Milorad Dodik je kao predsednik Republike Srpske u nekoliko navrata uputio apel opozicionim partijama okupljenim u Savez za promene (SZP) da radi očuvanja integriteta Srpske zaborave na međusobne animozitete i naprave jedinstvenu liniju odbrane preko koje rušitelji Srpske neće moći preći. Dodikovo upozorenje u duhu narodne mudrosti da “ko neće brata za brata imaće tuđina za gospodara“ u opozicionom bloku nisu uzimali za ozbiljno. Osnovna poruka predizborne kampanje Saveza za promene da Srpskoj nije glavni problem teroristička pretnja već korupcija i kriminal, što se pripisivalo samo vlastima u Srpskoj a ne i onaj na nivou BiH, nastavila se i nakon izbora.

Bakir Izetbegović je za srpske opozicionare koji su sedeli u ministarskim foteljama kao dio većine u Parlamentu BiH, bio veći autoritet od Dodika. Mladen Ivanić, trenutno predsedavajući Predsedništva BiH, kome niko ne može osporiti veštinu čitanja geopolitičkih karata i poruka, prvi je uvideo da je đavo došao po svoje i da bi ostanak na „beloj lađi“ kojom Bakir kormilari, moglo imati dalekosežne političke posledice po svakog ko se na njoj nalazi. Ivanić je počeo vući poteze koji su Bakira prilično iritirali, a ujedno išli na nerve i Ivanićevim koalicionim partnerima iz Republike Srpske. Postrojavanje pripadnika Trećeg pešadijskog Republika Srpska puka Oružanih snaga BiH u Banja Luci na Dan Republike, formalno u svojstvu Ivanićeve lične pratnje, bio je potez koji je Ivaniću i njegovoj političkoj partiji podigao ugled u srpskom biračkom telu, i ujedno „lakat u stomak“ Izetbegoviću. U SDS-u su nemo posmatrali šta se dešava i po inerciji pošli za Ivanićem. Izetbegović je preko političkih i medijskih kanala koje kontroliše smotru pripadnika Oružanih snaga BiH prikazao kao državni udar i podigao tenziju do visine koju je malo ko očekivao.

Sve je to izgleda bilo samo uvod u novo zaoštravanje međuetničkih odnosa koje je proizvela Izetbegovićeva namera da preko spornog agenta BiH, Sakiba Softića, podnese zathev za reviziju tužbe BiH protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Iako su u Srpskoj, a posebno u Beogradu, u početku odmahivali rukom u smislu da se radi o pravno neutemeljenom potezu, jer niti Sakib Softić više ima mandat agenta BiH, niti je Bakir uspio obezbediti nove dokaze u posljednjih pola godine, što je za pokretanje revizije neophodno, grudva koju je pred sobom kotrljao Izetbegović postajala je sve veća. Nakon Izetbegovićeve sve izvesnije namere da pokrene revizuju tužbe protiv Srbije, lideri Saveza za promene prave otklon od njegove politike i najavljuju povlačenje iz vlasti ako se zahtev za reviziju tužbe podnese. Polazili su od pretpostavke da će njihovo upozorenje imati efekat, ali Izetbegović je ostao čvrst u svojoj nakani. Tako se stiglo do apsurdne situacije da srpski politički predstavnici moraju čuvati integritet institucija BiH od Izetbegovića jer je Izetbegović delovao mimo institucija BiH. Naime, ambasadorka BiH u Holandiji, Mirsada Čolaković, ispoštovala je zahtev Bakira Izetbegovića da Međunarodnom sudu pravde ne prosledi pismo koje je ministar inostranih poslova BiH Igor Crnadak uputio povodom Izetbegovićeve odluke da preda tom sudu reviziju presude BiH tužbe protiv Srbije. Mladen Ivanić je tim povodom ukazao na postojanje „duboke države“ u BiH, odnosno na paralelizam vlasti uspostavljen po nacionalnom šavu. Crnadkovo pismo je drugim kanalima ipak dostavljeno Međunarodnom sudu pravde.

