Dobri odnosi sa Rusijom od strateškog su interesa za Nemačku, i to nije u suprotnosti sa čvrstim transatlantskim odnosima, izjavila je u Sočiju kancelarka Angela Merkel, nakon razgovora u četiri oka sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom. Izgradnja „Severnog toka 2” prva je u nizu tema o kojima su Putin i Merkelova razgovarali u crnomorskom letovalištu, pored buduće obnove Sirije, eventualnog raspoređivanja međunarodnih mirovnih snaga u Donbasu i dalje sudbine (krnjeg) sporazuma o nuklearnom programu sa Iranom.
I Merkelova i Putin govorili su o „Severnom toku 2” kao projektu kome se smeši izvesna budućnost.
„Postoji potreba da se tranzit gasa nastavi kroz Ukrajinu i kada ’Severni tok 2’ bude završen. Tim povodom treba obezbediti Ukrajini određene garancije”, naznačila je Merkelova.
„’Severni tok 2’ je projekat gasovoda koji nema ništa sa politikom, to je isključivo komercijalni projekat”, zaključio je Putin.
U međuvremenu, samo nekoliko sati pre susreta Putina i Merkelove, američki i evropski zvaničnici razmenili su salvu oštrih ekonomskih pretnji upravo povodom ovog gasovoda.
„Baltičko more je zakrčena, osetljiva vojna zona. Postoji opasnost da Rusija na novi gasovod postavi špijunsku opremu za prisluškivanje i video-nadzor. ’Severni tok 2’ je vojnobezbednosna pretnja”, upozorila je u Berlinu Sandra Udkirk, zamenica pomoćnika američkog državnog sekretara za energiju.
Po rečima Udkirkove, kompanije koje su se sa „Gaspromom” upustile u izgradnju 1.200 kilometara dugog gasovoda izložene su „povišenom riziku od sankcija”, na osnovu zakona o borbi protiv energetskih rivala koji je lane usvojen u Vašingtonu.
Vašington se iz istih razloga protivi i projektu gasovoda „Turski tok”, dodala je Udkirkova.
Da pozicija Amerike pred susret Putina i Merkelove bude sasvim jasna, Sandra Udkirk je izrazila sumnju u uspeh tekućih pokušaja Berlina da izdejstvuje u Moskvi garancije za dalji tranzit značajnijih količina prirodnog gasa trasom kroz Ukrajinu i nakon isteka sadašnjeg rusko-ukrajinskog sporazuma krajem iduće godine.
Visoka predstavnica Trampove administracije odbacila je istovremeno procene da iza žustrog otpora Vašingtona „Severnom toku 2” stoji pokušaj SAD da ubuduće prodaje mnogo više tečnog američkog gasa u Evropi nego dosad. Prema glasinama u Briselu, Trampova administracija već je obavestila EU da joj 1. juna neće uvesti tarife na izvoz čelika i aluminijuma u SAD ukoliko dignu ruke od „Severnog toka 2”.
Kuda da se okrenu onda Evropljani da obezbede toliko željenu energetsku bezbednost?
„Vašington podržava baltički gasovod između Poljske i Danske i smatra da bi Evropljani trebalo da potraže taj energent sa izvora na Kaspijskom moru, istočnom Mediteranu, Alžiru i eventualno SAD i Australiji”, nabrojala je zamenica pomoćnika državnog sekretara za energiju SAD.
Povodom višestrukih pretnji Vašingtona sankcijama evropskim firmama povezanim sa „Severnim tokom 2”, kao i evropskim državama koje bi nastavile poslovanje sa Iranom – po američkom povlačenju iz sporazuma o nuklearnom programu – juče su u odvojenim istupanjima reagovali i Berlin i Brisel. Sudbina (krnjeg) sporazuma sa Iranom druga je ključna najavljena tema razgovora Putin–Merkelova.
Amerikanci gledaju da povećaju izvoz svog tečnog gasa, preneo je juče Rojters izjavu nemačkog ministra za ekonomiju Petera Altmajera.
„Oni traže nova tržišta, i to se može razumeti. Samo, njihov gas je mnogo skuplji nego prirodni gas. Nije izvesno da blokiranje ’Severnog toka 2’ samo po sebi garantuje izvoz (američkog gasa u Evropu). Ukoliko ’Amerika na prvom mestu’ znači da oni stavljaju svoje ekonomske interese ispred drugih, onda moraju očekivati da će Evropa braniti sopstvene interese i boriti se za njih”, poručio je Altmajer.
U atmosferi rastuće transatlantske ekonomske konfrontacije, Brisel je juče najavio da stavlja na snagu zakon iz 1996. godine o „blokirajućem statusu” stranih sankcija prema evropskim firmama.
Po tom zakonu, koji EU inače nikad ranije nije koristila, Brisel – još nepoznatim merama – namerava da spreči evropske firme da se povinuju pravilniku sankcija „trećih pravnih lica”. Jedna od klauzula tog zakona – smišljenog da EU zaobiđe američke sankcije prema Kubi, jeste da se ubuduće ne priznaje nadležnost stranih sudova koji bi da globe evropske firme zato što ne poštuju zavedene (u ovom slučaju, američke) sankcije. Motivi za uvlačenje nikad ranije nekorišćenog zakona u arenu tekućih ekonomskih sporova sa Amerikom mogli bi se tražiti u basnoslovnim investicijama pet evropskih energetskih firmi u slučaju „Severnog toka 2”, ali još i više u mogućnosti da Evropa ostane bez 20 milijardi evra godišnje trgovinske razmene sa Iranom.
Prema jučerašnjoj odluci Brisela, Evropa je spremna da razmotri nastavak makar dela poslovne saradnje sa Iranom evrokanalima Evropske investicione banke iz Luksemburga. Da li to Evropa sada pokušava da izbegne svetsko finansijsko tržište zasnovano na dolaru, zbog nastavka biznisa sa Iranom?
Razvoj transatlantskih ekonomskih odnosa do 1. juna, kada ističe rok Vašingtona Evropljanima za ponudu novih „pravičnijih” trgovinskih odnosa, neizvestan je. Zagonetka je jednako: šta su se sve tačno dogovorili Angela Merkel i Vladimir Putin u Sočiju?
