Da li vidljivost gej pedofilskih skandala u sadašnjem trenutku govori o restrukturiranju Vatikana u kontekstu uspostavljanja Novog svetskog poretka i svetske vlade, ili Vatikan gubi kontrolu nad svojom fasadom?
Početkom jula vatikanska policija izvršila je raciju u stanu u Palati bivše inkvizicije gde se odigravala pedofilska gej orgija tokom koje je korišćen ogromna količina kokaina. Orgiji je prisustvovao i monsinjor Luiđi Kapoci, sekretar kardinala Frančeska Kokopalmeira, šefa veoma važnog distrikta rimske kurije. Kapocija je policija je zaustavila nakon racije; koristio je automobil Svete stolice sa vatikanskim tablicama kako bi dopremio kokain u „Sveti grad“. Monsinjor Kapoci je inače veliki obožavatelj pape Franciska, kao i njegov šef, kardinal Kokopalmeiro, koji je kao jedan od papinih najvećih pristalica i saradnika napisao važan esej o 8. poglavlju Amoris laetitia o ljubavi u porodici i njime predočio „novu perspektivu o tome kako Crkva gleda na društvo koje se menja“.
ČLANOVI IREGULARNE TAJNE LOŽE
Veoma dobro upućeni istraživači predvođeni Leom Zagamijem, autorom 18 knjiga među kojima su i najnovije „Ispovesti iluminata III“, „Špijunaža, templari i satanizam u senci Vatikana“, predočili su javnosti svoje šokantne uvide koji pokazuju da su jezuite pozicionirane u masonskoj loži „Mafija San Galoa“, glavnom štabu vatikanskog pedokriminalnog prstena. Frančeska Kokopalmeira Zagami opisuje kao ključnu figuru ove mreže liberalnih pervertita. Kardinal je 2010. postao član Kongregacije za doktrinu vere, izuzetan je podržavalac pape Franciska, i član pomenute tajne iregularne masonske lože „Mafija San Galoa“ koja se godinama iza scene bavila konspirativnim preuzimanjem katoličke crkve od strane progresivaca i liberala. Ova masonska loža se sastajala u gradu San Galoa u Švajcarskoj a predvodio ju je jezuitski kardinal i mason Karlo Martini. Ključnu ulogu u raskrinkavanju ove mreže odigrala je knjiga Jirgena Metepeningena i Karima Šelkensa posvećena sada penzionisanom belgijskom kardinalu Godfridu Danelsu, koji je primorao žrtvu seksualnog nasilja da ne otkrije izvršioca, biskupa i ujaka žrtve, što je javno kritikovano, a postavilo se i pitanje njegove podesnosti za učešće u izboru novog pape. Godfrid Danels je javno na konferenciji za novinare priznao da je član „Mafija kluba San Galoa“.
Dva dana nakon izbijanja ovog najvećeg pedokriminalnog skandala, kardinal Džordž Pel, zadužen za finansije Vatikana, morao je da se vrati u rodnu Australiju kako bi se pred tamošnjim sudom suočio sa optužbama da je seksualno napao brojne ljude pre više godina. Prvi put se sveštenik najvišeg ranga u Rimokatoličkoj crkvi, drugi čovek po značaju i uticaju u Vatikanu, našao pred formalnim sudom zbog optužbi o seksualnom zlostavljanju.
Da li Vatikan gubi kontrolu nad svojom fasadom?

ZLOSTAVLJANJE DECE UZ MINIMALNU ODŠTETU
Stanje u katoličkoj crkvi, po mišljenju istraživača, nije bilo ovako loše još od vremena Bordžija i srednjeg veka. Naravno, tokom vremena je glavna odlika papske crkve – želja za dostizanjem apsolutne moći – vodila preko leševa i kontinuiranih genocida, blagoslovenih od strane papa, za koje nikada nije odgovarala. Da li vidljivost skandala u sadašnjem trenutku govori o restrukturiranju Vatikana u kontekstu uspostavljanja Novog svetskog poretka i svetske vlade? Može li još uvek bilo ko da potraži spas svoje duše pod okriljem papske crkve, zasnovane na doktrini pape Grigorija VII, koju je Alvaro Pelajo iz 14. veka opisao rečima: „Nema broja, nema mere i nema granice“, kada se i broj i mera i granica odnose na normalizaciju nenormalnog i nezamislivog?
