Marić: Dobro veče, ovo je „Ćirilica“! Gospodine predsedniče- pišanje…

Vučić: Ne sad, Mariću, kad budu reklame pa otrči na brzinu…

Marić: Ne, mislio sam, da prostite, na ono pišanje!

Vučić: Ne znam ja Mariću na koje si ti mislio, ja na to nemam vremena da mislim već pet godina! Pamtim da sam ko čovek to poslednji put uradio dok je Toma štrajkovao glađu pa krišom jeo u wc-u a ja mu čuvao stražu i…

Marić: Ne, gospodine predsedniče, mislim na ono s tvitera: pišanje, grob…

Vučić: Bolje grob, Mariću, nego rob, i neka neko zapiše ovu moju premudru misao, valja će nekom da citira.

No, što se Vašeg pitanja tiče smatram da uopšte nije reč o gospodinu Labanu, jer smo na stranačkim organima utvrdili da on daleko mekše izgovara: „Hoćeš da ti polomim pi.ku“, dok se na snimku jasno čuje dugouzlazni, grub akcenat jedne naše poznate glumice koja je govorila kroz krpu…

Marić: Izvinite, gospodine predsedniče, rekli smo da nećemo o Labanu, ta tema ne postoji, nema je, koji Laban, kakav snimak, pišanje potire sve, pa…

Vučić: Tako je, Mariću, dok bi neki da zapišaju sve veličanstveno što smo do sada uradili mi se trudimo da zaser…ovaj, da zasenimo svet uspesima kakvi se ne pamte od Gilgameša naovamo!

Marić: Zadivljuje mirnoća kojom Vi po prvi put u istoriji odgovarate na ovu izuzetno zastrašujuću situaciju i tako monstruozne pretnje, da mi jednostavno dođe da organizujem rijaliti „Parovi pišaju“, ali stvar je daleko ozbiljnija od obične urinacije kako se na prvi pogled čini?

Vučić: Ako me pitate, Mariću, da li sam se uplašio moj odgovor je- ne, nisam, jer niko ne može mlazom da dobaci tako visoko koliko će moje slike biti okačene, mada ne znam zašto potencirate tu temu i otkud vam taj džakčić s ekserima i čekić, ali Vulin Vas čeka kad završimo s emisijom da krenete lagano na posao…

Marić: A, da piškim..?

Vučić: Sačekaj da se onaj mali onesvesti pa trči dok ja vodim emisiju, hahahah…kao da je pa ti i vodiš…a onda nazad da nastavim da ne odgovaram na te prostakluke o pišanju, Labanu i izmišljenim atentatima na moje prethodnike koji su svako malo kukali kako neko hoće da ih ubije, a ja baš jutros kad sam se brijao preživeo pokušaj ubistva- neko mi podmetnuo brijač za noge umesto žileta, pa kad ono kliznu niz lice umalo nisam i miške obrijao…

Marić: Zar i to posle „bentlija“, kuku?!

Vučić: Eto, Mariću, vučeš me za jezik a nisam želeo da govorim o tom incidentu za koji zaista ne znam da li je bio napad na mene ali je simptomatično da je kod dvojice od trojice iz „bentlija“ otkrivena droga u krvi, a kako smo mi očistili Srbiju od te pošasti u akcijama „Rezač 1, 2, 3 i 4“ kao i „Bubamarin let od 1 do 6“ lako se da zaključiti ko drogira našu omladinu u po bela dana, ali ministar doktor Stefanović radi na slučaju i već je na tragu izvesnoj babi koja na Kalenić pijaci prodaje „belo“- sir, kajmak a najverovatnije i kokain, ali ne bih nikoga da optužujem osim svih onih koji nisu glasali za mene i koji su ovih dana oterali Vulina ko Jehovinog svedoka s praga samo zato što je ljudima ukucavao moju sliku na ulazna vrata…

Marić: Vratimo se na pišanje, da izvinite, jer javnost je i tražila ovu emisiju, masovno odlaze izjutra u domove zdravlja da daju urin u znak podrške Vašoj politici i vizionarstvu, kako biste imali čime da uzvratite ukoliko napadnu- da li ste počeli da zazirete kad prolazite pored žbunja, recimo, da ne iskoči neko otkopčanog šlica i…

