Američka državni sekretar optužio je Rusiju i Siriju da su „odustale od diplomatije radi dostizanja svojih ciljeva vojnim putem“.
SAD – naglasio je pritom Džon Keri – osuđuju odluku Rusije da svoje interese „poveže sa predsednikom Sirije Bašarom Asadom“.
Ovo je bila njegova reakcija na prethodnu ocenu Ministarstva inostranih poslova RF: da Sjedinjene Države ili nisu u stanju da realizuju ono što je keri bio dogovorio sa Sergejom Lavrovom ili – nikada nisu ni nameravale da sirijsku opoziciju koja je pod njihovom kontrolom odvajaju od terorističke Džebhat an-Nusra.
Keri je u dobroj meri zbog zatezanja odnosa sa Rusijom – u govoru koji je održao u Nemačkom Maršalovom fondu u Briselu – prvo naglasio da su SAD i EU, zahvaljujući svojoj tesnoj saradnji, pobedile komunizam, razorile Berlinski zid, pomogle svojim prijateljima u Aziji i Africi i utrostručili broj demokratskih zemalja u svetu tokom proteklih 25 godina. Odmah potom je progovorio o onome što Amerikance trenutno najviše „žulja“
„Pozivam Evropu na jačanje odnosa sa Sjedinjenim Državama u uslovima postojanja novih izazova u sve složenijem svetu. Jedinstvo Evrope i transatlantsko partnerstov danas su osnova svetske bezbednosti, a to će i ostati. Pre 70 godina smo stvorili institucije koje su dovele i Evropu i SAD do nezabeleženog ekonomskog rasta“.
Posebno je ukazao: „Posle odluke o istupanju Velike Britanije iz EU – zapadnom svetu je potrebno više Evrope, više Velike Britanije. Potrebni su i intenzivniji odnosi između njih i Sjedinjenih Država. To treba da bude osnova vladavine prava, demokratije i mira u celom svetu“.
Dodao je: „Mi smo dužni da održavamo svoje jedinstvo i mi ćemo da održavati“.
Keri je na ovaj način – indirektno i u pomalo zakamufliranoj formi – pozvao zemlje Evropske unije da stanu u američki front prema Rusiji. Vreme će vrlo brzo pokazati: da li i – protiv Rusije.
Sam Keri je taktički izjavio da NATO nije usmeren na obuzdavanje Rusije i konfrontaciju sa njom. Za one koji su spremni da poveruju da su Amerikanci i NATO Srbiju, Irak i Avganistan priključili demokratskim zemljama, izgovorio je i ovo:
„NATO je odbrambena alijansa, a SAD žele saradnju sa Rusijom u rešavanju međunarodnih problema. Međutim, NATO nema nameru da ostavlja svoje pozicije i zato naša podrška Ukrajini ostaje neopoziva. Rusija to treba da zna“.
Kao eho Kerijevih reči, stigla je izjava šefa nemačke diplomatije, Franka-Valtera Štajnmajera, da će se visoki predstavnici diplomatija SAD, Nemačke, Velike Britanije, Francuske i Italije okupiti u Berlinu i „razmotriti situaciju u Siriji“.
U ovom kontekstu, sigurno nije slučajno što je telekanal Fox News – pozvavši se na svoje izvore u američkom vojnom vrhu – objavio da je Rusija prebacila u Siriju modernizovane raketne sisteme S-300 – S-300VM (SA-23 Gladiator, po terminologiji NATO). I pritom ukazao da su ti zenitni raketni sistemi u stanju da obaraju i avione i krstareće rakete kojima raspolažu SAD.
Isti telekanal tvrdi da su S-300VM „u delovima“ stigli u sirijsku luku Tartus.
Inače, američki vojni ekspert Majkl Petersen ocenio je da Amerikanci – kad je Sirija u pitanju – treba najviše da zaziru od ruskih podmornica klase „Jasenj“, fregate „Admiral Gorškov“ i krstarećih raketa „Cirkon“ i „Kalibar“.
