
Prvi deo teksta možete pročitati OVDE.
Vreme je da se udaljimo od sadašnjosti i razmotrimo budućnost, započinjući sa verovatnim tokom događanja na bojištu. Kao što sam istakao, verujem da će Rusija pobediti u ratu – što znači da će na kraju zauzeti i anektirati značajne delove ukrajinske teritorije, pretvarajući Ukrajinu u disfunkcionalnu razvalinu. Ako sam u pravu: biće ovo težak poraz za Ukrajinu, ali i za Zapad.
Međutim, postoji jedna uteha u ovom ishodu: ruska pobeda drastično smanjuje opasnost od nuklearnog rata, jer je nuklearna eskalacija najizvesnija ukoliko ukrajinske snage pobeđuju na frontu i prete da povrate svu ili većinu teritorija koje je Moskva oduzela Kijevu. Ruski lideri bi u takvoj situaciji ozbiljno razmatrali upotrebu nuklearnog oružja. Naravno, ako grešim o pravcu kretanja ovog rata, a ukrajinska vojska stekne prednost i počne da gura ruske snage na istok – izvesnost upotrebe nuklearki značajno će skočiti, što ne znači da će sigurno biti iskorišćene.
Ali šta je osnova moje tvrdnje da će Rusi verovatno pobediti u ratu?
Rat u Ukrajini je, kako sam već istakao, rat iscrpljivanja u kojem zauzimanje i držanje teritorije ima sekundarni značaj. Cilj rata iscrpljivanja je slabljenje snaga druge strane do tačke u kojoj ili prestaju da se bore ili su toliko oslabljene da nisu u stanju da brane spornu teritoriju [27]. Ko pobeđuje u ratu iscrpljivanja uglavnom je funkcija tri činioca: balansa odlučnosti zaraćenih strana, balansa stanovništva između njih i stope razmene gubitaka. Rusi imaju odlučujuću prednost u veličini populacije i značajnu prednost u stopi razmene gubitaka, a zaraćene strane su otprilike jednake po odlučnosti.
Da razmotrimo balans odlučnosti: kako je objašnjeno, i Rusija i Ukrajina veruju da se suočavaju sa egzistencijalnom pretnjom, pa su, očekivano, obe strane potpuno posvećene pobedi u ratu. Stoga je teško naći bilo kakvu značajnu razliku u njihovoj odlučnosti. U pogledu veličine stanovništva, Rusija je uživala prednost od približno 3,5:1 na početku rata u februaru 2022. godine. Od tada, odnos se bitno promenio u korist Rusije. Oko osam miliona Ukrajinaca je izbeglo iz države, umanjujući ukrajinsku populaciju. Oko tri miliona tih emigranata prebegli su u Rusiju, uvećavajući njenu populaciju. Uz to, verovatno ima još četiri miliona ukrajinskih građana koji žive na teritorijama koje Rusija sada kontroliše, dodatno pomerajući populacioni disbalans u rusku korist. Kada se sve to sabere – Rusija uživa prednost od 5:1 u pogledu veličine populacije [28].
Konačno, tu je i stopa razmene gubitaka, što je kontroverzno pitanje još od početka rata u februaru 2022. godine. Konvencionalna mudrost u Ukrajini i na Zapadu glasi da su nivoi gubitaka na obe strane ili približno jednaki, ili da su Rusi pretrpeli veće gubitke od Ukrajinaca. Predsedavajući ukrajinskog Saveta za nacionalnu bezbednost i odbranu Oleksej Danilov čak ide dotle da je tvrdio da Rusi gube 7,5 vojnika za svakog ukrajinskog vojnika u bici za Bahmut [29]. Ove tvrdnje nisu tačne. Ukrajinske snage su sasvim sigurno pretrpele mnogo veće gubitke nego njihovi ruski protivnici iz jednog jedinog razloga: Rusija ima mnogo više artiljerije nego Ukrajina.