Katolička crkva se i u novim okolnostima po principu spojenih sudova založila i stavila na raspolaganje osovini Vatikan–Berlin–Vašington. Jovan Pavle II je još 1991. proglasio katolički korporativizam kao jedini ispravni sistem. Međutim, na tom putu iskrsli su veliki problemi za vatikansku hobotnicu. Pedokriminalnim gej skandalom, smatra Zagami, prikriven je još veći skandal – mogući stečaj mnogobrojnih vatikanskih poslovnih poduhvata. Krajem juna neočekivano je podneo ostavku generalni revizor Vatikana Libero Milone, koji je imao autonomnu ulogu u kancelariji kardinala Pela. Milone je na ovu poziciju postavljen pre dve godine na petogodišnji mandat a ostavka je usledila nakon pretresa finansijskih poslova Vatikana. Kardinala Pela je u Rim 2014. pozvao papa Francisko kako bi stupio na dužnost prefekta novoosnovanog Sekretarijata za ekonomiju. Pel je bio zadužen za godišnji budžet Svete stolice i Vatikana – što je, po mišljenju Zagamija, zahtevalo osobu koju je moguće veoma lako ucenjivati, a to je Pel izvanredno ispunjavao.
Vatikan se sada suočava sa najvećim ekonomskim padom koji delimično proističe iz lošeg poslovanja, ali i usled ogromnog povećanja kompenzacionih zahteva od žrtava pedokriminala. Pel je ovaj problem u Australiji rešavao u formi tzv. Melburnškog odgovora koji je omogućavao njegovoj katoličko-pedokriminalnoj mreži da nastavlja da zlostavlja decu uz minimalnu odštetu. Najmanje jedna žrtva ove mreže izvršila je samoubistvo, prema izveštaju „Ej-Bi-Si njuza“ od 29. juna 2017, usled izostanka crkvene podrške za rešenje stanja u kome se našla nakon zlostavljanja.
Zanimljivo je da se posle Pelovog dolaska u Rim timu pridružio lord Kristofer Paten, britanski ekspert za zataškavanje pedokriminalnih skandala u „Bi-Bi-Siju“ koje su proizvodili pripadnici elite Novog svetskog poretka. Toj „eliti“ pripadalo je i pedokriminalno čudovište – Džimi Savil.
JEZUITI I PEDOFILI PREUZIMAJU VATIKAN
Zbog čega je Horhe Bergoljo (papa Francisko) doveo Pela u Rim? Zbog čega se Paten pridružio timu?
Paten je bio guverner „Bi-Bi-Si trusta“ 2011–2014, kada je radio sa Pelom. Ne radi se ni o kakvim koincidencijama. Pedokriminalna mreža koja vlada svetom postavlja svoje ljude na pozicije za koje smatraju da će im garantovati nevidljivost i nedodirljivost. Papi su morali biti poznati do detalja podaci o mračnim aktivnostima australijskog prelata. Na to ga je otvoreno upozoravala nekolicina novinara, kao i Leo Zagami, autor knjige „Papa Francisko: Poslednji papa“. Međutim, Bergoljo ga je postavio za svoju desnu ruku u ekonomiji i člana grupe devetorice (C9), koju čine najuticajniji kardinali u crkvi. Pelov raskošan način života ni najmanje nije uznemiravao papu koji je odbijao svaku kritiku usmerenu ka ovom kardinalu.
Papa Francisko je neposredno nakon izbijanja skandala otpustio kardinala Ludviga Milera, prefekta Kongregacije za doktrinu vere (CDF), i zamenio ga nadbiskupom Luisom Ladariom, španskim teologom, jezuitom, takođe članom tajne švajcarske lože „San Galo“, kako bi osigurao kontrolu nad najmoćnijom institucijom u katoličkoj crkvi – Kongregacijom za doktrinu vere, najstarijom od devet kongregacija rimske kurije, osnovanom strane pape Pavla III 1542. da brani crkvu od jeresi. Danas je, smatra Leo Zagami, „to telo, nadležno za proglašavanje i odbranu katoličke doktrine postalo centar perverzije i jeresi u Vatikanu i umešano u jedan od najvećih vatikanskih skandala našeg vremena“. Milera je na mesto perfekta Kongregacije za doktrinu vere postavio papa Benedikt XVI 2012. godine. Papa Francisko ga je uzdigao do čina kardinala, ali je očigledno ubrzo odlučio da ga ukloni, jer se protivio pedofiliji i jezuitskom liberalnom programu pomenute kongregacije.
