda ostane tajna do izglasavanja ustavnih promjena u dijelu pravosuđa. Ustavne promjene  iz oblasti pravosuđa su još jedna oblast u kojoj nije sigurna dvotrećinska većina režimu, koja mu je potrebna da bi ispunio uslove za dalji nastavak EU integracija.

Situacija je ponovo jasna, nema više „Dogovora o jeziku“ koji se mogao koristiti kao dimna zavjesa za skrivanje nezainteresovanosti da se zalaže za zaštitu interesa srpske jezičke zajednice. Mogućnost zaštite interesa srpske jezičke zajednice još postoji. Jedno iskreno zalaganje parlamentarne opozicije, koja pretenduje da se predstavi kao zaštitnik interesa srpske jezičke zajednice, za formiranje školskih odjeljenja srpske jezičke zajednice nesumnjivo bi donijelo rezultate. Pravo na formiranje ovakvih odjeljenja spada u korpus neotuđivih ljudskih prava. Evropska unija i crnogorski režim ne bi mogli navesti ni jedan opravdan razlog za onemogućavanje takvog ostvarenja interesa srpske jezičke zajednice. Najviše izgleda da onemoguće ostvarenje interesa srpske jezičke zajednice, njeni protivnici imaju u situaciji u kojoj bi se parlamentarne opozicione stranke, koje se predstavljaju kao zaštitnice interesa srpske jezičke zajednice, pokazale kao oruđe u rukama onih koji hoće da ugrožavaju te interese. Vrijeme da se predstavnici parlamentarnih opozicionih stranaka pokažu ko su, nije neograničeno.

(1) http://www.in4s.net/index.php/magazin/hronika/42184-srpski-jezik-izbaen-iz-kola-ustavni-sud-proglasio-neustavnim-izmjene-zakona-o-obrazovanju-

Izvor: Vidovdan