U ratu iscrpljivanja, artiljerija je najvažnije oružje na frontu. U američkoj vojsci, artiljerija je naširoko poznata kao „kralj rata”, jer ima glavnu ulogu u ubijanju i ranjavanju vojnika koji treba da se bore [30]. Zato je balans artiljerije od enormne važnosti u ratu iscrpljivanja. Prema gotovo svim izvorima, Rusi u artiljeriji imaju prednost koja se kreće između 5:1 i 10:1, što ukrajinsku vojsku ozbiljno hendikepira na ratištu [31]. Ceteris paribus, moglo bi se očekivati da stopa razmene gubitaka približno odgovara odnosu artiljerije. Ergo, stopa razmene gubitaka od 2:1 je krajnje konzervativna procena [32].

Jedan od mogućih kontra-argumenata u odnosu na moje teze jeste taj da je Rusija agresor u ovom ratu, a napadač neizbežno trpi mnogo veće gubitke nego branilac, naročito ukoliko su napadačke snage angažovane u širokim frontalnim udarima, što se često tvrdi da je ruski modus operandi [33]. Na kraju krajeva, napadač je taj koji se kreće na otvorenom, dok se branilac bori iz utvrđenih položaja koji pružaju zaklon. Ova logika zasniva se na čuvenom pravilu 3:1, prema kojem su napadaču potrebne bar tri puta veće snage nego braniocu kako bi pobedio [34]. Ali primena ove logike na Ukrajinu je problematična.
Prvo, nisu samo Rusi imali ofanzivne kampanje tokom ovog rata [35]. Ukrajinci su pokrenuli dve velike ofanzive prošle godine koje su dovele do naširoko slavljenih pobeda: harkovska ofanziva u septembru 2022. i hersonska ofanziva između avgusta i novembra 2022. godine. Iako su Ukrajinci ostvarili značajne teritorijalne uspehe u obe ove kampanje, ruska artiljerija nanela je teške gubitke napadajućim snagama. A Ukrajinci su nedavno započeli još jednu veliku ofanzivu 4. juna, protiv ruskih snaga koje su mnogo brojnije i bolje pripremljene od onih sa kojim su se Ukrajinci borili kod Harkova i Hersona.
Drugo, razlika između napadača i branilaca u velikim bitkama uglavnom nije crno-bela. Kada jedna vojska napada drugu, branilac neizbežno pokreće kontranapade. Drugim rečima, branilac pravi prelaz u napad, a napadač prelazi u odbranu. U dugotrajnim bitkama, obe strane će verovatno morati da vrše mnogo napada i kontranapada, kao i odbrane sa utvrđenih položaja. Ovaj hod „napred-nazad” objašnjava zašto su stope razmene gubitaka u bitkama Američkog građanskog rata i Prvog svetskog rata uglavnom približno jednake, a ne povoljne u korist vojske koja je na početku bila branilac. Štaviše, armija koja zada prvi udarac neretko trpi manje gubitaka od napadnute armije [36]. Ukratko, odbrana uglavnom podrazumeva i mnogo napadanja.
Jasno je iz ukrajinskih i zapadnih vesti da ukrajinske snage često pokreću kontranapade protiv ruske vojske. Razmotrimo ovaj izvod iz Vašington posta o borbama oko Bahmuta ranije ove godine: „’Odvija se fluidno kretanje’, rekao je ukrajinski poručnik. […] Ruski napadi duž linije fronta omogućavaju njihovim snagama da napreduju par stotina metara pre nego što budu odbačeni nazad par sati kasnije. ‘Teško je razlučiti gde je tačno linija fronta jer se ona ljulja kao žele’, rekao je on” [37]. Imajući u vidu ogromnu rusku prednost u artiljeriji, deluje smisleno pretpostaviti da stopa razmene gubitaka u ovim ukrajinskim kontranapadima ide u prilog Rusima – i to verovatno drastično.
