Nacionalni, arhivi i istorijska dokumetacija u Srbiji i dalje su pod „embargom“ političkog, policijskog i bezbedonosnog sektora u Srbiji. Arhiv Srbije već decenijama služi kao „depo“ i istorijska „deponija“ novije istorije gde su „zapačaćene“ sudbine destina hiljada ljudi u Srbiji. Arhiv Srbije primio je „sirove“ ali i retuširana dosijea političkih „neprijatelja“. Pošto nije izvršena temeljna reforma arhiva tajnih službi i otvaranje dosijea političkih protivnika i dalje se vodi katalog nepoželjnih kojih više nema u životu ili onih koji se i dalje iz različitih razloga proganjaju, koa i njihovih potomaka.
Matrica „neprijatelja“ komunizma
Kategorizacija na Ratne zločince, ljotićevce, nedićevce, četnike, jatake, dezertere iz JNA, klasne i ideološke neprijatelje, anarholiberale, emigrante, pripadnike jugoslovenske neprijateljske emigracije, lica internirana u zarobljeničke logore, ostali učesnici Drugog svetskog rata na strani neprijatelja, povratnike, repatrirce, ibeovce. . “ jasno govori da se politički rat protiv protivnika nije završio i da se nastavio novim sredstvima.
Matrica „neprijatelja“ tranzicije i demokratije?
Kako bi se mogli kategorizovati politički protivnici za period od 1990 do danas. Oni bi za strukture SDB i RDB u Miloševićevo vreme mogli da budu u kategoriji: “opozicija, monarhisti, soroševci, fulbrajtovci, ratni dezerteri ratova 1991-1999 godine, tajkuni, špijuni stranih službi, organizacija OTPOR, slobodni novinari i oni koji su radili za strane medije, NUNS, mnoge NVO, masoni. Nakon 2000. godine BIA posredno radi novu klasifikaciju koja i dalje drži kategoriju političkih protivnika u kategoriji: “anti haški lobi, antiglobalisti i protivnici EU i SAD kao i Nemačke i Velike Britanije, novinari , istoričari, mafija, koruptvini i moćni tajkuni, monarhisti, klerikalci i posebno SPC, organizcije Dveri i Obraz, opozicija pre svega SRS i DSS, nezadovoljni penzinisani oficri i generali, ličnosti za restituciju i rehablitaciju. Sve u svemu sve je ostalo isto, samo su se promenile ciljne grupe i „gazde“ za koje se radi. Danas u Srbiji posle donošenja Zakona o zaštiti podataka o ličnosti gde je zatupljena i arhivska građa, kao i Zakona o restituciji i rehabilitaciji bitno sprečava pravo rangiranje građe OZNE-UDBE-DB-SDB-RDB-BIA kao verodostojne.
Arhivi kao „zatamljene„ istorije
Arhivi u Srbiji bili su i ostali kao „nema“ istorija kada je reč o procesima od 1945. godine do danas. Nije ni čudo što su su desetine hiljada ljudskih sudbina, dokumentovanih u tajnim dosijeima koje je BIA pohranila u depou Arhiva Srbije, uredno je spakovano u plave, crvene i crne fascikle kako piše list „Poliitka“. Evidentno je da ni jednoj vladi od 2000. godine nije u interesu Zakon o arhivskoj građi koja ostaje kao deo „zatamnjene istorije“. Tako se ponašaju i arhivi jer bez zakona o arhivama oni su zatvoreni za ozbiljna istraživanja i dostuni su „odabranima“.
Takva logika odgovora i političkim strukturama u Srbiji kojim i odgovara „zatamljena istorija“. Mnogi na vlasti danas u Srbiji pre svega stranački lideri, kao i oni koji vladaju javnom scenom ili su na univerzitetu, SANU među kljiževnicima, novinarima i biznismenima nalaze se ili su retuširani u „zatamljenim„ dosijea i tajnih službi. Sve ovo govori da tajne službe i dalje vladaju Srbijom. Tajne službe u Srbiji imaju obilnu dokumentaciju o destinama hiljada građana Srbije uz mogućnost da se ti podaci „bagatelišu“ ili zloupotrebe.
Istoričar dr Branka Prpa smatra da bi u Srbiji mogao da se primeni hrvatski ili slovenački model u otvaranju arhiva tajnih službi. Slovenački model po dr Prpi je procena da Državni arhiv sam odluči ko ima prava da pogleda lične dosijee, dok Hrvatski pristup dosijeima ima porodica subjekta, ali kad potpiše sprazum o poverljivosti podataka. Ovde se primenjuju selektivni modeli sa elementima zastrašivanja i pretnji. Modeli otvaranja državnih arhiva sa dokumentima tajnih službi koji su primenjni u Nemačkoj, Češkoj su realniji nego u Sloveniji i Hrvatskoj.
Kafkijanski procesi?
Današnja kategorizacija „praćenih“ i kontrolisanih građana Srbije dobija novo ruho shodono globalnim bezbedonosnim interesima, prilagođenim interesima moćnih država i njihovih službi bezbednosti pre svega SAD, Nemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Ruskoj federaciji. Građani Srbije nemaju prilike da jasnije provere da li su bili obrađivani od strane tajnih službi. Moderno kontrolisanje građana Srbije preko mejlova, fejsbuka, tvitera, mobilnih i fiksnih telefona je takvo da deluje zastrašujuće . Sa velikom procenom može se reći da sve mobilne telefonije i provajderi za internet deluju u matrici „Velikog brata“. Tajne službe danas javno i bez dozvole slušaju na stotine hiljada građana tražeći „neprijatelje“ i sumnjiva lica. Ako se usprotivite Novom svetskom poretku i i vladavini administracije SAD, Nemačke ili EU možete postati „kafkijanski slučaj“ nove svetske ideologije.
Ostavite komentar na Arhiv BIA – istorija političke policije

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.