Predsednik Srbije Tomislav Nikolić u autorskom tekstu za Sputnjik je objasnio zašto je potpisao Predlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Organizacije za podršku i nabavku NATO–a o saradnji u oblasti logističke podrške.
Autorski tekst predsednika Srbije Tomislava Nikolića za Sputnjik prenosimo u celini.
Nakon što je Skupština gotovo jednoglasno usvojila Predlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Organizacije NATO–a za podršku i nabavku o saradnji u oblasti logističke podrške, od 12. 02. 2016. (sa 156 glasova za i 1 glasom protiv), osetio sam potrebu da sa javnošću podelim razloge zbog kojih sam potpisao taj zakon.
Ne zato što postoji potreba da se opravdam, već zato što postoje brojne maliciozne i netačne informacije i interpretacije Sporazuma, koje želim da demantujem činjenicama i uklonim nedoumice. Zakonom se utvrđuju plan i program saradnje koji imaju savetodavnu ulogu i obezbeđuju iskustvo i stručnost, a sačinjeni su u interesu Srbije i u saradnji sa Srbijom.
Zakon o potvrđivanju Sporazuma sa NATO–om nije u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije. Zakon uspostavlja pravni okvir za saradnju, koja je otpočela još 2006. godine, potpisivanjem SOFA sporazuma. Vlada Srbije i Crne Gore, a zatim i Vlada Republike Srbije, pre deset godina su ušle u proces saradnje sa organizacijom NATO, na dobrovoljnoj osnovi, i u nju su bila uključena sva nadležna ministarstva i institucije RS.
Vlada Republike Srbije, koju su tada činile Demokratska stranka i Socijalistička partija Srbije, 2011. godine je donela odluku o započinjanju procesa izrade IPAP (Individualni akcioni plan partnerstva) sporazuma, čiji su prioriteti: podizanje političkog dijaloga, vojne i odbrambene saradnje, javne diplomatije, naučne saradnje, saradnje u vanrednim okolnostima, kao i zaštiti poverljivih informacija. IPAP je usvojen 2014. godine. Pre nas su IPAP usvojile Gruzija, Azerbejdžan, Jermenija, Kazahstan, Moldavija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora.
Rusija ima uspostavljen institucionalni stepen saradnje sa NATO–om u formi Saveta (NATO–Russia Council), što je mnogo viši i razvijeniji oblik saradnje, kroz više od dvadeset radnih grupa i komiteta, a učestvovala je i u NATO misijama. Savet je trenutno suspendovan, a kao razlog su navedeni situacija na Krimu i, generalno, rusko postavljanje prema Ukrajini. Rusija je potpisala SOFA sporazum 2005. godine, a u Partnerstvu za mir je od 1994. godine.
Srbija stoji na čvrstim pozicijama vojne neutralnosti. Nijedan potez državnog vrha Republike Srbije, niti bilo koji propis, od 2012. godine, nije doveo u pitanje takvu poziciju. Saradnja u oblasti bezbednosti, odbrane i borbe protiv terorizma, uključuje brojne međunarodne i regionalne organizacije i inicijative.
Zakon o saradnji sa NATO daje pravni okvir koji omogućava Srbiji da koristi poverilačke fondove, kada se o njima dogovori sa NATO, kao i da uveća efikasnost logističke podrške i smanji naše troškove angažovanja u multinacionalnim operacijama, pod okriljem UN i EU, kao i budućeg angažovanja u borbenim grupama EU.
Srbija je inicirala osnivanje Poverilačkog fonda za delaboraciju i uništavanje viška ubojnih sredstava i unapređenje kapaciteta Tehničko–remontnog Zavoda Kragujevac, novembra 2011. godine, a isti je odobren od strane NATO–a sredinom 2013. godine. Tim Fondom je predviđena ukupna donacija od 3,7 miliona evra za Zavod u Kragujevcu i to za nabavku odgovarajuće opreme i obuku.
Nakon završetka projekta, novonabavljena oprema ostaće u Zavodu i on će biti osposobljen kao regionalni centar za uništavanje viška municije i opreme koja postoji u velikom obimu u regionu (oko 150.000 tona). Velika Britanija je vodeća država u implementaciji projekta, a najveći donator za sada je SAD sa 500.000 evra. U projektu kao donatori učestvuju i partnerske zemlje Švajcarska i Irska. Srbija učestvuje sa 450.000 evra, a očekuje se zarada od prodaje prerađenog materijala od oko 700.000 evra.
