Britanski  dnevni list The Guardian ima pravi napad „putinomanije“. Ili opsednutosti Putinom, kako vam je draže.

Tekstovi o ruskom lideru ne samo da se objavljuju svakodnevno, već i po nekoliko dnevno. Čak ni u Putinovoj rođenoj zemlji mu se ne poklanja toliko pažnje.

„Republikanci su rešili da predaju Ameriku Putinu u ruke“ – piše vašingtonski dopisnik lista Dejvid Klajon u članku koji je jedno vreme „visio“ na glavnoj strani portala, a zatim ga je istisnuo drugi. Sa još bombastičnijim tvrdnjama. Ali, o istom čoveku – „gazdi Kremlja“.

„Da li bi trebalo da se čudimo što je Vladimir Putin imao želju da se meša u američku politiku? – pita se autor. – Naravno da ne! Utičući na američke predsedničke izbore on se približavao postizanju svojih spoljnopolitičkih ciljeva. On mora da izdejstvuje ukidanje sankcija, da podmetne nogu NATO i obezbedi režimu Bašara Asada da preživi. Treba reći da Vašington ima svoju istoriju mešanja u izbore drugih zemalja, tako da su potezi Moskve u suštini samo simetričan odgovor na ponašanje Bele kuće. Čak se može reći pravedan odgovor. Pre 2016. nijedna zemlja se nije usuđivala da pokuša nešto takvo. Samo zato što pre Trampa nikome u SAD nije bilo prijatno da se prilagođava drugoj državi, a on je sada uništio tu normu“.

„Amerikanci ne bi trebalo da se čude i da budu razočarani zbog toga, već zbog nečeg drugog – što je postalo očigledno koliko su političke organizacije u zemlji, a pre svega Republikanska stranka, osetljive na pritisak spolja i koliko su mu podložne, koliko su ranjive kada je u pitanju rusko mešanje – brine se isti novinar. – Sve donedavno je Republikansku stranku odlikovao, da kažem, „jastrebovski“ odnos prema Moskvi. I odjednom je ona podržala kandidata koji je otvoreno pozvao dugogodišnje strane protivnike da hakuju kompjutere štaba njegove suparnice. Tramp je uništio nedodirljivost Amerike, pokazavši sopstvenim primerom kako se to radi. Republikanci su stvorili Putinu tako povoljnu situaciju, kakvu on nikada ne bi mogao sam sebi da stvori“.

„Abraham Linkoln je 1838. godine, tokom govora u Ilionoju, izrazio uverenje da nikada nijedan transatlantski vojni gigant neće preći okean i zgromiti Ameriku – blista Klajon na kraju teksta svojim poznavanjem istorije SAD. – Linkoln je bio kratak, hrabar i konkretan“.

„Ako nas na kraju naše istorije čeka uništenje, onda bi mi sami trebalo da budemo autori i egzekutori tog uništenja. Mi smo zemlja slobodnih ljudi. Ili ćemo živeti zauvek, ili ćemo presuditi sami sebi“ – govorio je on. Sada vidimo da postoji transatlantski gigant koji je sposoban da zada udarac. Ali, autor i egzekutor uništenja Amerike se još uvek nalazi u njoj samoj. I kroz nekoliko nedelja će se useliti u Belu kuću“.

„Putin bi trebalo da bude ličnost godine, a ne Tramp“, tvrdi u članku koji je zamenio prethodni na glavnoj strani drugi novinar Gardijana Džonatan Fridlend.

„Magazin Time je proglasio ličnošću godine Donalda Trampa. Svakako, taj biznismen koji je ušao u politiku ostavio je nezaboravan utisak na svet svojom pobedom na izborima u Americi. Pa ipak, za ličnost godine ne bi trebalo da bude proglašen on. Postoji ličnost čija se zloslutna senka nadvila nad celom ovom nesrećnom godinom. Postoji čovek čiji su se svi snovi ostvarili ove godine. U njih spada i Bregzit, i izbor predsedničkog kandidata u SAD koji mu odgovara i pobeda Asadovog režima u Alepu. Taj čovek je Vladimir Putin“.

„Zapadni lideri i mediji mogu koliko žele da izveštavaju o zverstvima u Siriji – Putina i njegovog vazala Asada to neće zaustaviti. On jednostavno nikog ne sluša, koračajući ka postizanju postavljenih ciljeva – piše Fridlend, ne primećujući da, pokušavajući da optuži ruskog lidera da je nečovečan, i sam počinje da se divi njegovoj usredsređenosti i nepokolebljivosti u postizanju cilja.

– Upravo je ovo bila Putinova najuspešnija godina: jesenas su njegovi prijatelji, ili ljudi okrenuti ka njemu, zauzeli ključne funkcije u nekoliko država: ne samo u Sjedinjenim Državama, već i u Moldaviji, Bugarskoj, Estoniji. I to nije sve. Putin je već ove godine pripremio barem još jedan kolosalan uspeh u budućnosti – na prolećnim izborima u Francuskoj pobediće neko od poklonika aktuelnog ruskog predsednika. Da li će to biti Marin Le Pen ili Fransoa Fijon – razlika je u sitnicama. Ključno je to da su oboje okrenuti ka Kremlju.

Možda Putin nije uvek lično postizao svoje uspehe, ponekad je to bilo uz nečiju pomoć, ponekad zahvaljujući neuspesima protivnika, ali ih je postizao. I ako je 2016. godina bila užasna, a upravo takva je i bila, ličnost ove godine trebalo bi da bude Vladimir Putin“.


Izvor: Fakti

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Guardijan opsednut Putinom

* Obavezna polja