Kada dovoljno sazrite da, iz faze sumnjičavosti, postanete nepomirljivi anti-globalista mnogo toga se promeni u Vašem životu. Pored ostalog, verovanje u jedne mitove, koje Vam serviraju kao naučne činjenice, zamenjujete verovanjem u druge koji Vam se čine smislenijim, bez obzira što ih “oni” proglašavaju za “teroju zavere”.

Recimo, sa ovog nivoa spoznavanja metodologije savremenog globalizma, mnogo mi je prihvatljivije da poverujem kako su za evolutivni skok u razvoju Čovečanstva zaslužni genetski eksperimenti Vanzemaljaca, nego da prihvatim Darvinovu teoriju evolucije, bez obzira što nju brane čak i umne glave Bogoslovskog fakulteta.

Ili, da krenemo na skroz drugu stranu,  gledajući redizajnirani kukasti krst kao znak NATO-a i shvatajući na šta je sve spremna dekadentna zapadna civilizacija, mnogo sam bliži da verujem kako telo nađeno u Hitlerovom bunkeru nije bilo njegovo i kako je on dobrano poživeo i poradio u Argentini, u koju je došao uz pomoć Amerikanaca, tačnije Alena Dalsa, kasnije prvog civilnog direktora CIA, nego da prihvatim “zvaničnu verziju”.(1)

Pa ipak, moram da priznam da sam neko vreme verovao i u Darvina i u Hitlerovu smrt. Učili su me tome u školi, a bio sam dobar đak. No, valjda zbog te škole, u jednu stvar nikada nisam poverovao. Ni sekundu. U tzv. “klimatske pomene”, odnosno globalno otopljavanje kao opasnost za Čovečanstvo. Zašto zbog škole? Zato što se odlično sećam, jednog predavanja kome sam prisustvovao kao odabrani srednjoškolac, u kome se govorilo o “globalnom hlađenju” planete, širenju ledene kore i mogućnosti novog ledenog doba. Još uvek pamtim taj osećaj straha da ćemo svi mi, ljudski rod, skončati smrznuti i izgladneli poput dinosaurusa.

Nepunih dvadesetak godina kasnije slušao sam tu istu priču sa suprotnim predznakom. Nećemo se smrznuti, već ispeći ili podaviti, kako kome zapadne. Priča je, naravno, potekla iz Amerike u kojoj se tada upravo zacario Bil Klinton. Baš kao i priča o blagodetima koje će nam doneti genetski mutirana hrana…

Nekako nisam mogao to da svarim. Izgleda, nije ni Donald Tramp. Dvadeset godina nakon prve Konferencije o klimatskim promenama u Kjotu 1997., Tramp je zatvorio knjigu te korporativne prevare, zasnovane na falsifikovanim podacima i lažnim činjenicama, kojoj je zapravo jedina svrha bilo masovna pljačka i pranje novca za najbogatije i to od svih, računajući i bogate.

Otuda, Trampova hrabra odluka o povlačenju Amerike iz Pariskog klimatskog sporazuma iz 2015. godine, svakako predstavlja početak rušenja lažnog mita o klimatskim promenama, koje svakako postoje, ali ne na nivou koji može ugroziti Čovečanstvo. Uostalom, taj Sporazum 2015., kao jednu od svojih mnogobrojnih prevara i zloupotreba, Obama je potpisao samo nekoliko dana nakon što je američka “Nacionalna okeanska i atmosferska administracija” (NOAA), kao jedna od vodećih svetskih institucija za klimatske informacije, naručeno objavila lažne podatke o globalnom zagrevanju, što je kasnije priznao njen vodeći naučnik Džon Bejts.(2) 

Na ovaj način Tramp je posle ukidanja trans-atlantskog sporazuma, udario na još jedan mega-projekat elite-elita. Histerija sa kojom mu se iz njihovih redova ovih dana odgovara najbolje pokazuje koliko je taj udarac bio snažan. Rat se tek zahuktava …

_______________________________________

(1) www.novosti.rs/vesti/planeta.299.html:534549-Hitler-je-preziveo-Drugi-svetski-rat-smrt-lazirao-i-pobegao

(2) www.standard.rs/svet/37907-%D1%88%D1%82%D0%B0-%D1%98%D0%B5-%D1%82%D1%80%D0%B0%D0%BC%D0%BF-%D1%83%D1%87%D0%B8%D0%BD%D0%B8%D0%BE-%D1%80%D1%83%D1%88%D0%B5%D1%9B%D0%B8-%D0%BC%D0%B8%D1%82-%D0%BE-%D0%BA%D0%BB%D0%B8%D0%BC%D0%B0%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%BC-%D0%BF%D1%80%D0%BE%D0%BC%D0%B5%D0%BD%D0%B0%D0%BC%D0%B0-%D0%B2%D0%B8%D1%88%D0%B5-%D0%BD%D0%B5%D0%B3%D0%BE-%D1%88%D1%82%D0%BE-%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0%D1%82%D0%B5

 


Izvor: Fond Strateške Kulture

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Tramp i klimatske promene – lični pogled

* Obavezna polja