U okviru sporazuma je predviđeno uništavanje oko 2.000 komada zastarele i neupotrebljive municije koja predstavlja balast i opasnost za stanovništvo. Tu municiju ne možemo ni da koristimo, niti da prodamo, a neuslovno se skladišti. Ona može da prouzrokuje nesreću sličnu onoj u Paraćinu.
Da budem potpuno jasan. Niko nas ne primorava da uništimo tu municiju. Mi nemamo ni mogućnosti ni sredstva da to učinimo i to se čini isključivo u našem interesu i na naš zahtev. Remontni zavod Kragujevac već radi na uništavanju viška municije, ali s obzirom na veliku količinu zastarele municije (oko 8.000 tona) i na staru opremu i tehnologiju i visoke troškove, trebalo bi puno vremena, uz ogroman bezbednosni rizik.
NATO je podržao tu inicijativu u cilju povećanja regionalne bezbednosti. Inače treba pomenuti da su sa NATO–om već realizovani slični poverilački fondovi: uništavanje 28.000 komada viškova malog i lakog naoružanja, u vrednosti od 375.000 evra, tokom 2003. godine. Zatim 2005. godine, kada su uništene zalihe protivpešadijskih mina (oko 1,7 miliona evra). Projekat se realizovao dve godine i uspešno je okončan u maju 2007. godine, sa ukupno uništenih oko 1,4 miliona protivpešadijskih mina.
Što se tiče odredaba Zakona, koje regulišu diplomatski imunitet, on jeste predviđen za pripadnike NATO–a koji se sa našom dozvolom nalaze na teritoriji Srbije i tu važi princip reciprociteta, odnosno, pripadnici naše vojske takođe uživaju diplomatski imunitet u zemljama potpisnicama. Pravila o imunitetu su uspostavljena osnivanjem Vojne kancelarije NATO–a, 7. decembra 2006. godina, što je potpisao tadašnji ministar odbrane Zoran Stanković.
Što se tiče odredaba o oslobađanju od plaćanja carine i poreskih dažbina, na njih se takođe primenjuje princip reciprociteta ustanovljen Partnerstvom za mir. Predstavnici zemalja potpisnica Partnerstva za mir su oslobođeni dažbina u zemlji u kojoj izvršavaju određenu ugovorenu aktivnost.
Srbija veoma vešto nalazi balans u veoma kompleksnim međunarodnim političkim i bezbednosnim odnosima i smatram da podizanje tenzije u javnosti, oko dogovora koji se postižu u interesu naše zemlje, ni u kom slučaju ne doprinosi unutrašnjoj stabilnosti i težnji da se očuva bezbednost zemlje i bolji život svih građana. Naprotiv.
Inače, sa NATO–om je do sada potpisano 5 sporazuma koji su potvrđeni sledećim zakonima:
1. Zakon o ratifikaciji sporazuma između Srbije i Crne Gore i Organizacije Severnoatlantskog pakta (NATO) o tranzitnim aranžmanima za podršku mirovnim operacijama (4. novembra 2005. godine)
2. Okvirni dokument partnerstva za mir (14. decembra 2006. godine)
3. Zakon o potvrđivanju ugovora između Vlade Republike Srbije koju predstavlja Ministarstvo odbrane i grupe nacionalnih direktora NATO–a za kodifikaciju — Saveznički odbor 135 (AC 135) o usvajanju NATO kodifikacionog sistema (9. maj 2011. godine)
4. Zakon o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Organizacije Severnoatlantskog pakta o bezbednosti informacija i kodeksa o postupanju (8. jula 2011. godine)
5. Zakon o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Organizacije NATO–a za podršku i nabavku (NSPO) o saradnji u oblasti logističke podrške (19. februar 2016. godine).