Petersen je direktor američkog Instituta za izučavanje pomorskog potencijala Rusije, a osnovan je – pre mesec dana i funkcionisaće pri Vojno-pomorskom koledžu u Njuportu.
On je povodom svega posebno upozorio: „Ruske podmornice klase „Jasenj“ su veoma moćne i opasne i nije nam baš jasno zbog rešavanja kojih zadataka su napravljene“.
Prva ruska podmornica iz te serije je „Severodvinsk“, a njeni glavni zadaci su – lova na tuđe podmornice i brodove i uništavanje ciljeva na kopnu krstarećim raketama.
Petersen je o njima rekao: „Hipersonična raketa ,Cirkon’ i krstareći ,Kalibri’ su moćna oružja u koja su ugrađena izvanredna tehnološka dostignuća. Zato i fregata ,Amiral Gorškov’ raspolaže veoma velikim mogućnostima“.
Rusija ima nameru da sagradi još deset takvih fregata.
Sirijski geostrateški pasijans već dobija – nakon odluke Vašingtona da se više ne dogovara sa Moskvom povodom Bliskog Istoka – nove forme. I u potezima glavnih aktera i na planu „državne retorike“.
Ministarstvo odbrane Rusije potvrdilo je da je u Siriju dostavilo bateriju raketnih zenitnih sistema S-300.
Učinio je to njegov portparol – general Igor Konašenkov koji je ukazao da će pod zaštitom baterije biti ruska vojno-pomorska baza u Tartusu i ratni brodovi njegove zemlje koji se nalaze ispred obala Sirije.
Naglasio je: „Baterija će i bazu i brodove štititi od mogućeg napada iz vazduha“.
Konašenkov je naglasio da mu nije baš najjasnije zbog čega je razmeštanje S-300 izazvalo pometnju na Zapadu:
„S-300 je isključivo odbrambeni sistem i nikome nije pretnja. Štaviše, ništa posebno novo se nije dogodilo jer je donedavno u regionu bio isti sistem samo u pomorskoj verziji – „Fort“, kojim je opremljena gardijska raketna krstarica „Moskva“.“
Konašenkov je – što je bar podjednako važno – poručio Amerikancima da je vreme da priznaju da je cela sirijska „opozicija“ koju oni kontrolišu „neodvojivi deo terorističke formacije Džebhat an-Nusra“.
Pritom je naglasio: „Zar nije vreme da naši američki partneri javno priznaju da je praktično cela „opozicija“ koju su stvorili i kontrolišu u Siriji deo istog „kišobran-brenda“: Al Kaide, odnosno – Džebhat an-Nusra“.
Deo istog pasijansa je odluka Pentagona da – pored teške tenkovske brigade – u Poljsku pošalje i bataljon koji će biti dislociran u garnizonu pored grada Ožiš. Na samo 58 kilometara od granice sa Ruskom Federacijom.
Plus: sami Poljaci će uz granicu sa Rusijom razmestiti 3-5 svojih bataljona koji će biti naoružani karabinima Beryl, prenosnim minobacačima, protivtenkovskim bazukama, motociklima i kvadrociklima.
Nejasno je koliko će brojni biti poljski bataljoni, a Barak Obama je najavio da će američki u Ožišu imati oko 4.000 vojnika i oficira.
Ernest najavio jačanje priska na RusijuPortparol Bele kuće Džoš Ernest saopštio je da će američki državni vrh – posle prekida diplomatskog dijaloga sa Moskvom – „češće razmatrati mogućnosti pritiska na Rusiju preko sankcija, a i u drugim formama.
Pritom je ukazao: „Sjedinjene Države za pojačavanje pritiska raspolažu celim nizom instrumenata, uključujući i sankcije koje su se pokazale efikasnim i moćnim instrumentom. Istina je: sankcije uvedene zbog ruskog ugrožavanja teritorijalne celovitosti Ukrajine još nisu dale promenu strategije Moskve prema Ukrajinu koju bismo želeli da vidimo“.
