goran jeftovicNeviđena je bruka ali i neodgovornost da u drugoj deceniji 21.veka već petnaest dana izostaje obaveštavanje javnosti o tako teškom vanrednom događaju sa smrtnim posledicama, kao što je udes helikoptera Mi-17 Vojske Srbije, u kojem je stradalo sedmoro ljudi. Skrivanje iza tužilačke istrage ne samo da je mimo zakona i propisa, već je krajnje degutanto i nepošteno prema porodicama poginulih ali i prema celokupnoj srpskoj javnosti.

Da vidimo, strogo iskustveno i bez apostrofiranja pitanja ministarskih i ostalih pritisaka, planirane medijske eksploatacije događaja i marketinga u vezi sa tim, političke i druge pozadine, šta je sve moralo iz vojničkog ugla da prethodi odluci ministra odbrane o angažovanju helikoptera, a zatim, koje mere su bili obavezni da preduzmu organi Vojske Srbije, kako bi se zadatak uspešno izvršio ili odbilo izvršenje istog na osnovu činjenica.

Odgovori se, bez čekanja Tužilaštva i nekakvog odobrenja, a radi istinitog informisanja javnosti moraju što pre dati na sledeća pitanja:

1. Da li je ministar odbrane postupio prema Ustavu i Zakonu o odbrani i odluku o angažovanju helikoptera u noći 13.marta ove godine doneo tako što je naložio načelniku Generalštaba da prouči situaciju (dežurstvo posade, stanje letelice, meteorološki uslovi i dr.) i predloži način izvršenja zadatka, ili je ignorišući liniju komandovanja i obaveznih pripremnih i ostalih vojničkih radnji, naređenje izdao komandantu vazduhoplovne brigade neposredno?

2. Kojim je ovlašćenjem raspolagao ministar odbrane od strane predsednika Republike (onim, uslovno, trajnog karaktera na osnovu člana 11. Zakona o odbrani, ili ovlašćenjem koje se izdaje od situacije do situacije), te u skladu sa tim, da li je obavestio predsednika u realnom vremenu o odluci, kao i da li se predsednik, kao komandant Vojske, složio sa angažovanjem letelice, odnosno odobrio izvršenje zadatka?

3. Da li je načelnik Generalštaba bio upoznat sa angažovanjem helikoptera, od koga je upoznat, kada – pre, tokom izvršenja zadatka ili nakon tragedije, na koji način je upoznat, i da li je iz svoje nadležnosti preduzeo neophodne mere i izvestio predsednika Republike, što mu je, inače, obaveza?

4. Da li je načelnik Generalštaba izdao naređenje komandantu RV i PVO (direktno ili preko Operativnog centra Sistema odbrane) i naložio mu da izvrši procenu situacije i donošenje predloga za upotrebu helikoptera ili stručno obrazloži nemogućnost izvršenja zadatka?

5. Da li je rukovodeći starešina Dežurnog operativnog tima Operativnog centra Sistema odbrane izradio naređenje o upotrebi helikoptera, kada je to učinio, ko ga je potpisao (i da li je potpisano pre leta) i kada je naređenje stiglo u Operativni centar RV i PVO?

6. Da li je Operativni centar RV i PVO sačinio izvršno, operativno (i najvažnije) naređenje o upotrebi helikoptera, da li je pre toga izvršena sveukupna procena situacije sa težištem na meteo uslovima i načinu izvršenja zadatka, kada je naređenje izrađeno – pre ili u toku leta, ko ga je potpisao, kada je stiglo do letačke posade, i da li su naređenjem pored obaveznih tačaka: zadatak, cilj, izvršioci, maršruta, lokacije uzletanja i sletanja, veza i drugo, regulisane posebnom tačkom mere osiguranja i odštete, što je obaveza u ovakvim slučajevima kada se kapaciteti Vojske angažuju za potrebe civilnog sektora?

vojska-helikopter-generali

7. Šta su radili i da li su uopšte angažovani, tj. kada su zadejstvovani organi Združene operativne komande Generalštaba koja je, prema organizacionoj šemi Vojske, nadležna za ovakve slučajeve?

8. Koje mere i postupke je preduzeo komandant 204.vazduhoplovne brigade, na koji način, odakle, preko koga i šta je za to vreme radio njegov Dežurni operativni organ koji je nadležan za prenošenje naređenja Snagama za transport i spašavanje?

9. Ukoliko je ministar odbrane odluku o upotrebi helikoptera saopštio direktno komandantu brigade, šta je preduzeo komandant jedinice brigadni general Bandić i da li je u vezi sa tom okolnošću izvestio svog prvopretpostavljenog starešinu generala Ranka Živaka i kada, i da li je tražio stav a zatim i naređenje za izvršenje zadatka?

