Politička ponuda Srpskoj

Neobičnim sistemom vrednivanja političkih stanaka u Srpskoj – nepriznatom komparacijom pridjeva: najgora, manje gora, još manje gora, analitičari i javnost, doveli su lingvistiku pred nerješiv problem. Bazično i trenutno, političke stranke su dijametralno suprostavljene. Neke su miljenice Zapada, dok druge nisu; neke su za globalizaciju, druge su protiv. Neke rade samo za sebe i protiv su interesa naroda; druge rade za sebe, ali ne i protiv naroda.

Više brige za narod, više nevolje za narod

Dakle, slika šarenila u suprostavljenim blokovima: šarena opozicija protiv šarene vlasti. Po istoj analogiji, aktivistima Trećeg bloka, ostala je jedina raspoloživa kombinacija: da rade za sebe i za strance, ostavljajući narod na miru. Više brige o narodu, više nevolje za narod!

Sudeći po medijskim izvještajima, pomenutim sistemom vrijednosti, SNSD se već odavno popela na tron – slovi kao najgora. Poštovanja je vrijedan princip, da je najispravniji i najpošteniji način ocjene rada neke političke partije, upoređivanje njenog političkog programa sa onim šta je (ne)ostvarila.

Načelno i suštinski

Bilo bi neumjesno, neodgovorno i paušalno ocjenjivati političku stranku, samo zbog ideološke netrpeljivosti ili simpatije, negirajući volju onih koji su joj svojim glasom, na bazi njenog programa, dali legitimeitet. Stoga, stranka SNSD, posebno i prioritetno zaslužuje posebnu pažnju, kandidujući se na sam vrh potrebe za hitnom, ali kratkom analizom, upoređujući njen program sa njenim učinkom.

Priču, po kojoj je SNSD sa samo dva poslanika dovedena na vlast, nećemo ni spominjati, podrazumijevajući da je opšte poznata. Postoji i druga strana medalje. Naime, istina je da je SNSD gotovo plebiscitarno pobijedila na zadnjim izborima, vladajući Srpskom do današnjih dana. To treba poštovati! Međutim, izgleda da problem očito postoji. Ostaje nam da nagađamo, da li narod daje svoj glas za program stranke i njeno predizborno obećanje ili za grijehove koje ona kasnije čini!?

Ipak, socijlna država

U uvodnom dijelu svog političkog programa, SNSD se opredijelila, između ostalog, i za „stranka socijalne integracije, jednakosti i pravde“; zatim, stranka se poziva na velikane srpske socijaldemokratije: Svetozara Markovića, Dimitrija Tucovića i Vasu Pelagića; potom, za „snažnu socijalnu državu i, novi penzioni sistem“; završavajući: „Sve ostalo treba da bude stvar tržišne utakmice. Sistemom socijalne zaštite, optimalne zaposlenosti i ostvarenjem privrednog rasta, kao temeljnih pretpostavki socijalne države, ostvarićemo bolji život za sve.“

Šta je ostvareno iz uvodnog dijela? Bolji život za sve ili, previše luksuzan za stranačke pristalice!? Koliko puta je pomenuta riječ – socijalna? I sam Marks, pa bogami i Lenjin, imali bi problema da nađu primjedbu za socijalnu komponentu u Programu. Šta je ostvareno od „socijalna“, najbolje osjećaju hiljade otpuštenih radnika, nezaposleni, invalidi, bolesni i gladni, borci, djeca bez socijalne zaštite; sve to: zbog pljačkaške privatizacije, otimanja državnog zemljišta, pljačkaških koncesija… Ipak, nešta je ostvareno – budžetsku klasu socijalno obezbijeđuje spasonosni MMF, s unaprijed uračunatim visokim kamatama.

Plan za Brčko izostavljen

Dio programa, naslovljenog: „REPUBLIKA SRPSKA I BOSNA I HERCEGOVINA“, nije opravdao ni troškove papira. S druge strane i radi korektnosti, učinjeno je više nego što je planirano. Nevještim i neispisanim rukopisom, potpisano je ukidanje entitetske linije kroz Brčko, plus: nekoliko desetina neustavno prenijetih nadležnosti. I jedno i drugo, politički zlobnici i zavidnici pripisuju vladajućoj eliti; za stranku, najveći materijalni uspjeh; za Srpsku, najveći politički neuspjeh i gubitak teritorije.

U poglavlju, „CILJEVI POLITIČKOG DJELOVANJA“; pod tačkom jedan, početak je ohrabrujući: „Zalažemo se za društvo visokog stepena slobode, demokratije, prosperiteta i socijalne sigurnosti, za društvo solidarnosti i vladavine prava“. Kakvi su rezultati ove zakletve, suvišno je i komentarisati. Briga za „mir u jugoistočnoj Evropi“, preokupacija je SNSD u tački dva, istog poglavlja.

Dio koji se odnosi na „specijalne veze“, SNSD još nije uspjela pokvariti. I deklarativno i suštinski, Program se ostvaruje i drži riječi: „Ostvarivanje saradnje i zajedničkih projekata na regionalnom nivou, najbolji je put ka evropskim integracijama“. Dakle, specijalne veze su samo zarad evropskih integracija. Morbidno!