Kako napetost raste u Vatikanu usled unutrašnjih sukoba i borbe protiv pedofilske mreže koja sada upravlja crkvom i papom, iznenadna smrt kardinala Joakima Majsnera, bivšeg nadbiskupa u Kelnu 5. jula 2017, izazvala je sumnju, budući da se radi o snažnom branitelju crkvene doktrine i ortodoksije. Majsner se smatra predvodnikom konzervativnog krila u nemačkom episkopatu i bio je jedan od četiri kardinala koji su se suprotstavili modernizaciji crkve u pitanjima vere i papske enciklike Amoris Laetitia, objavljene u aprilu 2016. na temu braka i porodice, tražeći do juna 2017. razjašnjenje koje je, međutim, ostalo bez odgovora.

SMRT ZBOG SLOMLJENOG SRCA ILI…
U intervjuu koji je 5. jula, sada bivši prefekt Kongregacije za doktrinu vere kardinal Gerhard Ludvig Miler dao za Passauer Neue Presse, saznajemo da je razgovarao sa kardinalom Majsnerom noć pre nego što je umro.
„Miler je prošle noći razgovarao telefonom sa bivšim nadbiskupom u Kelnu (kardinal Majsner).“ Razmatrajući uklanjanje Milera sa pozicije, Majsner je bio „duboko ožalošćen“ ovim otkazom. „To ga je lično potreslo i pogodilo – i smatrao je da će to dalje oslabiti crkvu.“ Možda je kardinal Majsner „umro od slomljenog srca“? Ili je ubijen po tradicionalnoj vatikanskoj modi – otrovanom kafom? – pita se Leo Zagami. Jezuitsko preuzimanje Kongregacije za doktrinu vere izgleda prilično sumnjivo za njega i druge analitičare Vatikana. U tom smislu zanimljiv je i podatak da je nadbiskup Georg Gansvein, lični sekretar pape emeritusa Benedikta HVI i prefekt papske porodice, veoma blizak sa papom Franciskom i Obamom i član Kongregacije za doktrinu vere od 1996, takođe sreo kardinala Majsnera neposredno pred njegovu smrt. Puka slučajnost ili ponovno iskazivanje privrženosti tradiciji vatikanskog patohumanizma?
Bez ikakve sumnje, jezuitska masonska loža „San Galoa“, što operiše u korist pedokriminalne mreže kojoj pripadaju najviše pozicionirani pripadnici psihopatske „elite“ širom sveta, uspostavila je dominaciju nad Vatikanom. Nadbiskup Francisko Luis Ladaria, novopostavljeni prefekt Kongregacije za odbranu vere, koji za razliku od razvlašćenog Milera ima „mnogo skeleta u svom ormaru“, nova je meta istraživača koji su odlučno pristupili raskrinkavanju vatikanske pedokriminalne organizacije. Njegovo prikrivanje pedokriminalnog monstruma Don Đanija (Trota) trebalo je da ga odmah diskvalifikuje za bilo kakvu funkciju unutar organizacije u kojoj se govori o spasenju duše. No on je i direktno umešan u pedokriminalne mreže. Papa Francisko je, smatra Zagami, odgovoran za postavljanje i prikrivanje delovanja pripadnika ovih pedokriminalnih prstenova. Imenovan je i Koko Palmiero kao jedna od glavnih figura ove opscene slagalice, jedan od elektora pape Franciska i član kluba „Mafija San Galoa“ – pedokriminalnog glavnog štaba Vatikana. Ad maiorem Dei gloriam.
Ostavite komentar
Ostavite komentar na Vatikan – Tragom Bordžija do centra perverzija i jeresi