isil03U želji za obnovom imperijalne moći ravnoj onoj iz viktorijanskog doba, spoljna politika Velika Britanija kreira se u naftnim kompanijama, koje preduzimaju samostalne političko-obaveštajne operacije. Zahvaljujući nadnacionalnim kompanijama, čiji vlasnici uglavnom potiču iz bankarskog miljea, pripremljen je teren za dešavanja poznata pod sintagmom „Arapsko proleće“. Potpomognute svojim vladama, korporacije protežiraju svoje kadrove u zemljama od interesa, pomoću njih nameću i menjaju zakone kojima se regulišu oblasti obrazovanja i zdravstva, fragmentiraju države. Naravno da operacije priprema obučeno i sofisticirano ljudstvo korporacija, tj. agentura direktno umrežena sa nacionalnim bazama podataka, opskrbljena satelitskim uslugama, kao i servisiranjem od nacionalnih obaveštajnih službi. U zemljama od interesa kupuju medije, osnivaju nevladine organizacije, a potom postavljaju marionetske vlade, preuzimaju resurse.

Britanci zajedno sa američkim partnerima nastoje što pre da izvrše raspodelu geoekonomskih interesa i za te potrebe uvode „demokratiju“ nakon čega ostaju samo pepeo i migranti. Poslednji učinci uvođenja „demokratije“ veoma su vidljivi u Libiji, Iraku i Siriji. U Siriji nije prošao stari trik u vidu optužbi za upotrebu bojnih otrova koje je navodno koristila vlada Bašara el Asada. Šegrti američkih marinaca i pripadnika britanskog SAS-a iz Al Nusre, tzv. sirijske opozicije, bili su toliko nespretni da klonirani američki i britanski mediji upotrebu sarina nisu uspeli pripisati Asadovoj vojsci. Stoga je razlog za bombardovanje Sirije pronađen u Islamskoj državi, koja podjednako kao i diktator Asad, ugrožava fantomsku opoziciju.  Koalicija okupljena oko Sjedinjenih Država bombardovala je Siriju, uz velike civilne žrtve. Zvanična meta je bila Islamska država, a stvarna su bili položaji Asadovih vojnika i infrastruktura zemlje. Trebalo je što pre završiti sa Asadom da bi se operacije nastavile na Kavkazu i Balkanu. Na Balkanu Srbiju treba udaljiti od Dunava i obaviti rekonfiguraciju te zemlje, a na Kavkazu, u savezu sa muslimanskim stanovništvom, otpočeti proces fragmentacije Rusije. Velike mete se nalaze iza Kavkaza, poput Kazahstana, koji je bogat sirovinama, a korporacije i bankari traže čiste puteve za cevovode koje ne mogu ugroziti druge grupacije ili politike. Sa planovima se sada stalo. Zapelo je u Siriji.

Bilo je zamišljeno da se raščisti put naftovodu kojim bi bila transportovana saudijska i katarska nafta, preko projektovanog čvorišta u Siriji do obale Mediterana. Naftovod bi se zatim spajao sa Jadransko-jonskim naftovodom. Ruska intervencija u Siriji projekat je dovela u pitanje. Više se ni Iran ne može napasti. A ako se ne napadne Iran, kako izvršiti konsolidovane operacije u rejonu Kaspijskog mora, kako razvijati operacije u Čečeniji, Uzbekistanu, Kirgistanu, Tadžikistanu, Kazahstanu?

Alternativa je pronađena u užurbanom pretvaranju talibana u Avganistanu u vojnike Islamske države.Dok elitna jedinica britanske vojske SAS pokušava rukovoditi odredom Al Nusra, u cilju pripreme novopečene Islamske države u Avganistanu, u toj zemlji britanske trupe talibanima štite žetvu opijuma. Naime, od kampa Bastion, na sto metara talibani bez problema beru mak, tzv. opijumski sir, a vlasnik zemljišta je izvjesni Mohammad Daond, koji je navodno bio guverner Helmand provincije. Ako obezbede prihod od maka, talibani će proglasiti Islamsku državu i iz Avganistana destabilizovati region.

turska-kurdi

Islamska država se razvila iz odreda Džabhat al Nusra, odreda Al kaide, u koji su američke tajne službe okupile ekstremiste iz Libije. Završili su kurs u tzv. Međunarodnoj ribarskoj školi. Sem iz Libije, bilo je polaznika iz Maroka, Alžira, Francuske i Rusije, ali svi su stigli iz Libije i već su ratovali za Al Kaidu. Prebačeni su u Tursku, nakon čega su preko porozne turske granice ušli u Siriju. Novac su obezbedili Katar i Saudijska Arabija, ali je i američki Kongres u septembru 2014. godine odobrio budžet u iznosu od 500 miliona dolara, za obuku „umerenih sirijskih pobunjenika“. Umesto 5000, uspeli su mobilisati njih 54, koji su dobili naziv Divizija 30. Čim su kročili na tlo Sirije, zarobila ih je Al Nusra, tj. Al kaida sa kompletnim naoružanjem i opremom. Radilo se o dogovorenoj predaji, jer su nakon zarobljavanja svi oslobođeni i omogućeno im je da se vrate u Tursku, iako je zvanično objavljeno da su u Siriji ubijeni.

Prvobitno, Kurdima je dato obećanje da će dobiti državu ako se budu borili protiv Asada, ali nakon što se koalicija SAD sa EU raspala, Kurdi su odbačeni, što je bio jedan od uslova da se u realizaciju američkih planova uključi Turska. Turska je nameravala da (pod zastavom Islamske države) na polovini teritorije Sirije stvori neku vrstu emirata, što bi pomoglo u izolaciji Asadovih trupa. Emirat bi obuhvatao istočnu Siriju (Hasakah i Der Zor) i istočni dio Iraka (Mosul i Anbar). Ujedno, Turska je od SAD tražila da Alepo postane 82. turska provincija sa celom „tampon zonom“ (teritorija na kojoj žive Kurdi) uz tursku granicu. Osim što Turskoj prodaje naftu, Islamska država u Tursku transportuje delove fabrika. I opljačkan novac se deponuje u Tursku. Erdogan je upoznat sa tim, vrlo dobro zna ko su njegovi novi partneri i stoga Turska ima poroznu granicu. Turski državljani učestvuju u piratstvu, trgovini ljudima, a sirijski šiiti i hrišćani se nalaze u logorima, a ne u izbegličkim kampovima. Kada istina izbije na videlo, postaće jasno da je „uvođenje demokratije“ u Siriji izvedeno na mnogo gori način nego u Libiji.

Nakon ruske intervencije sve češće se oglašava britanski premijer Kamerun, jer Britanija želi deo kolača iz podeljenje Sirije, iako je Kamerun prvobitno odbio da se u sukob u Siriji umešaju britanske trupe. Sada se u Siriji i iraku nalazi 120 pripadnika britanske jedinice SAS, koji u crnim uniformama glume snage Islamske države, i napadaju Asadove trupe. U slučaju ugroženosti ovih snaga, za njihovo izvlačenje zadužena je jedinica od 800 Kraljevskih marinaca. Ako žetva opijuma bude dobra, „procvetaće“ Islamska država u Avganistanu, da bi se širila u pravcu Kazahstana. Samo da za planove Rusi ne saznaju.


Izvor: Fond Strateške Kulture

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Islamska država i novi pravci razvoja

* Obavezna polja