Ernest je u nastavku naglasio: „Naš predsednik će zato razmotriti niz drugih varijanti. Predsednikov tim za nacionalnu bezbednost mu redovno šalje svoje predloge varijanti za delovanje. Sada će se te varijante razmatrati još češće jer SAD više ne učestvuju u pregovorima sa Rusima“.
Ernest je otkrio da Obama smatra da prava kopnena operacija u Siriji ne bi bila u američkom interesu ni u bliskoj ni u dugoročnoj perspektivi.
Portparol Bele kuće je dodao da ona prednost da je političkom rešenju pod kojim podrazumeva smenu režima u Damasku.
Bivši načelnik „međunarodne uprave“ u Ministarstvu odbrane Rusije – general Jevgenij Bužinski – smatra da držanje SAD tokom poslednja dva dana svedoči da Amerikanci možda ipak imaju nameru da počnu da avijacijom otvoreno tuku objekte i položaje sirijske armije.
On ne veruje da će doći do direktnog sukoba ruskih i američkih snaga u Siriji: „Ralnije je da će Amerikanci bombardovati asadove snage, a teroriste i pobunjenike“.
Bilo kako bilo, Ernest se oglasio nakon što su se pojavile vesti da je američka avijacija – učestvovala su dva F-16 i dva AC-130H – izvela više udara po gradiću Marea, odnosno – po civilima, i odredima proturskih pobunjenika koje u Siriji nazivaju „zelenima“. Navodno je od američkih bombi poginulo oko 40 civila.
Eksperti smatraju da udar o po proturskim snagama nije nimalo slučajan jer Amerikanci žele da ih spreče da zauzmu Er-Rai i Dabik jer bi se u tom slučaju turskoj armiiji otvorio put prema strateški važnom El-Babu.
Bivši načelnik ruskog Generalštaba, Jurij Baluevski, ocenio je da je odluka SAD da prekinu saradnju sa Rusijom u Siriji odranije isplanirana. On naglašava:
Ruski raketni sistemi S-400 oko avio-baze Hmejmim u Siriji
„To je plan koji je sračunat na istiskivanje Rusije iz Sirije. Ne treba imati iluzija da će Sjedinjene Države u Siriji biti na strani Rusije“.
General armije Baluevski, inače, smatra da je Moskva trebalo da sa tim računa od samog početka: „To se moglo predvideti. Zato se nije trebalo igrati „humanitarnih pauza“. One su – sa diplomatske tačke – bile u redu, ali sa vojne nisu. Vojna dejstva u Siriji nije trebalo zaustavljati“.
Portparol Bele kuće Džoš Ernest izjavio je da je Barak Obama potpuno svestan da udari američke avijacije po sirijskoj armiji „mogu približiti Oružane snage SAD konfrontaciji sa Rusijom“.
A to nije – naglasio je – u interesu ni jedne ni druga strane.
Ernestu je bilo postavljeno pitanje: „Da li su udari po sirijskoj armiji izlaz iz sirijskog konflikta?“ Njegov odgovor je bio:
„SAD i dalje smatraju da predsednik Sirije Bašar Asad nije u stanju da formira vladu koja bi pomirila sukobljene strane u Siriji. Vašington će nastaviti sa traženjem diplomatskog rešenja za taj konflikt“.
Ernest je, inače, ocenio da prebacivanje u Siriju ruske baterije zenitnih raketnih sistema S-300 „protivreči ranijim izjavama Moskve da će se boriti protiv ekstremista jer ekstremisti ne raspolažu avijacijom. Ovo samo izaziva pitanja povodom onoga što Rusija čini u Siriji i negativno utiče na poverenje prema njoj“.
Odgovarajući na jedno od pitanja, naveo je da se u Beloj kući razmatra i „kompleks mera“ koje bi omogućile da Rusija i Sirija budu „izolovane“.