Izetbegović svesno radikalizuje stanje u BiH. On sve stavlja na kocku, iako za svoje planove nema podršku ni Vašingtona ni Ankare. To, opet, ne znači da na Zapadu nema podršku kod onih koji cene da bi usijana politička atmosfera u BiH pogodovala „izlivanju“ vehabija iz svojih enklava i oružanim napadima na Srpsku, u čemu bi, svakako, prednjačili povratnici sa sirijskog ratišta.

Kome bi to bilo u interesu? Prvenstveno onima koji u Srbima vide „male Ruse“, a slede logiku „nema Srba nema Rusa“. Ali, Bakirovi inspiratori gube iz vida da Srbi nisu voštane figure i da će odgovor Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske biti energičan. Od dolaska na funkciju ministra srpske policije Dragan Lukač je neprekidno radio na kadrovskom, organizacijskom i materijalnom jačanju Ministarstva unutrašnjih poslova. Ministarstvo je formiralo Upravu za borbu protiv terorizma, u bivšoj kasarni koju je dobilo na raspolaganje stvoren je Centar za obuku u kojem će biti stacionirana Specijalna antiteroristička jedinica, ali i druge jedinice za podršku. Umesto oružja nasleđenog iz ratnog perioda policija ima moderno naoružanje, brazilske puške taurus i pištolje glok, a specijalizovane jedinice i niz drugog oružja, kupljenog na svim stranama. Usavršavanja na koja pripadnici policije Srpske odlaze u Rusiju i Izrael svakako da su doprinela da se Specijalna antiteroristička jedinica MUP-a Srpske smatra respektabilnom snagom u regionu. U Sarajevu su ubeđeni da unutar MUP-a Srpske postoji nevidljiva tajna služba koja „sve vidi, sve čuje“. Sve u svemu, MUP Srpske pružiće žestok odgovor svima koji se usude da ugroze bezbednost građana i institucija. Stoga se oni koji bi se drznuli da zapale varnicu u vidu terorističkog napada u Srpskoj ne mogu dobru nadati. Bez obzira o kome se radilo – povratnicima sa sirijskog ratišta koji žele da ispune zavet dat El Bagdadiju, kalifu tzv. Islamske države, o nastavku borbe protiv „nevernika“ u Evropi, da li se radilo o njihovoj sabraći iz vehabijskih enklava, ili bilo kome.

Više nije sporno da će zahtev za revizijom biti podnesen. Sve su prilike i da će taj zahtev u Hagu biti prihvaćen. To i jeste bio razlog da se predsednik Srpske Milorad Dodik i predsedavajući Predsedništva BiH Mladen Ivanić sastanu u Beogradu sa predsednikom i premijerom Srbije Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićićem.

Na konferenciji za medije održanoj nakon sastanka upućene su jasne poruke o ciljevima revizije. Po Miloradu Dodiku dva osnovna cilja su: prvi je da BiH očekuje da dobije desetine milijarde odštete, a onaj glavni cilj je ukidanje Republike Srpske. Dodik je rekao da je ovim postupkom Bakir Izetbegović zatvorio vrata Bosni i Hercegovini i njenoj perspektivi, te da je ugasio svetlo u BiH. I Nikolić i Vučić su govorili o licemerju međunarodne zajednice koja u BiH uporno gradi politiku duplih standarda. Mladen Ivanić je izrazio uverenje da će nelegalna revizija biti podnesena i dodao da je postignut visok stepen jedinstva i vlasti i opozicije u Srpskoj i da će se to pokazati i na sednici Narodne Skupštine Srpske.

Da li će politička sredstva uroditi plodom i zaustaviti forsiranu radikalizaciju prilika u BiH? Nadamo se da hoće. A Izetbegoviću se u jednom mora odati priznanje – uspeo je u ono što Dodiku dugo nije polazilo za rukom – da okupi srpske političke lidere u jedinstven blok.


Izvor: Fond Strateške Kulture

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Da li je zapravo otpočeo raspad BiH?

* Obavezna polja