Treće, Rusi ne primenjuju – ili makar to ne čine često – velike frontalne napade koji za cilj imaju rapidno probijanje i zauzimanje teritorije, a koji napadačke snage izlažu direktnoj vatri ukrajinskih branilaca. Kako je general Sergej Surovkin objasnio u oktobru 2022. godine, kada je komandovao ruskim snagama u Ukrajini: „Imamo drugačiju strategiju… Štedimo svakog vojnika i uporno meljemo neprijatelja u napadu” [38].
U stvari, ruske trupe su usvojile pametnu taktiku koja snižava njihove nivoe gubitaka [39]. Njihova omiljena taktika je da prave probne napade protiv fiksiranih ukrajinskih pozicija malim pešadijskim jedinicama – što tera ukrajinske snage da ih napadaju minobacačima i artiljerijom [40]. Taj odgovor otkriva Rusima gde se nalaze ukrajinski branioci i njihova artiljerija. Rusi potom koriste svoju veliku artiljerijsku prednost kako bi zakucali protivnika. Nakon toga, grupice ruske pešadije ponovo idu napred, a kada naiđu na značajan ukrajinski otpor ponavljaju čitav proces. Ova taktika objašnjava zašto Rusija sporo napreduje u zauzimanju ukrajinske teritorije.
Moglo bi se pretpostaviti da Zapad može puno da učini za izjednačavanje stope razmene gubitaka tako što bi snabdevao Ukrajinu mnoštvom artiljerijskih cevi i granata, tako eliminišući značajnu rusku prednost u ovom kritično važnom oružju. To se, međutim, neće dogoditi u bilo koje dogledno vreme, prosto zato što ni SAD ni njihovi saveznici nemaju industrijske kapacitete potrebne za masovnu proizvodnju artiljerijskih cevi i granata za Ukrajinu. Niti mogu brzo da izgrade te kapacitete [41]. Najbolje što Zapad može da učini – makar u narednih godinu dana – jeste da očuva postojeći disbalans artiljerije između Rusije i Ukrajine, ali čak i to će biti težak zadatak.

Ukrajina može malo toga da učini kako bi ublažila ovaj problem jer je njena sposobnsot proizvodnje oružja ograničena. Ona skoro potpuno zavisi od Zapada, ne samo u pogledu artiljerije, nego za svaki veći tip naoružanja. Rusija je, sa druge strane, imala zavidne sposobnosti proizvodnje naoružanja pri ulasku u ovaj rat, što je do sada dodatno pojačano. Putin je nedavno rekao: „Naša odbrambena industrija raste svakog dana. Uvećali smo vojnu proizvodnju 2,7 puta tokom prošle godine. Naša proizvodnja najkritičnijih oružanih sistema uvećala se desetostruko i nastavlja da raste. Fabrike rade u dve ili tri smene, a neke od njih rade bez prestanka” [42]. Ukratko, imajući u vidu jadno stanje industrijske baze Ukrajine, ona nije u stanju da samostalno vodi rat iscrpljivanja. To može da čini samo uz podršku Zapada. Ali čak i u tom slučaju – osuđena je na poraz.
Nedavno je došlo i do jednog razvoja koji dodatno uvećava rusku prednost u vatrenoj moći u odnosu na Ukrajinu. U prvoj godini rata, ruska avijacija imala je malo uticaja na ono što se događalo u kopnenom ratu, uglavnom zato što je ukrajinska protivvazduhoplovna odbrana (PVO) bila dovoljno efektna da drži ruske letelice podalje od većine frontova. Ali Rusi su ozbiljno oslabili ukrajinsku PVO, što sada omogućava ruskom ratnom vazduhoplovstvu da napada ukrajinske kopnene snage na linijama fronta ili iza njih [43]. Osim toga, Rusija je razvila sposobnost opremanja svog velikog arsenala čeličnih avio bombi od 500 kilograma paketima za navođenje, što ih čini naročito ubojitim [44].
