
Na današnji dan, 10. juna 1856. godine rođen je srpski naučnik i pronalazač Nikola Tesla, jedan od najvećih umova i najmističnijih osoba koje su hodale ovom planetom. Sputavanje njegovog naučnog genija, zarad profitnih interesa velikih američkih korporacija, sprovedeno rukom bankarskog magnata DŽ.P.Morgana, direktno je sprečilo besplatnu proizvodnju i prenos električne energije širom planete, a zamislite u kom bi pravcu otišlo Čovečanstvo da se to ostvarilo. Ono što je započeto njegovim čuvenim Vordeklifskim tornjem nije završeno. Rani kapitalizam nije želeo ulaganje bez enormnih profita, kao što ga ne želi ni ovaj liberalni.
Način na koji je „primao“ svoje genijalne izume, vizionarske izjave koje je davao i tajanstveni način života i danas ga čine misterioznim čovekom, čije mnoge tajne nisu rešile ni godine, ni biografi, niti sledbenici u naučnoj zajednici. Svakako, jedna od njegovih najvećih tajni je odnos prema ženama. Između njegovog čuvenog odgovora pesniku Lazi Kostiću, koji mu je predložio da se oženi inspiracijom njegove najbolje pesme, čuvenom Lenkom Dunđerski, „brak me ne zanima, ja sam se davno venčao s naukom“(1), i nepotvrđene legende da je sa ženom spavao samo jednom i rekao da to neće ponoviti jer mu uzima previše energije, leži verovatno mnogo toga što se može i treba otkriti na ovu temu.
Muzej Nikole Tesle čuva mnogo prepiski lične prirode iz kojih se može videti da je Tesla ženama bio privlačan i da su davale sve od sebe da osvoje povučenog naučnika. Tesla se u mladosti smatrao vrlo atraktivnim mladićem, a u zrelom dobu lepim i poželjnim čovekom. Bio je izuzetno visok i vitak. Uz to, njegovo ponašanje – produhovljeno i stidljivo, dopadalo se ženama. Govorio je tiho, bio je izuzetno obrazovan i uvek dobro obučen, čak i kada mu to materijalne prilike nisu dozvoljavale, on bi našao načina da se dotera. Oči plavo-zelene boje i pronicljiv pogled bile su neodoljive njegovim sagovornicama.
Jedna od žena za koju je izvesno da je gajila ljubav prema Tesli, bila je Ketrin Džonson, supruga Roberta Andervuda Džonsona, pisca, novinara i diplomate, ali i Teslinog dobrog prijatelja. Bez obzira što se njihova ljubav nije telesno realizovala, pre svega zahvaljujući distanci koju je držao Tesla, njena pisma koja mu je pisala iz Italije i drugih mesta gde je boravila prepuna su otvorenih emocija, i žaljenja zbog neuzvraćene ljubavi. No, slavni naučnik ne da na njih nije odgovarao, nego većinu nije ni otvorio, a za njihov sadržaj saznalo se tek pošto su postala muzejski eksponati. Vidljivo rastrzana između braka i poštovanja prema mužu i strastvenoj ljubavi prema Tesli, ova izuzetna žena bila je deo američkog krem društva, jer su u njen i suprugov dom dolazile sve viđenije ličnosti, počev od predsednika Ruzvelta, pa nadalje, ali je od kada je 1893. godine upoznala Teslu, do kraja života ostala privržena samo srpskom naučniku. Ketrin Mekmehon Džonson umrla je 1924. godine i prema tvrdnji naše spisateljice Ane Atanasković, poslednja poruka te žene bila je vezana za Nikolu Teslu.(2)
U jednom od sačuvanih pisama Ketrin poručuje Tesli:
„Šta radiš? Volela bih da svakoga dana imam vesti o svom dragom, ćutljivom prijatelju, bile one dobre ili loše. Ali, ako ne želiš da mi odgovoriš, makar mi pošalji svoje misli, ja ću ih primiti kao kakav fino podešen instrument. Ne znam zašto sam toliko tužna, osećam se kao da mi sve beži iz ruke. Možda sam samo usamljena i treba mi društvo. Verujem da bih bila srećnija da imam vesti o tebi. Tebi, koji si tako nesvestan svega i zadubljen samo u svoj rad, tebi koji nemaš nikakve ljudske potrebe“.(3)
Pošto je nosio oreol mističnosti i nedostupnosti bio je meta mnogih žena toga vremena, od bogatih avanturistkinja, pozorišnih i muzičkih umetnica, pa do poznatih ličnosti kakve su bile En Morgan (ćerka bankara DŽ.P.Morgana) ili poznata filmska diva toga vremena Sara Bernar.