10. Zašto je komandant 204.vazduhoplovne brigade razgovarao sa pilotom helikoptera putem mobilne telefonije a ne sredstvima radio-veze na zaštićenim frekvencijama, odakle je to činio, odnosno, gde se nalazio dok je akcija izvođena – na radnom mestu ili van službenih prostorija, sve do onog trenutka dok stvari nisu krenule tragičnim putem?

11. Ko je sve rukovodio maršrutom leta, menjao istu i donosio odluke o mestu sletanja, i da li je taj postupak bio u skladu sa pravilskim odredbama, odnosno, gde se u svemu tome nalazio Operativni centar RV i PVO?

12. Zašto je bilo potrebno punih 12 časova da se preliminarno obavesti javnost o vanrednom događaju sa smrtnim posledicama, ukoliko je poznato da se tragedija dogodila pre ponoći, da su žrtve i letelica pronađene u par narednih sati i da su osnovne činjenice o vanrednom događaju konstatovane relativno brzo nakon toga? O čemu se razgovaralo tako dugo celo prepodne, sve do sednice Vlade a zatim i obraćanja javnosti načelnika Generalštaba sa saradnicima?

13. Zašto je glavnu komandantsku i istražnu ulogu i tada i posebno kasnije, imao svemogući predsednik Vlade koji prema Ustavu Srbije, Zakonu o odbrani, Zakonu o Vojsci Srbije, Zakonu o Vladi, Pravilu službe Vojske Srbije, i prema Krivičnom zakoniku i brojnim drugim propisima, nema ama baš nikakve nadležnosti niti u delu koji se tiče komandovanja Vojskom, niti u vezi sa zvaničnom istragom, niti što se tiče obaveštavanja javnosti? A pogotovu ne u delu koji se odnosi na nedvosmisleno mešanje u istragu i kanalisanje iste?

14. Da li je načelnik Generalštaba za ovih 15 dana, pored toga što je formirao Komisiju za ispitivanje slučaja, pokrenuo na osnovu izveštaja o vanrednom događaju obavezni tzv. disciplinski izviđaj i to nezavisno od istražnog postupka zvaničnih tužilačkih organa? I da li je to isto uradio iz svoje nadležnosti komandant RV i PVO i gde je saopštenje o eventualno preduzetim disciplinskim i ostalim merama – sankcije, suspenzije, disciplinske prijave i ustupanje slučaja Vojnom disciplinskom sudu i druge mere?

15. Šta je radio pre, u toku i posebno nakon događaja onaj koji komanduje Vojskom Srbije u miru i ratu – predsednik Republike, kada je informisan o aktivnosti, o posledicama i zbog čega se ne usuđuje da izvesti javnost iz svoje nadležnosti ne ugrožavajući zvaničnu istragu?

helikopter-nova-03-foto-vesna

Da čujemo, ali argumentovano, kako će odgovori na navedena pitanja i obaveštavanje javnosti, uticati na zvaničnu tužilačku istragu?

Što se tiče prvog pitanja, da pomognemo – komandant 204.vazduhoplovne brigade je na konferenciji za novinare 14.marta ove godine nedvosmisleno izneo, u prisustvu načelnika Generalštaba i komandanta RV i PVO, da je odluku o angažovanju helikoptera doneo ministar odbrane Bratislav Gašić i da je saopštio njemu lično. Da je bilo drugačije, pretpostavljamo da bi general Ljubiša Diković reagovao i izvršio korekciju.

I na kraju, još dva neprijatna ali, nažalost, obavezna pitanja:

  • koja je cena da se ovako organizovano i tvrdoglavo ćuti i da se saučestvuje u, evidentno je, nečasnim rabotama, gospodo generali, i gde vam je Kodeks časti u ovom slučaju?
  • jesu li ovo rezultati „savršenih“ NATO procedura i standarda, NATO interoperabilnosti i deklarisanosti, operativne i funkcionalne sposobnosti, reformisane, profesionalizovane i osobito modernizovane Vojske, javnih politika, SOFA i ostalih sporazuma, demokratske i civilne kontrole oružanih snaga, a sve u skladu sa dostignutim IPAP partnerskim nivoom, zbog koga je Srbija poslednjih meseci kolektivno „u transu“, a nakon „naučenih lekcija“ iz oružane agresije od pre 16 godina, kako nam je poručio predsednik Vlade one noći?

Bez obzira na opstrukciju, istina će izaći na videlo dana.

I šta ćemo tada?


Izvor: Fond Strateške Kulture

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Šta se čeka, gospodo generali, helikopter je odavno pao

* Obavezna polja