Vučić: Zašto bih, Mariću, pa ja se u životu ničeg nisam plašio osim da Šešelju ne skuvam pogrešno kafu, a i za svaki od tih žbunova ja sam lično položio kamen temeljac i obezbedio po najmanje 300 radnih mesta mladim stručnjacima na volonterskom održavanju žbunja, što je odskočna daska za rad na hot-dogovima u Ikei a posle je samo nebo granica…

Marić: Kasnije ću sam da se išibam koprivom zbog neprimerenog i montiranog pitanja, ali neki kažu da je sve zapravo smišljeno kako bi se skrenula pažnja sa slučaja Laban, najavljenih štrajkova i sunovrata standarda?

Vučić: Ja, Mariću, zaista ne znam koji to Laban štrajkuje zbog sunovrata standarda, ne očekujete valjda da imenom i prezimenom poznajem svakog soroševskog plaćenika i domaćeg izdajnika, ali sam i s njim voljan da razgovaram ako je to u interesu Srbije, evrointegracija i unutrašnjeg dijaloga o Kosovu i Metohiji koji već dugo vodim sa sobom i veoma sam zadovoljan konstruktivnim predlozima koje sam čuo…

Marić: Ne, to je vaš Laban, gradonačelnik Subotice, onaj što bi da polomi…

Vučić: Čaše od kristala, da počupa bokore od lala… Pa, dobro, čovek voli tu pesmu Miroslava Ilića i ako je to greh evo nek zapišavaju i stanovitu devojku iz grada, jer je meni to omiljena pesma i često je naručujem, mada ne pamtim kad sam imao vremena za više od pola strofe, eventualno?

Marić: Ne, ovaj Laban, kojem je najverovatnije neko ukrao identitet, pretio je nekom liku da će da mu obuje „betonske cipele“, pa sad kažu da je to inače i manir vaših lokalnih kabadahija, ovaj, stručnjaka…

Vučić: Eto, čovek nekog hoće pred zimu da obuje, obuče, kupi mu drva za ogrev, a uvek se nađe neko ko će to dočekati na nož i dati negativnu konotaciju svemu!
Šta da ti kažem, Mariću, kad su penzioneri gladni- ne valja; kad su siti- ne valja, umiru od holesterola; kad neko ima posao ne valja jer ne prima platu; kad nema ne valja jer takođe ne prima platu; kad pre pet godina kažem da će za dve do dve i po godine biti bolje ne valja, pa odložim sve da vidim kad će to narodu najviše odgovarati- ne valja; umirem dnevno češće nego u pesmi Tonija Cetinskog- ne valja ni to… Ne može se narodu udovoljiti ni kad mu dam da se uhvati za ovoliki…rast BDP-a, moj Mariću!

Marić: Mogu li sad do wc-a, molim Vas?!

Vučić: Ih, bre, Mariću isti si ko opozicija, samo bi da pišaš! Aj nek onaj mali padne u nesvest pa ti otrči dok kamera bude na meni kako ga osvešćujem statistikom na kojoj nam i Japanci zavide!

Marić: Poštovani gledaoci, bila je ovo „Vučilica“ samo na vaš zahtev!
Čovek kome prete pišanjem, a on prvi put odgovara, ali argumentovano, čitajući tek poneki komentar botova…

Ja sam Milomir Marić, tu sam da najavim emisiju i pomenem sponzore, a vi se sledeći put dobro zamislite pre nego što pođete u wc- da biste vi to mirno činili uz rast BDP sa svakim mlazom, jedan čovek već pet godina nije prišao toaletu, osim da objasni Babiću kako da se kvaka spušta kad hoćeš da otvoriš vrata!
U sledećoj „Ćirilici“ drogirani momci iz „bentlija“ ekskluzivno otkrivaju ko im je na tviteru proda opijate i naterao da luduju Dedinjem, sada kad su poroci iskorenjeni u Srbiji i uvedeni u legalne tokove…ovaj, kad droge nema ni za leka, a leka ni za bolesne…


Izvor: Dva u jedan

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Prvi put s predsednikom na mokrenje…

* Obavezna polja