Možda najbolji odgovor na pitanje zašto se Tesla nikada nije ženio leži u jednom njegovom tekstu u kome kaže:
„Odlučio sam da svoj život posvetim radu, i zato se odričem ljubavi i društva dobre žene. Verujem da muzičar, pisac ili bilo koji drugi umetnik treba da se ožene. Njih samo inspiracija vodi do većih uspeha. Ali pronalazač je drugačije prirode, u sebi ima toliko strasti i divljine da, ako se preda ženi, predaće joj sve. To je šteta, jer nekada smo tako usamljeni“(4)

Svakako da su se stavovi i odnos prema ženama kod Tesle menjali s godinama i njegovim životnim fazama, jer mladić koji je kao student u Mariboru imao ljubavi i telesne kontakte kao i većina njegovih vršnjaka, i naučnik koji je sa Vestinghausom pokorio Nijagaru i osvetlio Ameriku nisu ble iste ličnosti. Pa ipak kad se govori o Teslinom odnosu prema ženama obično se uzimaju stavovi iz dva intervjua koja je dao kao čovek koji se bližio kraju sedme decenije života i slavni naučnik čija je zvezda ipak bila u padu. Prvi tekst se pojavio u teksaškom listu ,,Galveston dejli njuz“ iz avgusta 1924. godine pod naslovom ,,Gospodin Tesla objašnjava zašto se nikada neće oženiti“(5)
,,Oduvek sam smatrao da žena poseduje te nežne i suptilne kvalitete uma i duše, koji su je u tom pogledu učinili superiornom u odnosu na muškarca. Stavljao sam je na uzvišeni pijedestal, figurativno govoreći, i po nekim nesumnjivo važnim svojstvima smatrao znatno uzvišenijom od muškarca. Obožavao sam stopala stvorenja koje sam uzdigao na tu visinu i, kao svaki pravi obožavalac, osećao sam se nedostojnim predmeta tog obožavanja”(6) – naglašava Tesla na početku toga intervjua, stavljajući do znanja da je za njega žena imala mnogo veća i značajnija svojstva od uobičajnih okvira bračnog i svakodnevnog života.
„Moć prave žene je tako velika, da verujem da bi lepa žena – a to će reći lepa duhom, ponašanjem i mislima, lepa u svakom pogledu, neka vrsta boginje – ako bi se iznenada pojavila na zemlji, mogla da zapoveda celim svetom.”
,,Ali sve ovo je bilo nekada, sada je ova nežna žena blagog glasa kakvu sam obožavao praktično nestala. Na njeno mesto došla je žena koja misli da je njen glavni uspeh u životu u tome da se što više izjednači sa muškarcem – odevanjem, glasom i postupcima, u sportovima i dostignućima svake vrste”.
,,Žene – nastavlja Tesla – postaju jače od muškaraca, i fizički i mentalno. Svet je iskusio mnoge tragedije, ali po mom mišljenju najveća od svih tragedija je sadašnje ekonomska situacija, u kojoj se žene nadmeću sa muškarcima, i u mnogim slučajevima zaista i uspevaju da zauzmu njihovo mesto u profesijama i industriji. Ova rastuća tendencija žena da bace muškost u zasenak predstavlja znak propadanja civilizacije. Ženska odlučnost da se takmiči sa muškarcima u svetu biznisa ruši neke od najboljih tradicija – stvari koje su se pokazale kao pokretački faktori u ovom sporom, ali osetnom napretku sveta.“(7)
Zvuči li Vam ovo poznato? Nije li Teslin pogled još jednom prodreo u budućnost, ovoga puta ne tehničku već društvenu. Njegvo sjajno uočavanje da u korenu tada začetog brisanja polova leži ekonomska kriza i želja za maksimizacijom profita onih već bogatih, osvetljava nam sve ovo što imamo danas. To što je započelo tada i što je genijalni naučnik definisao kao „tragediju sveta“, evoluiralo je u sav ovaj cirkus sa tzv. „rodnom ravnopravnošću“. Zato, oslušnimo dalje Tesline reči:
„Praktično sva velika dostignuća muškarca dosad bila su nadahnuta njegovom ljubavlju i posvećenošću ženi. Muškarac je bio nadahnut za velike stvari jer je neka žena verovala u njega, jer je želeo da zasluži njeno divljenje i poštovanje. Zato se borio za nju i stalno iznova rizikovao svoj život – kaže Tesla – ali stara vatra koju je on nekada osećao kada uradi nešto što će izazvati žensku odanost, danas se pretvara u pepeo…“
