zlatko-bogutanovskiU senci, i to potpunoj, akcija ruske avijacije u Siriji, pojavile su se vesti na vrlo dobro informisanom izraelskom vojnom portalu „Debka.file“ da je u luku Tartus, jedinu rusku mediteransku pomorsku vojnu bazu, inače drugom po veličini gradu u Siriji, još 26. septembra, kroz Suecki kanal stigao kineski nosač aviona „Lianing CV 16“ u pratnji dva razarača i jedne fregate.

Još jedan kineski brod sa osobljem je već na putu ka Siriji, a po bliskoistočnim medijima (portali „Asoury.net“, „Da7ye.com“, libanski „Al Manar“ , sirijski „Al Masdar News“ i televizija „Al-Eshraq“), kruže glasine da će uskoro biti poslate i jedinice Narodnooslobodilačke armije Kine.

Što se tiče senki, u ovoj najnovijoj igri obaveštajnih službi SAD i Rusije se desilo da su Rusi potpuno neprimetno „parkirali“ u Siriju najmanje 28 borbenih aviona u punoj ratnoj opremi, koji sada danonoćno dejstvuju po teroristima. Jedan broj aviona stigao je brodovima i montiran je u vazduhoplovnoj bazi u Latakiji, drugi su očito doleteli preko Irana i Iraka, a otkriveni su tek kada su ih Rusi pokazali na stajankama aerodroma.

Što se Kineza tiče, vrlo važna informacija je da je Uprava Sueckog kanala dopustila prolaz kineskim plovilima tek nakon odobrenja egipatskog Ministarstva obrane, tela nadležnog za izdavanje saglasnosti koje se odnose na ratne brodove.

Tom odlukom se i Egipat svrstao na stranu postojeće koalicije Rusije, Kine, Irana (Hezbolah) i Iraka.

Otvorena je mogućnost da vrlo brzo kineski jurišni avioni J-15, kojih ima 24 komada na „Lianingu CV 16“, sa bivšeg sovjetskog nosača aviona počnu da dejstvuju po ISIL-u u koordinaciji sa ruskim ratnim vazduhoplovstvom.

To bi bilo, bez helikoptera, oko 60 aviona u akciji. Dovoljan broj za početni deo rusko-kineske operacije u Siriji.

U svakom slučaju, ulazak Kine u konflikt u Siriji bi bio potpuno u skladu sa trenutnom ulogom Kine u međunarodnim odnosima, i njenom željom da i vojno potvrdi svoj visoki, pre svega ekonomsko-politički rejting u svetu.

SAD već nekoliko godina „upozoravaju“ da Kina modernizuje svoju armiju vrtoglavom brzinom, i iskazuju svoju „zabrinutost“ zbog toga. Da je reč o klasičnoj zameni teza govori zastrašujući podatak da trenutni vojni budžet SAD-a iznosi preko 600 milijardi dolara, što je, u stvari, tzv.“osnovni budžet“ u koji nije uključen rat u Avganistanu i druge američke operacije.

SAD su najveći vojni potrošač na svetu, još uvek imaju vojni budžet koji je veći od svih vojnih budžeta velikih sila zajedno. Ove brojke jasno pokazuju zbog koga bi ostatak sveta stvarno trebalo da bude zabrinut.

Kineski nosac aviona

Pošto za američki Pentagon ova poređenja nisu bitna, oni uporno ističu kako ih sve više zabrinjava kineski vojni budžet koji je pretprošle godine, prema godišnjem izveštaju Pentagona američkom Kongresu, narastao na 145 milijardi dolara. To je, tvrde iz Pentagona, oko 20% više nego što kineske vlasti prikazuju.

Kina i dalje planira da znatno poveća vojnu potrošnju u budućnosti. U Kini se događa modernizacija vazdušnih snaga „bez presedana“. Po Amerikancima, „Kina se ubrzano približava snazi Zapadnih vazduhoplovnih snaga“.

Dalje se ističe da je glavni fokus kineske vojne modernizacije „priprema za konflikt u Tajvanskom tesnacu“. Navodi se kako bi kineski vojni avion, lovac 5. generacije, J-20, mogao da bude u upotrebi već 2018, a kineska mornarica planira da izgradi niz nosača aviona, po nekim procenama 5 do 10, tokom sledećih 15 godina.

Pentagon brine to što su američke baze na Okinavi u dometu sve brojnijih kineskih raketnih sastava srednjeg dometa, a kineske krstareće rakete bi mogle doleteti i na ostrvo Guam, gde se nalaze ključne američke vazduhoplovne i pomorske vojne baze.

U izveštaju Pentagona se takođe navodi kako kineska vojska razvija sposobnosti izvođenja dalekometnih napada protiv „neprijateljskih“ snaga po čitavom prostoru zapadnog Pacifika.

Takva pretpostavljena „Pacifička“ ofanziva Kine ne bi imala samo „crveni imperijalni“ kineski karakter, već i oslobodilački karakter – gašenje poslednjih kolonija na Pacifiku, i konačni cilj, oslobađanje Tahitija, Guama i Samoe, strateških uporišta Francuske i SAD-a.

U tom smislu kinesko vojno prisustvo na „poligonu Sirija“ je svakako višestruko važno za sticanje ratnih iskustava, narasle i tehnički osnažene i modernizovane armije. Borbeno iskustvo sa ozbiljnog ratišta bi učinilo Narodnooslobodilačku armiju Kine vrlo respektibilnim protivnikom bilo kojoj vojsci na svetu, pa i armiji SAD-a, o čemu je i Henri Kisindžer govorio i pisao prošle godine, najavljujući čak i mogućnost izbijanja direktnog rata između ove dve države.

Kineski zmaj je sleteo u Siriju. Kad i kuda će da poleti dalje – saznaćemo vrlo brzo.


Izvor: Fond Strateške Kulture

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Ruski medved i kineski zmaj u Siriji

* Obavezna polja