Da sumiramo, stopa razmene gubitaka nastaviće da ide u prilog Rusima u doglednoj budućnosti, što je od ogromnog značaja u ratu iscrpljivanja. Uz to, Rusija je mnogo bolje pozicionirana da vodi rat iscrpljivanja jer je njeno stanovništvo daleko veće od ukrajinskog. Jedina nada Kijeva da pobedi u ratu jeste da se Moskvi slomi odlučnost, ali to nije verovatno pošto ruski lideri tretiraju Zapad kao egzistencijalnu pretnju.
NASTAVIĆE SE…
Prevod i obrada – Vojislav Gavrilović/Novi Standard
________________________________________________________________________________
UPUTNICE:
27. https://tass.com/defense/1524515
28. Rusija je na početku rata imala približno 144 miliona stanovnika, dok je Ukrajina imala 41 milion, što je cifra koja uključuje ljude koji žive u Donbasu, ali ne i 2.4 miliona stanovnika Krima. To je odnos od 3.5:1 u korist Rusije. Kako je istaknuto, približno 8 miliona Ukrajinca napustilo je državu od početka rata – oko 3 miliona njih je otišlo u Rusiju, a drugih 5 miliona izbeglo je na Zapad. Pored toga, Rusija je anektirala teritoriju u Ukrajini, koju sada još uvek ne kontroliše u celosti. Pre nego što je rat počeo u februaru 2022, oko 8.8 miliona ljudi živelo je u četiri oblasti koje je Rusija anektirala, pri čemu su neki od njih na teritorijama koje Rusija još uvek ne kontroliše, dok su neki od njih uključeni u ona tri miliona koji su se preselili u Rusiju. Deluje razumno pretpostaviti da su 4 od 8.8 miliona predratnih stanovnika tih oblasti sada deo Rusije. Stoga Rusija sada ima populaciju od 151 miliona (144 + 3 miliona izbeglica + 4 miliona u oblastima istočne Ukrajine koje su sada zauzete). Ukrajina, sa druge strane, sada broji oko 30 miliona stanovnika (41 milion – 8 miliona izbeglica – 4 miliona ljudi u istočnim delovima Ukrajine koje sada kontroliše Rusija). Ti brojevi daju rusku prednost od 5:1. Naravno, brojevi bi mogli da se promene ukoliko se veliki broj ukrajinskih izbeglica vrati kući ili ukoliko Rusija zauzme značajno više ukrajinske teritorije i anektira je. Bez obzira na sve, Ukrajina će ostati odlučujuće malobrojnija u pogledu veličine stanovništva.
https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC132458
https://www.economist.com/europe/2022/12/12/the-war-has-worsened-ukraines-demographic-woes
https://www.russiamatters.org/analysis/whats-ahead-war-ukraine
https://tass.com/society/1627949
https://www.rt.com/russia/577546-ukraine-population-shrink-half/
29. https://kyivindependent.com/danilov-ukraine-lost-7-5-times-fewer-troops-than-russians-in-bakhmut/
https://www.bbc.com/news/world-europe-64955537
30. Da citiram ukrajinskog pešadinca koji se borio kod Bahmuta: „Šteta što je verovatno 90 odsto naših gubitaka uzrokovano artiljerijom – ili tenkovima i avijacijom – a mnogo manje vatrenim okršajima.” https://kyivindependent.com/battle-of-bakhmut-ukrainian-soldiers-worry-russians-begin-to-taste-victory/
https://www.nbcnews.com/politics/national-security/russia-ukraine-war-ammo-rcna56210
https://kyivindependent.com/why-ukraine-struggles-to-combat-russias-artillery-superiority/
https://www.washingtonpost.com/world/2023/04/20/bakhmut-ukraine-war-leaked-documents/
https://kyivindependent.com/ukrainian-soldiers-in-bakhmut-our-troops-are-not-being-protected/
https://www.washingtonpost.com/world/2023/03/13/ukraine-casualties-pessimism-ammunition-shortage/
32. Teško je utvrditi broj ruskih i ukrajinskih gubitaka, jer obe strane pružaju malo informacija o sopstvenim gubicima, kao i upitne informacije o gubicima njihovog protivnika. Vredi međutim istaći da i proukrajinska i prozapadna svedočanstva sa bojišta često govore o zapanjujuće visokim gubicima ukrajinskih snaga, dok sa ruske strane nema ekvivalentnog diskursa. Svakako da postoje diskusije o ruskim gubicima ali malo je dokaza da ruske snage trpe neke naročito visoke stope gubitaka, poput njihovih ukrajinskih protovnika. Razne vlade, institucije i pojedinci nude procene gubitaka, ali ne nude objašnjenje kako su došli do svojih brojeva. Redak izuzetak je pažljiva analiza prolongirane bitke za Bahmut od strane jednog proruskog blogera, koji stopu razmene gubitaka procenjuje na 2:1 u korist Rusa.
