Putujući cirkus Ivana Pernara i srpski beskrajni dan

Severina je bila ispodprosečna pevačica sa porno videom, dok srpski mediji od nje nisu napravili zvezdu. Nema budale i klovna iz Hrvatske kojeg Beograd ne dočekuje crvenim tepihom. Tako je nedavno Ivan Pernar, poslanik hrvatskog parlamenta, uz puno pompe doveden do srpske skupštine i predstavljen kao političar nove generacije.

Kao kad dete oduševi roditelje prvim izgovorenim rečima, tako se Srbija divila jednom hrvatskom poslaniku koji je rekao ono što u Srbiji priča svaki pijanac ispred prodavnice. Pernar je „otkrio” da Amerika vodi agresivne ratove po celom svetu i da je Evropska Unija birokratski monstrum u kome Srbe ne čeka ništa dobro. Da, i? To do sada nismo znali, pa mu zato treba davati toliko prostor u medijima?!

Bio je to samo prvi čin, cirkus se nastavio iz Banjaluke, odakle je Pernar poručio Srbima koji su ga bratski dočekali i domaćinski ugostili da je Srebrenica genocid, da su Srbi najveći krivci za rat, a da za etničko čišćenje u „Oluji“ nisu krivi Tuđman i Hrvati nego srpske vođe koje su pozvale srpski narod da beži iz Krajine.

Da li je Pernaru neko objasnio da je u Srebrenici streljano nešto više od hiljadu muslimanskih fanatika koji su pre toga tri godine terorizirali ne samo Srbe nego i svoje sunarodnike u Srebrenici? Da su ti isti muslimanski fanatici pobili 3.500 Srba u selima oko Srebrenice? Da li zna da su streljanje izvršili vojnici 10. diverzantskog odreda, sastavljenog uglavnom od nesrba i da je Hrvat Dražen Erdemović priznao da je lično vršio streljanja? Da je 10. diverzantski odred bio izbušen agentima zapadnih službi.

Za Pernara su, kao i za ostale Hrvate, Srbi najveći krivci. Da li Pernar zna da su na prvim izborima u Hrvatskoj Srbi masovno glasali za Hrvata Račana i zajedništvo sa Hrvatima, a Hrvati masovno za Tuđmana i rat sa Srbima! Da je rat u Hrvatskoj počeo napadima hrvatskih paravojnih jedinica na srpska sela i masovnim likvidacijama i proterivanjima Srba iz gradova? Da je rat u Bosni počeo pokoljem 100 srpskih civila u selu Sijekovcu od strane hrvatske vojske, a onda i ubistvom srpskog svata u Sarajevu? Da li su Srbi odbili već potpisani Kutiljerov plan i gurnuli Bosnu u rat ili Alija na nagovor Amerikanaca?

Da li Pernar zna šta se desilo sa onim Srbima koji su ostali u Krajini tokom „Oluje“? Vođe Srba u Krajini trebalo je da pozovu Srbe da ostanu i čekaju novi Jasenovac? Preko dve hiljade Srba, uglavnom starijih i preslabih da beže, ubijeno je od strane hrvatske vojske na najsvirepije načine. U selu Varivode hrvatski vojnici nisu se zadovoljili klanjem dvadesetak nemoćnih starca koje su tamo zatekli nego su i mrtve vadili iz grobova i oskvrnjivali.

Teza o srpskoj krivici i velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu nastala je u zapadnim propagandnim kuhinjama i postala je ideološka paradigma na kojoj se odgajaju generacije Hrvata i Muslimana. Zato su Pernarove izjave očekivane za svakog ko poznaje hrvatsko društvo. Društvo koje u svojim temeljima ima srbofobiju i antisrpstvo. I zato sa Hrvatima ne može biti saradnje ni zajedništva. Kako da sarađujem sa nekim ko mene smatra zločincem? Ko je programiran da mrzi Srbe?

Čemu ta potreba za bratstvom i jedinstvom? Srbima bi trebalo objasniti da Jugoslavije više nema. A nema je zato što su je srušili zapadni centri moći preko hrvatskog naroda, koji je masovno podržao Tuđmanov plan za stvaranje etnički čiste Hrvatske. Nema je zato što je Hrvati nikad nisu iskreno ni hteli. Šta misle o bratstvu sa Srbima, Hrvati su pokazali 1914. i 1915. pokoljem hiljada Srba u mačvanskom kraju, onda opet od 1941. do 1945. Jasenovcem i Jadovnom, a onda 1991. do 1995. pokoljem i etničkim čišćenjem.

Gledajući to oduševljenje Ivanom Pernarom dela srpske javnosti i medija uvek željnih senzacije osećam se kao da sam u filmu Beskrajni dan, u kojem glavni junak iznova proživljava isti dan. Sve smo ovo već prošli. Bila je 1928. godina, 10 godina nakon što su Srbi oslobodili Hrvate od austrougarskog ropstva. Hrvati su tog dana, kao i obično, vređali srpske poslanike. Takav ulični način govora preneli su iz svog sabora, koji nije imao nikakvu političku moć u Austro-Ugarskoj nego je služio za kafanske svađe.

Jedan hrvatski poslanik, Ivan Pernar, brat pradeda ovog Ivana Pernara uzviknuo je: „Koliko ste litara krvi prolili da vam platimo?” Na uvrede je Puniša Račić odgovorio mecima. Ranjen je i Stjepan Radić, isti onaj političar koji je 1917. pisao pesme o pobedničkoj austrougarskoj vojsci, a 1918. o pobedničkoj srpskoj. Kao što je Radić menjao stavove iz godine u godinu, Pernar ih menja iz dana u dan.

Priča sa Hrvatima uvek završi isto. Srbi oslobode Hrvate, oproste im zločine, Hrvati ih izdaju, a Srbi onda opet oproste i beskrajni dan se ponavlja. U filmu je novi dan svanuo tek kada se glavni junak promenio. Mogu li Srbi promeniti svoj odnos prema Hrvatima? Mogu li konačno postati svesni da iz ovakve Hrvatske ne može doći ništa dobro za Srbe?

NATO i hrvatska vojska održavaju vežbu “Prijedor 2016”, koja je priprema napada na Republiku Srpsku. Hrvatska predsednica u svom obraćanju Hrvatima Vojvodinu ne smatra delom Srbije. Hoće li se Srbi i dalje oduševljavati svakom budalom koja dolazi iz Hrvatske? Hoće li i dalje sanjati neko nepostojeće bratstvo sa Hrvatima? Ili će konačno prozreti namere hrvatske politike i prekinuti taj beskrajni dan?

Izvor: Carsa