Sasvim tiho prošla je vest da je u Srbiji osuđeno osam dobrovoljaca povratnika sa ratišta Novorusije. Prenela ju je samo beogradska Pravda. Ostali mediji, prateći opšti kurs srpske politike, zauzeli su nojevu pozu – zabijene glave u pesak, praveći se da se ništa nije desilo. Nekako je stidno hvaliti se ovim presudama. Iako su kazne uslovne, ostaje jasno da je u Srbiji kažnjivo ići Rusima u pomoć.
Ovih osam dobrovoljaca samo je deo Srba koji su se borili u redovima Donjecke i Luganske narodne republike protiv profašističkog režima u Kijevu. Ko god se seća Španije, može lako pronaći savremene paralele u ukrajinskoj drami. Režim ustanovljen posle puča protiv legalnog (iako korumpiranog) predsednika Janukoviča započeo je šovinističku histeriju protiv ruskog i ruskojezičnog stanovništva, pokušavajući da homogenizuje naciju silom i strahom. Oni koji se sa takvom politikom nisu slagali su hapšeni, premlaćivani i ubijani. U Odesi je organizovan potpuni pogrom, a Rusi koji su se suprotstavi živi su spaljeni u zgradi sindikata. Do danas niko nije uhapšen zbog ovog zločina. Divljanje naoružanih jedinica Desnog sektora u ukrajinskim gradovima je svakodnevna pojava. Ruski jezik je potisnut iz državne uprave i medija i zabranjeno je gledanje ruskih televizijskih kanala. Armija svakodnevno granatira civilne objekte u pobunjenom Donjecku i Lugansku. Otvoreni fašizam dobija često groteskne crte. U školama se deca uče da preziru sve što je rusko, a na jutjub se kače uspešne đačke predstave i izložbe prepune mržnje. Tokom posete bugarske delegacije prošle nedelje poskidane su i iscepane sa ulica Kijeva bugarske zastave jer su neukim fašistima izledale kao ruske (razlika je u jednoj boji). Zabranjen je koncert Emira Kusturice jer je podržao otcepljenje Krima od Ukrajine. Pomenjen je datum Dana pobede nad fašizmom da se ne bi poklapao sa paradom u Moskvi. Za upravnika Odese postavljen je odbegli Gruzin Mihail Sakašvili, zapamćen po brutalnom napadu na civile u Chinvaliju u Južnoj Osetiji (poznat je i kao „svetionik demokratije na Kavkazu“, kako ga je često nazivao Džordž Buš). Bezbroj je primera koji bi se mogli navoditi, ali ko god prati ova dešavanja nema dilemu da je Ukrajina skrenula ka fašističkoj ideologiji. Uz neskrivenu podršku SAD i EU.
Samim tim, Srbi koji se bore rame uz rame sa Rusima na Istoku jedini su koji danas sa punim pravom mogu da nose naziv antifašista. Jer jedini su pravom fašizmu pogledali u oči i suprotstavili mu se oružjem. (Ostavimo ovde po strani beogradske kvaziantifašiste, koji žive od mržnje prema sopstvenom narodu, uvek na liniji američke spoljne politike). Ukrajinski mediji procenjuju da su Srbi najbrojniji među neruskim dobrovoljcima na Istoku, i to često ističu. Pominje se broj 100-200 dobrovoljaca. Naravno, ne treba imati previše iluzija, Srbi dobrovoljci šarena su družina. Ima tamo i avanturista i ratnih fanatika, časnih vojnika i zalutalih begunaca. Od Dejana Berića, sada već najpoznatijeg našeg borca u Novorusiji, do groteskno komične ličnosti Radomira Počuče. Ali, uz sve mane, oni koji se tamo bore izabrali su stranu koja je moralno ispravna.
Kad se pogleda istorijski, ove veze nisu od skoro. Rusi su u Srbiji bili prisutni kao vojnici i dobrovoljci još od Prvog srpskog ustanka pa do ratova 90-tih godina. Setimo se samo Rajevskog, koji je sahranjen kod Aleksinca, a koji je Tolstoju bio inspiracija za lik Vronskog u Ani Karenjini. Sa druge strane, nije malo Srba otišlo u Rusiju, još od XVIII veka da podeli dobro i zlo sa ruskim narodom. Upravo u Luganskoj Republici nalazi se grad Slavjanoserbsk, koji su Srbi podigli stupajući u službu ruskih careva. I sada je pod paljbom ukrajinske artiljerije. Te veze, davno iskovane, provlače se kao čest motiv naših dobrovoljaca kroz više puta iskazanu rečenicu: „Došli smo da vratimo dug“.
Što se stava države Srbije tiče, on proističe iz procene Vlade Aleksandra Vučića da je neophodno voditi opreznu spoljnu politiku. Nikako atnirusku, ali nikako ni antiameričku. Dokle god su SAD i EU dominantni faktori na Balkanu, Srbija se bori da preživi i opstane. Svako opredeljenje na rusku stranu, svaki gest prijateljstva, stoga se prikriva i minimalizuje, i opet pokriva nizom prozapadnih postupaka i ustupaka. Ma koliko bilo razumljivo, ovakvo kretanje između Scile i Haridbe (nužnosti i morala) često ispada potpuno neukusno.
U istoj nedelji kada smo molili Rusiju da nas zaštiti vetom u Savetu bezbednosti, mediji su potpuno prećutali posetu ruskog komandanta kopnene vojske i dogovore o zajedničkoj vežbi srpske i ruske vojske. Valjda da se ne provocira previše američka i britanska ambasada. A odmah potom prećutane su i presude srpskim dobrovoljcima iz Novorusije. Ovog puta da se ne provocira Rusija. Po shvatanju naših vlasti, čega nema u medijima nije se ni dogodilo.
Podsetimo se da je i prošle godine bilo sličnih slučajeva. Srpska sredstva informisanja su potpuno zaobišla zajedničku rusko-srpsku vojnu vežbu u Sremu. A u ruskim medijima se mogao pratiti desant padobranaca i vežba na terenu. Neposredno pred posetu Vladimira Putina, na godišnjicu oslobođenja Beograda od Nemaca, 2014. godine, srpska skupština je usvojila zakon kojim je kažnjivo svako učešće srpskih građana u ratovima izvan Srbije. Tada se to pravdalo dobrovoljcima iz Raške (Sandžaka), koji se bore u redovima Islamske države u Siriji, ali sada vidimo da su, po tom zakonu, osuđeni borci iz Novorusije. Stavljeni su i isti rang teroristi sa antifašistima. Da stvari budu do kraja smešne, odmah po donošenju pomenutog zakona, Beograd je dodelio nazive ulica Koči Popoviću i Peku Dapčeviću, učesnicima građanskog rata u Španiji. Ono za šta su oni nagrađeni, mi bi danas morali da robijamo.
Kada se sve uzme u obzir, dolazimo do toga da su osuđeni dobrovoljci pozvani na još jednu žrtvu. Kao da je bilo malo što su vraćali dug našeg naroda, borili se da zaštite ugnjetene i što su imali hrabrosti da se suprotstave fašizmu, sada su žigosani poput terorista i osuđeni da u zaboravu učine novu uslugu sopstvenoj državi. Možda ih se jednog dana neko seti i dodeli im neku ulicu u Beogradu.
Ostavite komentar na U Srbiji kažnjavaju za antifašizam, zar ne?!

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.