Nikolić – Ruskom humanitarnom centru u Nišu ista prava kao i NATO-u
Nakon što je predsednik Srbije Tomislav Nikolić potpisao Zakon o potvrđivanju sporazuma između Srbije i NATO–a, neke stranke reagovale su inicijativom da se isti status obezbedi i Rusko–srpskom humanitarnom centru u Nišu. Na pitanje da li je to moguće predsednik Nikolić je u ekskluzivnoj izjavi za Sputnjik rekao:
— Što se tiče tog centra u Nišu koji se nudio da bude regionalni, pa je to možda smetalo nekome u regionu, a pružao je pomoć naročito pri velikim požarima koji su se odigravali, mi imamo pripremljen sporazum u kojem su predviđene sve istovetne obaveze i prava kao što to imamo i sa predstavnicama NATO–a koji se nađu na teritoriji Srbije. S obzirom da smo vojno neutralni, to bi to bio dobar balans, ali i praktičan dokaz neutralnosti. Taj sporazum nije potpisan prilikom posete predsednika Putina, pretpostavljam da će biti tema i da bi moglo vrlo lako da se desi da kruna posete predsednika Vlade Ruske Federacije (Dmitrija) Medvedeva bude i potpisivanje tog sporazuma. Što se mene tiče, ali ja na to ne utičem, već samo iznosim svoj stav, mislim da bismo time pokazali ravnotežu, tim pre što nam je taj centar izuzetno potreban i uopšte ne predstavlja vojnu organizaciju, već ono što je Srbiji jako potrebno, a to je pomoć pri iznenadnim elementarnim katastrofama od kojih Srbija ne može da se odbrani sama i zbog kojih taj centar i postoji. A svakako da ćemo mi o tome u Srbiji razgovarati do posete predsednika Vlade (Rusije Dmitrija) Medvedeva. Taj sporazum bi sada mogao da bude spreman za potpisivanje.
Na pitanje da prokomentariše reakcije iz Rusije povodom potpisivanja sporazuma sa NATO–om, predsednik Nikolić kaže:
— Mislim da je prerano došlo do negativnih komentara najpre u srpskim medijima, a zatim i u ruskim, prenaglašeno u odnosu na reakciju koju je Vlada Rusije imala, i koja je po mom mišljenju veoma iznijansirana i izbalansirana i prihvatljiva za Srbiju. Rusija je primetila u prvoj izjavi da su to sporazumi o kojima se na izvestan način Srbija približava NATO–u, ali je i istakla da svakako očekuje da Srbija zadrži svoju vojnu neutralnost, što ćemo mi sigurno i učiniti. Imate i izjavu predsednika Vlade (Srbije) Aleksandra Vučića na tu temu koja je potpuno jasna, posle sastanka sa ambasadorom Ruske Federacije u Srbiji Aleksandrom Čepurinom kada je potvrdio, naglasio da mi ostajemo statusno neutralni. Dakle, mi ćemo razgovarati o tome. I Rusija ima dosta sporazuma sa NATO–om. Ovo je nama peti sporazum sa NATO–om. Ovo je namenski sporazum i on se odnosi prvenstveno na ogromnu količinu ubojnih sredstava koji se nalaze u jednom remontnom zavodu u Srbiji koje mi ne smemo ni da pomerimo, zato što nemamo tehnologiju. Ne može da se proda, ne može da se uništi. Može da se uništi tehnologijom koju poseduje NATO i svakako da jedva čekamo da oslobodimo čitav jedan grad u Srbiji — Kragujevac — od opasnosti da bi moglo da se desi nešto što se desilo Paraćinu pre više godina. Dakle, to je sporazum koji se tiče prava, privilegija, to su diplomatska prava i diplomatske privilegije koje imaju sve ambasade u Beogradu. Mi smo čak i „Fijatu“ dali nekakve olakšice koje nemaju druge firme, posebno u pogledu plaćanja, u pogledu doprinosa… Sve je to potpuno normalno. Uostalom, vojna neutralnost ne znači neprijateljstvo prema NATO–u, mi samo možemo da iskoristimo sve mogućnosti koje se u okviru NATO–a pružaju državama, a ne članicama. I u tom sporazumu potpuno jasno piše niti mi na ovaj način ističemo kandidaturu, niti NATO prihvata našu kandidaturu za članicu.
redsednik Nikolić naročito ističe da ne postoji nijedan osnov za kritike povodom potpisivanja tog sporazuma, ali da ovde postoje dežurni kritičari.
— I to dve vrste — jedni koji su učestvovali u svim dosadašnjim sporazumima sa NATO–om i drugi koji nikada ni u čemu nisu učestvovali, pa mogu da se junače. Nikada nisu vodili državu, nikada je neće ni voditi, nisu bili parlamentarni u vreme kada su sklapani ti sporazumi i onda mogu da se junače i kažu da bi oni drugačije. Mi jednostavno živimo u okruženju koje je takvo kakvo jeste, Srbiju da izmeštamo nigde nećemo i ne možemo, dakle tu smo i ostajemo kao kamen u cipeli nekima koji misle da bi trebalo da se priključujemo baš u svakom obliku Zapadnoj alijansi. Mi to nećemo i ja mislim dok mi pobeđujemo da nećemo, a sumnjam i da će ikada pobediti neko ko bi mogao da uvede Srbiju u NATO.
Ostavite komentar na Nikolić – Zašto sam potpisao Zakon o saradnji Srbije i NATO

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.