Teško je nakon izricanja presude generalu Mladiću odreći se emocija i sećanja, ne misliti o uzrocima i posledicama, bez obzira što svi u Srbiji znaju da Haški tribunal nije sud već instrument  kojim zločinci zamenjuju teze i pišu lažnu istoriju. Znanje nije uteha. Niti može neutralisati osećaj poniženosti koji svakom Srbinu koji ima vere, morala i časti, drhti u pleksusu.

Pa, ipak, mora se prihvatiti činjenica da presuda Haga nije mogla biti drugačija nakon svih ovih godina tokom kojih je Srebrenica bila izvor stalne satanizacije srpskog naroda i kazni koju su za istu kvalifikaciju dobili Zdravko Tolimir, Ljubiša Beara i Vujadin Popović.

No, to je prilika da se još jednom zapitamo, kao narod i država, šta će svi ti Srbi u Hagu? Zašto smo ćutali i trpeli da ih Rasim Ljajić kao tikve bez korena isporučuje u haške kazamate, a da im nije obezbeđeno fer suđenje, adekvatno pravo na odbranu, niti bilo kakvu pomoć u dokazivanju nevinosti?

Reći ću Vam. Zato što su nam naši tadašnji Voždi obećali  da je to uslov da živimo bolje i da krenemo u „evropske integracije“. Rekli su nam to i Đinđić kome uglavnom nismo verovali, ali i Koštunica, kome smo uglavnom verovali, mada danas niko zapravo ne može da se seti zašto.

A da li živimo bolje? Šta smo dobili, kada smo klekli pred Hagom, njegovim osionim tužiocima i korumpiranim sudijama? Alijinog učenika rasima Ljajića kao haškog prokuratora, nove uslove i lošiji život! 

Ne govorim ovo zbog Haga, govorim zbog Kosova. Jer, juče je bio Hag, a danas je Kosovo uslov da živimo bolje. Tako nam kaže Vožd sadašnji! Ono nam smeta da, napokon, uđemo u Evropu. Kosova da se odreknemo odmah, a oni nas čekaju 2025. ili 2035-te. Ali, samo ako obezbedimo vladavinu prava. I rodnu ravnopravnost. I odreknemo se Rusije. I prihvatimo Papu za Vrhovnog Žreca, a Svetosavlje zamenimo Soroševim „otvorenim društvom“… Ali, Vožd sadašnji o tome ne govori. Samo Kosovo spominje. Baš kao što su i oni bivši tada pominjali samo Hag.

Sitnica do sitnice. Da bi živeli bolje. Jednom.

Ne, ne govorim ovo zbog još jednog srpskog mučenika koji plaća naivnost svog naroda i besčašće svoje političke elite, niti zbog Haga, koji završava operativnu i započinje svoju istorijsku misiju. A to znači da je jedna od stvari koje će nas na vratima EU sačekati te 2025. ili 2035-te biti udžbenici u kojima će naša deca učiti da svoje vojnike zovu zločincima, mudžahedine žrtvama, a uranijumske projektile NATO-a „Milosrdnim Anđelom“. Za to se već staraju Nataša Kandić i projekat REKOM.

Ne, ne govorim ovo zbog Haga, već zato što u njegovom ogledalu danas vidim srpsko Kosovo i Vučićevu farsu „unutrašnjeg dijaloga“ i jučerašnjeg poziva na „gledanje u budućnost“(1). Da ne kažemo opet kako su nas prevarili kada te 2025. ili te 2035-te najzad shvatimo da su nam Voždi bili slepi. Ili korumpirani. Ili, nisu ni bili Srbi…

_______________________________

  1. www.ceopom-istina.rs/vesti/nova-hashka-farsa-mladi-u-dozhivotni-zatvor/

Izvor: Fond Strateške Kulture

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Hag i Kosovo

* Obavezna polja