Nakon Margaritisa Shinasa i Maje Kocijančić, koji su se propisno izbrukali u pokušaju da objasne zašto je za EU šiptarski separatizam prihvatljiv a katalonski nije, pred novinare je izašao i treći EU-portparol sa istim zadatkom. To je Aleksandar Vinterštajn, portparol Evropske Komisije. On je prvo poručio da će EK odgovoriti Srbiji na najavljeno Vučićevo pismo, za koje smo u međuvremenu saznali da će ga u džepu imati Ana Brnabić, kada sledeće nedelje dođe u Brisel.
„Možete biti sigurni da će naš odgovor biti dobro pripremljen i predstavljen. To je uvek slučaj sa našim odgovorima i ne vidim zašto bi bilo išta drugačije u ovom slučaju”(1) – kazao je on, nakon čega se prihvatio znatno težeg dela posla da objasni kako stav EU da se „slučajevi Kosova i Katalonije ne mogu porediti” nije promocija dvostrukih standarda.
Kako bi u tome uspeo “treći porparol” uveo je u igru dodatno pojašnjenje kako se EU u slučaju Španije rukovodi „Prodijevom doktrinom”, prema kojoj se unija ne meša u unutrašnja ustavna pitanja zemalja članica, a koja inače kaže “da otcepljena teritorija može napustiti državu članicu EU i postati ponovo deo EU samo ako je nezavisnost stečena u skladu sa ustavom zemlje koju je napustila”.(2)
I pre nego pomenemo šta je rekao o Kosovu jasno je da se gospodin “treći portparol” upetljao i od “dvostrukih” napravio “trostruke” standarde. Očigledno je, naime, da se Prodijeva doktrina odnosi na hipotetičku situaciju koja nastaje kada se i ako neka otcepljena teritorija pojavi sa zahtevom da postane nova članica EU, što uopšte sada nije slučaj i što nema veze sa argumentima Katalonije kojima ona obrazlaže svoje pravo na “nezavisnost”. Dakle, taj novi “standard” (tzv. “Prodijevu doktrinu”) o kome govori Vinterštajn, za sada nema veze sa Katalonijom, koja još nije proglasila nezavisnost niti prijem u EU traži, pa je potpuno nejasno zašto ga “treći portparol” uopšte pominje.
Kada je Kosovo u pitanju, Vinterštajn je podsetio kako se Evropska komisija poziva na zaključke Saveta ministara EU od 17. marta 2008. godine kada je dogovorena zajednička reakcija na deklaraciju, u kojoj je Priština proglasila nezavisnost. „Savet naglašava da je Kosovo sui generis slučaj i napominje da će zemlje članice, u skladu sa svojim nacionalnim praksama i međunarodnim pravom, odlučivati o svojim odnosima sa Kosovom”(3), navodi se u tom zaključku, ali “treći portparol” malo zaboravlja da je ta bezumna formulacija sročena zbog podeljenosti članica po pitanju samoproglašenja kosovske nezavisnosti i da nikada niko nije ni pokušao da objasni zašto bi Kosovo bilo sui generis. A u tako složenim slučajevima svakako da odgovor na pitanje “Zašto” ne može biti samo “Zato”, i gotovo.
Još je besmislenije kada se institucija poput EU poziva na zaključke jednog svog tela kao aksiom ili merilo vrednosti. Tim pre što je taj zaključak u suprotnosti sa zvaničnom Rezolucijom UN (Rezolucija 1244), koja ne ostavlja prostora za bilo kakve sui generise.
Takođe, podsećanje Aleksandra Vinterštajna na nemušte zaključke Saveta ministara iz 2008., ponovo otvara pitanje po kom osnovu briselske institucije otvoreno promovišu kosovsku nezavisnost i sa tom para-državom otvaraju pristupne pregovore ako je, tim zaključcima, članicama već prepušteno da sa Kosovom utvrđuju odnose samostalno?!? To što srpska diplomatija to pitanje ne postavlja, nego po Briselu peva “Miljacku”, ne znači da to pitanje nije otvoreno.
Sve u svemu i treći EU portparol se upleo u katakonsko-kosovski čvor i propisno izbrukao. Čekamo četvrtog…
A tom četvrtom savetujemo da pročita šta je o toj temi komentarisao uticajni, i Srbima ne baš naklonjeni, Dojče Vele. Oni pišu da „ne postoji pravo na separatizam” i da katalonska vlada neće moći da se pozove ni na međunarodno, ni na evropsko pravo kao što ni Kosovo nije „postalo nezavisno pravno, već politički”.(4)
Kako bi rekla srpska narodna mudrost – za pametnog čoveka je i komarac muzika …
____________________________________________
Ostavite komentar na Treći portparol i katalonsko-kosovski čvor

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.