Deluje mi da ni same žene nisu preterano srećne u ovoj novonastaloj „slobodi“. Pitanje koje se prirodno postavlja jeste da li su i same žene tu pobednici ili gubitnici. Ne posmatram ovo pitanje samo sa muške strane, razmišljam o ženskoj strani toga. Sama žena je zapravo žrtva, umesto da bude, kao što misli, pobednik. U njenom životu nema zadovoljstva. Ambiciozna je, često preko svojih prirodnih sposobnosti, da postigne sve što želi. Suviše često zaboravlja da ne mogu sve žene biti primadone ili filmske zvezde. Ovo stvara nezadovoljstvo…a nezadovoljstvo pravi čudake i neprirodne ljude“…
„Žene koje su neprestano uzbuđene zbog svoje ogromne ambicije da nadmaše muškarca u ovoj igri u isto vreme gube nešto što na kraju, čini mi se, vredi mnogo više nego što prazne počasti poslovnog ili profesionalnog uspeha ikada mogu da donesu.”(8)
Jasno, zar ne? Vizionarski, o da! Ne zaboravimo da Tesla ovo govori pre, bezmalo, sto godina. I, pomalo stidljivo, nudi drugi, prirodniji put. Harmoniju i međusobno nadopunjavanje polova koji zajednčki čine Svet i omogućuju njegov prosperitet. Umesto toga uvučeni smo u besmislenu borbu koja poprima razmere tragičnog suparništva i navladavanja u nastojanju da se zaposedne što veće materijalno bogatstvo i postigne maksimalna samoživost, a u stvari vodi potiranju istinskih vrednosti oba pola. Nažalost kapitalizam je ugušio ove njegove stavove kao što je srušio njegov Vordeklifski toranj. Šteta, pre svega za žene, jer Tesla ovako vidi ulogu Žene u svetu:
,,Istorija nam je dala mnoštvo primera predivnog uticaja nekih neobičnih žena. Među njima su bile i majke velikih ljudi. Ali njihov uticaj nije bio u nekakvoj rešenosti da budu bolje od muškaraca ili da se takmiče sa njima… Moć prave žene je toliko velika da kada bi se pojavila jedna prelepa žena – a kad kažem prelepa, mislim na prelepu u duši, ponašanju i mislima, nešto kao boginja – kada bi se jedna takva odjednom pojavila negde na Zemlji, ona bi mogla da vlada celim svetom. Njeno vođstvo bi bilo univerzalno prihvaćeno.“(9)

Godinu dana kasnije, u intervjuu časopisu „The Collier “ (the collier – ugljar, kopač uglja) veliki naučnik i vizionar ide korak dalje u proceni mesta žene u budućnosti, praktično najavljujući neki vid matrijahata:
„Borba žene za ravnopravnost završiće se novim poretkom u odnosu na pol, u kome će žena biti nadmoćnija. Savremena žena, koja već sada u čisto površnim pojavama predstavlja napredak svoga pola, samo je spoljašnji znak nečeg dubljeg i moćnijeg što sazrijeva u nedrima rase.
Žena neće istaći svoje pravo na jednakost, a docnije i svoju nadmoćnost, time što će podražavati muškarca u plitkom fizičkom smislu, već time što će produbiti svoj um. Ali, ženski um već je pokazao sposobnost za sve ljudske duhovne tekovine i dostignuća, i kako nova pokolenja budu dolazila, tako će se i ta sposobnost razvijati; prosečna žena biće isto tako dobro obrazovana kao i prosečan muškarac, a potom i bolje, jer uspavane moći njenog duha biće podstaknute za rad koji će biti utoliko veći ukoliko su one vekovima mirovale. Žene se neće obazirati na ono što je bilo, i zaprepastiće civilizaciju svojim napretkom…“(10)
Da li, možda, živimo u prelaznom vremenu koje društveno klatno iz perioda već izanđalog patrijahata gura tamo gde se nekada nalazilo, u matrijahat. Naravno, na višem evolucionom nivou. Nisu li nam o tome, na svoj način, govorili Jung, Hese, Niče, pa i zloglasni Alister Kroli, svi odreda Teslini savremenici?! Moguće je. Možda se nalazimo u nekoj vrsti tranzicionog ludila između epoha. Ali, ako je to slučaj onda će se to desiti nekim specifičnim spletom okolnosti koji bi se mogao nazvati božijim proviđenjem, jer savremeni globalizam ne želi matrijahat (koji bi svakako bio uređen sistem, kako ga vidi i Tesla), već potiranje polova, njihovo iscrpljenje u međusobnoj borbi za veći materijalni i društveni kolač, koji vodi uništenju porodice, haosu i pomoru stanovništva do onoga što oni zovu „zlatnom milijardom“.
