Crvena nit

Još jednom treba zastati, sabrati se u mislima i posvetiti sebe našim herojima, vojnicima i drugim pripadnicima oružanih snaga, koji su dali svoj život za odbranu otadžbine u NATO agresiji koja je počela 24.marta 1999.godine. Naša srca još jednom treba da zakucaju za civilne žrtve koje je NATO zlikovački ubio u toj agresiji.

Te 1999.godine smo se borili za slobodu, kao i naši očevi i dedovi 27.marta 1941.godine, koji su masovnim demonstracijama, koje nisu bile ni engleske ni komunističke nego srpske, na svetlim slobodarskim srpskim tradicijama, oborili izdajničku vladu.

Pogledali su nacizmu i fašizmu u oči, baš kao i najbolji od njih četiri godine ranije u Španskom građanskom ratu.

I oni su branili iste one vrednosti i na istom našem slobodarskom duhu, kao i njihovi očevi u ratovima 1912.-1918, koji su proneli slavu srpske vojske i srpskog imena.

Ta crvena nit srpskog slobodarskog duha ide pokolenjima unazad kroz vekove, i uvek kada se činilo da je poraz konačan, život je nalazio načina da pobedi i da nas očuva.

Osvajati slobodu danas, znači boriti se protiv NATO i MMF-a. To danas znači biti veran svojim precima, a suštinski veran sebi.

I danas ta crvena nit, gotovo u vertikali, vodi od 27.marta 1941., preko, 24.marta 1999. do Crvenog trga u Moskvi 9.maja 2015.godine.

Tog dana ćemo ponovo zastati, sabrati se u mislima i biti posvećeni slobodi.

Izvor: Fond Strateške Kulture