Do septembarskih parlamentarnih izbora u Nemačkoj je ostalo nešto više od tri meseca. Lider socijal-demokrata Martin Šulc, pošto je izgubio na zemaljskim izborima, više nije tako samouveren. Naravno, morao je da se odrekne glavnog mesta rukovodioca Evropskog parlamenta, da se kući vrati bez „zlatnog padobrana“ i da postane glavni oponent Angele Merkel.

Socijal-demokratska partija koja je već prilično dugo u političkoj depresiji, dolaskom gospodina Šulca će najverovatnije pasti u još veću depresiju. Nemački bankari i mediji koje oni kontrolišu su se i te kako trudili da reanimiraju partiju, da je učine najpopularnijom i najznačajnijom, ali se stvari ne odvijaju onako, kako bi oni to želeli. Potrošeni su milioni evra, iznajmljeni su najbolji novinari, imidž-mejkeri i spič-rajteri, ali Šulcov rejting je i dalje ispod rejtinga gospođe Merkel.

Šulc odavno mašta da je zameni, ali ako se sudi po prognozama nemačkih socioloških službi, socijal-demokratska partija neće uspeti da 24.septembra u parlament uđe sa apsolutnom većinom. Prema prognozama bundestag će u septembru biti vrlo šaren.

Sada parlament sačinjavaju četiri stranke: HDS/HSS, Socijal-demokratska partija Nemačke, „Savez-90“, „Zeleni“ i postkomunisti iz Partije levih. Nije isključeno ni da će 24.septembra deo elektorata glasati za partiju „Alternativa za Nemačku“ i pošto preskoče petoprocentnu barijeru i populisti će se naći u bundestagu. Nisu loše šanse za povratak u Rajhstag ni kod Slobodne demokratske partije.

Čim je to svatio Šulc je odmah je odlučio da uspostavi kontakt sa liderom te partije, Kristijanom Lindnerom. Mnogo nas se seća kako je 1969.godine kancelar Nemačke postao Vili Brant, a zatim i Helmut Šmit, baš zahvaljujući Slobodnoj demokratskoj partiji. Međutim, sada su drugačija vremena. Gospodin Lindner se trudi da bude što bliži gospođi Merkel. Sada mu je mnogo korisnije da bude njen prijatelj, a ne da se druži sa Šulcom, koji se ne može baš uvek najbolje razumeti. On gubi zemaljske izbore, a to je loš znak. Uvek je pametnije biti prijatelj jakog i pouzdanog partnera, koga voli i poštuje i glasač. Merkelova ima svoj šarm – ona nije tek tako na vlasti već 11 godina. To govori da za nju opet nije loše glasati, kao i da će ona opet da pobedi, makar i sa malom, ali ipak razlikom u glasovima. Merkelova publici pokazuje svoj talenat političkog „teškaša“, ona jača i svoje partnerstvo sa bavarskim Hrišćansko-socijalnim savezom. To je dobar pokazatelj.

U julu će se u Hamburgu održati samit G20. Na njemu Merkelova treba da ojača svoj položaj i da Šulcu oduzme sve šanse. A ukoliko bude bilo kakvih promena na spoljnopolitičkom planu i Angela Merkel bude pokazala da je spremna za proširenje odnosa sa Rusijom i Kinom, za nju će sasvim sigurno glasati još veći broj glasača nego inače. Publika shvata da Istok predstavlja ogromno tržište, a to znači nove narudžbine, nova radna mesta i nove plate. Tako da će se u sledeća tri meseca pojačati borba za svakog glasača, boriće se za svaki glas pojedinačno, za one koji se još nisu odlučili koga će poštovati više od svih ostalih.


Izvor: Fond Strateške Kulture

Ostavite komentar

Ostavite komentar na Može li Šulc u kancelarsku fotelju?

* Obavezna polja