https://www.washingtonpost.com/world/2023/03/06/bakhmut-wagner-mercenaries-russia-ukraine/
34. https://www.jstor.org/stable/2538780
35. https://www.russiamatters.org/analysis/whats-ahead-war-ukraine
36. U pogledu Američkog građanskog rata, pogledati cifre o gubicima početnih napadača i branilaca u prvih 12 velikih bitaka tog krvavog sukoba u knjizi Zašto je Jug izgubio građanski rat Ričarda E. Beringera (Athens, GA: University of Georgia Press, 1986), str. 460. Za Prvi svetski rat, razmotriti dve velike bitke iz 1916. godine. Kod Verdena, gde je Nemačka započela kampanju protiv Francuske i gde je ispaljeno 23 miliona artiljerijskih granata, bilo je 350,000 nemačkih i 400,000 francuskih gubitaka. U bici na Somi, gde su britanske i francuske snage pokrenule napad protiv nemačke vojske i gde je 1,700,000 granata ispaljeno samo prvog dana, saveznici su pretrpeli oko 620.000 gubitaka, dok su Nemci imali 550.000 gubitaka. Izvor: Martin Gilbert, Atlas Prvog Svetskog rata (London: Weidenfeld and Nicolson, 1970), str. 53, 56; i https://www.historic-uk.com/HistoryUK/HistoryofBritain/Battle-of-the-Somme/ ; https://www.britannica.com/event/Battle-of-Verdun
37. https://www.washingtonpost.com/world/2023/04/20/bakhmut-ukraine-war-leaked-documents/
38. https://tass.com/defense/1524515
39. Za dokaze o tome da su ruske kopnene snage u dobrom stanju nakon 14 meseci rata, te da će se verovatno poboljšati u budućnosti, pogledajte skorašnje kongresno svedočenje generala Kristofera Kavolija, vrhovnog savezničkog komandanta u Evropi (SACEUR).
https://www.economist.com/syrsky-interview
40. https://responsiblestatecraft.org/2023/04/17/lieven-inside-ukraine-some-real-breaks-and-insights/
https://www.bbc.com/news/world-europe-64955537
https://www.kyivpost.com/post/15227
https://www.nytimes.com/2023/06/17/world/europe/russia-ukraine-war-tactics.html
41. https://www.ft.com/content/aee0e1a1-c464-4af9-a1c8-73fcbc46ed17
https://www.rt.com/russia/573610-russia-ammo-production-putin/
42. http://en.kremlin.ru/events/president/news/71445
http://en.kremlin.ru/events/president/news/71391
43. https://www.wsj.com/articles/ukraine-runs-into-russian-air-superiority-82c621c
44. https://kyivindependent.com/russias-smart-bombs-pose-increasingly-serious-threat-to-ukraine/
https://www.rt.com/russia/575978-ukraine-glide-bombs-offensive/
Ostavite komentar na Kuda ide rat u Ukrajini? (2)

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.