U konačnici: ulazak u NATO

Ulazak u NATO nije predviđen Programom, ali je ipak norma prebačena; Radmanović je davno, na vrijeme i lično odnio i podnio molbu Glavnom stožeru u Briselu. Stav: „Želimo da Republika Srpska i BiH upravljaju svojim nadležnostima i da odnosi sa međunarodnom zajednicom ne budu odnosi tutora i štićenika.“, je ostvaren, pod uslovom da ovaj princip podrazumijeva da Zapad ne predstavlja cijelu međunarodnu zajednicu, što ovdašnji političari obično vole da kažu.

Nadalje, Program se solidariše sa Zapadom, podržavajući njegovu „borbu protiv islamskog terorizma“. Da! Kako bi Jenkiji bez naše pomoći? Kao, Zapad je nezadovoljan sa pozamašnim brojem uništenih islamskih država, pa mu treba vojna pomoć Republike Srpske! Ili, možda je to preventiva dolasku pola miliona arapskih džihadista!?

Demilitarizacija Srpske

„Protivimo se bilo kakvoj diskriminaciji“, je potpuna obmana; diskriminacija nikad nije bila veća, uništavajući hiljade porodica i stimilišući u istoriji neviđeno kriminalno bogaćenje rodbine, kumova, kuma i kumčića. Iako je već jednom lider vladajuće stranke izjavio da se odriče onoga što mu je u tradiciji svetinja – kuma Grand Trade, sumnja je ostala.

„SNSD se zalaže za demilitarizaciju BiH“, je greška i odnekud je loše prevedeno, valjda se mislilo na – „demilitarizaciju RS“. Bilo kako bilo, taj cilj je potpuno, i više od toga, opravdao svoje postavljanje. Uspješno i tiho je ukinuta VRS. Umjesto toga i nadmašujući samu sebe, SNSD je podržala formiranje vojske BiH, koja odavno uspešno ratuje po Aziji, boreći se „protiv islamskog terorizma“. Zašto i ne bi, treba pomoći širenje i jačanje demokratije, makar to značilo i ubijanje nevinih muslimanskih naroda i uništavanje njihovih država!

Privatizacija, kriminal, Grand Trade, Poljoprivredna škola… izjedaju društvo

Izgleda da je najbolje ostvaren dio programa koji se odnosi na privatizaciju. „Podržaćemo privatizaciju koja će dovesti do povećane konkurentnosti i ekonomske efikasnosti privrede u funkciji stvaranja većeg društvenog proizvoda“, kaže se u Programu. Nema sumnje da je ovo jedno od većih političkih dostignuća SNSD – uspjela je da uništi sve domaće! Društveni proizvod je sveden ispod nule, konkurentnost ostala bez konkurencije, fabrike uništene, prirodni resursi poklonjeni…

Ambiciozniji dio programa: „podsticaj stanogradnji i obnova infrastrukture“, iznjedrio je najozloglašeniju zemljišnu i građevinsku mafiju u jugoistočnoj Evropi. Dobro informisani to spore: jeste, ali tek poslije one Tačijeve. Dakle, ipak je, kako-tako, djelimično ispunjeno i ovo obećanje.

Ali, konstatacija: „Korupcija i kriminal izjedaju iznutra društva u tranziciji, kakvo je i naše. Sistemska borba protiv ovih pojava, koja obuhvata kako zakonske, tako i permanentne operativne mjere nadležnih“, je kruna cijelog Političkog programa. Za porazne rezultate organizovanog državnog kriminala i već tradicioanlno njegovanje korupcije u Srpskoj, znaju i ptice na grani.

Cilj – ekološka demokratska zajednica

Tačke 19. do 28., uglavnom se bave demagogijom o socijalnoj pravdi. Sledeći citat zaslužuje posebnu pažnju: „U praksi ćemo efikasno afirmisati ekološku dimenziju privrednog i sveukupnog života. Doprinosićemo svim vidovima razvijanja ekološke kulture, od zakonskih normi i unapređivanja ekološke svijesti, do uključivanja u planetarni model ekoloških napora i programa“, i jedina je tačka Programa čiji je cilj u potpunosti postignut. Kako postignut?

Tako, što je kroz principe Političkog programa omogućeno da se sve očisti – uništi sva industrija i da Entitet ostane ekološki čist. Uništene su sve fabrike – fabrički dimnjaci ne ispuštaju dim, nema namjenske proizvodnje, nema proizvodnje televizora, nema Energoinvesta, nema Medicinske elektronike, nema proizvodnje… nema bilo kakve proizvodnje, poljoprivreda je osakaćena i na izdisaju, toplane nemaju mazuta…

Što bi naš narod rekao: i najveće zlo nosi sa sobom nešta dobro; tako je, i dobro je što nema više domaćih fabrika, zagađivača okoline. Republika Srpska je ekološki očišćena, još samo da se udarnički zasadi još koje stablo na Tjentištu.

Prodajom prirodnih resursa, davanjem koncesija uz bijednu proviziju i dovođenjem stranih zagađivača, politička elita već dugo najavljuje novu ekološku katastrofu Srpske. Svakako da se i protiv tog nadolazećeg zla, udruženim snagama i ne birajući sredstva, treba i mora boriti. Međutim, to je višestranačka priča (priča na više strana) koja zahtijeva promjene sa mnogo političke mudrosti i znanja.

Izvor: Vaseljenska TV