Moskva na ovo još nije direktno odgovorila, ali ne sedi skrštenih ruku.
Zamenik šefa njene diplomatije, Sergej Rjabkov, vratio je Vašingtonu lopticu povodom tvrdnji Stejt departmana da Rusija vrši presing na američke diplomate. Naglasio je da SAD – žalbama da se njihovi diplomati progone u Moskvi – pokušavaju da zakamufliraju špijunsku aktivnost svojih agenata koji izigravaju diplomate.
Za primer je naveo: „Oficiri američkog vojnog atašata, koji neprekidno putuju po različitim oblastima Rusije, uporno se motaju oko tamošnjih objekata naših Oružanih snaga“.
NASTAVLJA se zaoštravanje rusko-američkih odnosa. Ne samo povodom Sirije.
Portparol Stejt departmana Džon Kirbi objavio je: „Sjedinjene Države obustavljaju korišćenje bilateralnih kanala uspostavljenih radi održavanja prekida vatre u Siriji“.
Odmah potom je Bela kuća – preko svog portparola Džoša Ernesta – saopštila da je razočarana zbog toga što je Moskva suspendovala rusko-američki sporazum o utilizaciji plutonijuma.
A zašto se Rusija za tu suspenziju odlučila i zašto američko „razočarenje“ nije vezano samo za suspenziju sporazuma na čijem suštinskom izigravanju Amerikanci rade od aprila 2011-te?
Inicijator suspenzije je Vladimir Putin, a u razjašnjenju koje je uputio Državnoj Dumi se naglašava da SAD nameravaju da ruski plutonijum „sahranjuju“, a ne da ga „zrače“, kako je previđeno međudržavnim sporazumom.
Dodatno se ukazuje da Vašington dozvolu Rusije za promenu načina utilizacije nije ni tražio nidobio. A da je – hvatajući se formalno za „krizu u Ukrajini“ – povećao vojno prisustvo SAD u Istočnoj Evropi, čak i na teritoriji zemalja koje su ušle u NATO nakon 2000-te godine, u kojoj je sporazum o plutonijum bio potpisan.
Putin je u ovom kontekstu naveo da se tokom prošle godine pojavilo šest isturenih punktova NATO za upravljanje trupama i vojnim operacijama – u Bugarskoj, Letoniji, Litvaniji, Poljskoj, Rumuniji i Estoniji. A da su se jedinice američke armije pojavile u pribaltičkim državama, dok američki vojni instruktoru i Ukrajini treniraju pripadnike Desnog sektora, ekstremne organizacije koja je u Rusiji zabranjena.
Putin je Dumi predočio da važenje sporazuma o plutonijumu može biti obnovljeno tek kada Amerikanci otklone razloge zbog kojih ga Rusija suspendovala. Odnosno: sv ono što je „suštinski izmenilo okolnosti pod kojima je sporazum bio potpisan.
Ruski lider precizira da se od Vašingtona očekuje „sužavanje vojne infrastrukture i brojnog stanja jedinica razmeštenih po zemljama koje su u NATO ušle posle 1 septembra 2000-te godine.
Takođe: naglašava da je uslov i da Sjedinjene Države odustanu od politike koja prema Rusiji nije prijateljska i da to podrazumeva anuliranje „zakona Magnitskog“, ukidanje svih sankcija koje su SAD dosad uvele protiv Rusije i isplatu Moskvi kompenzacije za štetu koju su Rusiji dosad nanele američke sankcije.
Putin na kraju podvlači: Sjedinjene Države – ako sve prethodno ispune – moraju Rusiji dostaviti i jasan plan za „nepovratnost utilizacije plutonijuma“.
Iz svega je jasno da Kremlj podozreva da Amerikanci nameravaju da viškove „sovjetskog plutonijuma“ koriste za svoje novo nuklearno oružje.
Ostavite komentar na Potpuno usijanje u i oko Sirije

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.