Milo-Djukanovic-NATODevetu godišnjicu od proglašenja nezavisnosti Crne Gore rodonačelnici te ideje, Liberalni savez i njihov lider Slavko Perović dočekuju izopšteni iz političkih tokova, a na vlasti je i dalje Milo Đukanović, koji im je preoteo suverenističku orijentaciju zbog koje ih je svojevremeno progonio i optuživao za izdaju, saopštili su sagovovornici „Dana“, komentarišući Đukanovićeve političke „lupinge“ od  velikog zagovornika Jugoslavije i zajedničke države sa Srbijom pa do pobornika nezavisnosti kojoj se svojevremeno žustro protivio.

Nekadašnji liberal, predsjednik Centra za političku edukaciju Dragiša Janjušević, kazao je daje Đukanović od Liberalnog saveza brutalno oteo ideju nezavisnosti, a od građana državu.

„Od osnivanja LSCG 1990. godine DPS se na sve načine trudio da uništi tu partiju sa programskog i funkcionalnog aspekta. Setimo se kampanje za izbore u decembru 1992. godine, barikada u Bijelom Polju kada su aktivisti DPS-a onemogućili liberalima ulazak u grad. Isti scenario ponovio se u maju 1998. godine u Beranama. Bio je to kontinuirani udar na izvorne nosioce suverenističke ideje“, naveo je Janjušević.

O tadašnjem odnosu Đukanovića prema liberalima i ideji nezavisnosti najbolje svedoči njegova izjava iz 1993. godine. Dok je Perović predvodio LSCG i zalagao se za osamostaljenje Crne Gore, Đukanović je veličao srpstvo i Jugoslaviju.

„Ponosni smo na srpsko poreklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i verujemo u zajedničku budućnost i prosperitet. Poručujem Liberalnom savezu i nekim drugim manje uticajnim partijama koje se vrlo zalažu za otcepljenje da su osvojili 12-13 odsto biračkog tela, pa im se upravo toliko i poklanja pažnje“, govorio je tada Đukanović.

Mrzeo šah zbog šahovnice

Janjušević podsjeća da je u to doba Đukanović liberale nazivao Špegeljevim saradnicima, ustašama i pomagačima u ostvarivanju NDH.

„Nakon toga je DPS krenuo u stvaranje državne zajednice Srbija i Crna Gora 2002. godine. Tada su liberali etiketirani kao četnici i saradnici Vojislava Koštunice. Sve se to dešavalo zato što LSCG nikada DPS-u nije odgovarao kao politički saveznik jer ne bi pristali na stvaranje monopolističke privatne države. Zato je DPS učinio sve da LSCG zamrzne delovanje i praktično nestane sa političke scene“, zaključio je Janjušević.

Početkom devedesetih Đukanoviću su smetali i pripadnici Saveza reformskih snaga Anta Markovića, takođe zagovornici nezavisne Crne Gore. U julu 1900. godine optužio ih je da nude „politiku agresivnog antikomunizma i gotovo patološke srbofobije”.

milo i momo Đukanović od liberala ukrao ideju, a od naroda državu

„Iza neveštih reformskih maski lako je prepoznati protagoniste bivše, od naroda odbačene, politike nekoliko mladih, nezadovoljnih vlastohlebnika, šačicu crnogorskih -nacionalista, šačicu suludih islamskih fundamentalista i albanskih separatista, koji svom narodu nude mržnju“, optuživao je Đukanović one na čijoj će ideji kasnije sebi obezbediti opstanak na vlasti.

Đukanović je, takođe, pozivao na odbranu Kosova i Metohije „svim sredstvima“.

„Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli, Kosovo se mora braniti svim sredstvima“, govorio je Đukanović u julu 1990. godine.

Dok je Slavko Perović početkom devedesetih držao antiratne mitinge, Đukanović je poručivao da „zbog šahovnice mrzi šah“.

„Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko. Ne može se mahati grančicama mira dok se srpski narod po Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom, već mobilizacijom. „Šah sam omrznuo od njih i njihovog podaništva šahovnici i mladoj demokratiji tipa kalašnjikov. Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo sve takve protivnike pobeđivali tokom cele naše istorije. Ovog puta ćemo završiti zajednički život s njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena“, pričao je 1991. godine Đukanović.

Veličao Miloševića pa mu zabio nož u leđa

Priželjkivao je i drugačije granice sa Hrvatskom od onih koje su „iscrtali priučeni boljševički kartografi“. U junu 2000. godine javno se izvinjavao Hrvatskoj „za svu bol, sva stradanja i sve materijalne gubitke koje im je naneo bilo koji predstavnik Crne Gore u sastavu JNA u tim tragičnim događajima“.

U maju 1998. godine, uoči parlamentarnih izbora, Đukanović je poručivao da se „zbog vekovnih bratskih veza, zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvesno bolje zajedničke budućnosti. Crna Gora otvorenog srca opredelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom“.

milosevic-djukanovic-bulatovic

Nakon toga menja politiku preotimajući program LSCG i postaje zagovornik crnogorske nezavisnosti prisvajajući ključne zasluge sebi i Demokratskoj partiji socijalista.

Đukanović nije propuštao prilike da veliča i Miloševića.

„Slobodan Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije“, rekao je 1992. godine Đukanović.

Zbog političkih interesa kasnije se okrenuo protiv Miloševića, kojeg već 1997. godine naziva „prevaziđenim političarem“.


Izvor: IN4S

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Milo – nekad i sad

* Obavezna polja