Ako bi se Tesline reči o „matrijahatu“ ostvarile, onda bi e moglo reći da je on gledao i iza ovog vremena „rodne ravnopravnosti“
Tipičan primer Teslinog odnosa prema poznatim ženama koje su ga saletale desio se u Parizu, gde je Tesla držao predavanje o neizmeničnim strujama kao naučnik svetske slave i bogat čovek. Deset godina pre toga uprava Kontinentalnog Edisonovog društva u tom gradu ne samo što je odbacila njegov sistem naizmeničnih struja koji joj je ponudio, već mu je zakinula i pravedno zasluženu nagradu. Sada je u Parizu bio heroj koji se vratio, dok je svet ležao pred njegovim nogama.
Sedeći u bašti jedne pariske kafane sa svojim prijateljima vodio je razgovore o svojim eksperimentima u bežičnom prenosu, kada je pored njegovog stola naišla ljupka, divno obučena mlada žena sa moderno očešljanom crvenom kosom, u kojoj je Tesla odmah prepoznao Saru Bernar, slavnu francusku glumicu. Graciozno hodajući, u maniru toga vremena, prolazeći pored njegovog stola značajno ga je pogledala, a posle korak-dva ispustila je svoju malu čipkastu maramicu.
Tesla je reagovao u tren oka. Brzo je ustao, dohvatio maramicu i, duboko se naklonivši, vratio joj je rekavši: „Gospođice, vaša maramica“, i bez da je pogledao ni na trenutak u njeno ljupko nasmejano lice, vratio se na svoje mjesto kako bi nastavio razgovor …
„Božanstvena Sara“ kako su je zvali obožavatelji, inače 12 godina starija od Tesle, razočarano je odšetala dalje, ali je još u par navrata pokušala da mu se približi. Bez uspeha.

Inače, Tesla nije nikad oslovljavao svoje službenice njihovim imenom ili prezimenom, već im se uvek obraćao sa „gospođice“. Kada bi neka mlada žena, njegova činovnica, ostavila službu zbog udaje, Tesla je onima koje su ostale uvek održao kratku pridiku:
„Nemojte se udavati premlade. Ako se udate i suviše mlade, onda vas uzimaju većinom zbog lepote, a deset godina potom, čim lepota prođe, postajete muževima dosadne i oni se interesuju za druge.“(11)
Tesla je voleo pametne i duhovite žene, a jedna od njih bila je i Margarita Merington, vrlo talentovana pijanistkinja, sa kojom se Tesla često susretao i izlazio.
Prilikom jednog od susreta otvoreno ju je upitao:
„Zašto ne nosite nakit kao sve ostale žene“?
– To nije moj izbor – rekla je ona – ali čak i da imam novca da se okitim dijamantima, mislim da bih našla bolji način da ga potrošim.
„A šta biste uradili sa novcem?“ – pitao je zainteresovani naučnik
– Kupila bih kuću u centru grada jer ne volim da putujem dugo iz predgrađa do centra – glasio je odgovor koji je Teslu prosto očarao.
Bez obzira što se nikada nije ženio, niti imao ljubavnih veza Tesla nije bio ženomrzac, niti je imao negativan stav prema ženama. Naprotiv. Njihovu ulogu u porodici i društvu donekle je i idealizovao, za šta je svakako značajna i velika emotivna vezanost za majku i tri sestre u čijem okruženju je rastao, razvijao se i sazrevao. Svojoj majci, posebno, pripisivao je mnoge od svojih pronalazačkih sposobnosti.
Što se tiče žena u njegovom okruženju Teslin biograf Džon O’ Nil primetio je da su se jedino najotmenije žene mogle nešto više približiti genijalnom naučniku, ali samo do granice određenog prijateljstva budući da on nikada nije dozvoljavao da se ta granica pomeri prema intimnijim sferama koje bi zahtevale ozbiljnije razmišljanje o ljubavi, braku ili porodici, pa čak ni ozbiljniju društvenu obavezu.
Jednostavno, u svojim odnosima sa ženama izbacivao je emotivnu dimenziju kako bi zadržao svoju radnu stabilnost, a mogućnost da to postigne pokazatelj je stepena samokontrole koju je imao.
Ali, ono što je posebno fascinantno iz njegovih stavova o ženama, iznetih u obrađenim intervjuima, koji su mnogima verovatno bili nepoznati, jeste Teslino poznavanje univerzalne ženske prirode i sagledavanje njene društvene uloge na duži rok. Za nekog ko se više družio sa munjama nego sa ženama znao je i previše. I zato i u ovoj oblasti ostaje Svetionik koji svetli u Budućnost…
________________________________________________________________________________
ODREDNICE:
Ostavite komentar na Tesla, žene i rodna ravnopravnost

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.