BEOGRAD – Preuzeta obaveza prema Briselu i Evropskoj uniji, da posle 31. januara nema više dotiranja privrednih subjekata iz budžeta Republike Srbije, primorava Vladu da se obrate pisanim zahtevom Briselu za saglasnost produženja roka i mogućnost dotiranja Železari, odnosno pomoći Esmarku.
Brisel, naravno, zna šta je pozadina i čeka da prođe rok 31. januar, ali vlada ne odustaje. Ide se do kraja, sastanci traju i po 10. sati neprekidno. Esmark nema i neće da plati, jer se Esmark iz Amerike nije ni javio kao ponuđač. Javio se Esmark iz Amsterdama, firma bez boniteta i finansijskog potencijala. Ne može da obezbedi ni plaćanje, ni bankarske garancije. U to se upleo do guše američki ambasador, koji neprekidno forsira Vladu Srbije i Vučića da to prihvate, ali pravog rešenja tu ne može biti, ako Esmark ne uplati iznos od 80 procenata upisane novčane vrednosti Železare. I bez tih 80 procenata, dakle 13,3 milijarde dinara, u pitanju je čista pljačka. Ako te pare ne legnu na državni račun, čista pljačka i više tu nema nikakve sumnje pred svakim sudom. To je pljačka koja ne sme proći nekažnjeno i oko koje moraju da se pozabave svi nadležni državni organi.
U javnosti se kroz medije provlači informacija i kako su ti pregovori teški. Pa naravno da su teški. Prvo su tom Esmarku iz Amsterdama, iz Holandije, ponudili Železaru besplatno, još ponudili državne dotacije, da im država plaća zato što će oni nešto novo proizvoditi i ostvariti profit. A sad smo ih doveli u situaciju da ne mogu da dobiju besplatno, jer smo raskrinkali prvu varijantu, a Esmark neće da da pare. A Vlada se sad ne usuđuje da to bez para da, kako su ranije obećali, i na čemu je insistirao američki ambasador.
I govori se, iznose se dezinformacije, govori se da su pregovori teški, da se traže neke garancije od 15 miliona evra. To je besmisleno. Ovde su iznosi neuporedivo veći. Ti pregovori se zapravo drže u tajnosti. Naši mediji ne znaju o čemu se zaista tamo pregovara. Dobijamo nemušta saopštenja i dobijamo nestručne komentare. Niko ne zna zapravo šta se dešava na tim dugotrajnim sastancima. Obavešteni smo samo da je nekoliko puta Aleksandru Vučiću pozlilo. I to je sve što smo saznali. Tako mala garancija od 15 miliona evra zapravo ne može ništa da pokrije, a Železara u sirovinama i gotovim proizvodima na svojim lagerima ima vrednosti od 90 miliona evra. Dakle, traži se od Esmarka da negde nađe garanciju za 15 miliona evra, a ovamo već postoji 90 miliona evra u robi i sirovinama. Neverovatna stvar. I daje se Esmarku većinski paket od 80 procenata. Šta se dobije za uzvrat? To još niko u javnosti nije rekao, ni premijer, ni ministri, ni niko drugi. Šta se dobije za uzvrat što je Esmarku dato 80 procenata vlasništva? Ništa. Čak se ne plaća ni ova zatečena roba, ni sirovine, a dug koji je Železara imala preuzima država.
Amerikanci su pro forme prodali Vladi Srbije Ju Es Stil, Železaru za jedan dolar, ali je Vlada preuzela, uz taj jedan dolar kojim je platila Železaru, još 300 miliona dolara dugova. Železaru je ranija Vlada Srbije, dosmanlijska, Amerikancima prodala za 35 miliona, i oslobodila je svih dugova. Svi raniji dugovi, to je bila milijarda i više, sve je pripalo državi da vraća. Dakle, Amerikanci su dobili čistu Železaru. I posle nekoliko godina – dobili je za 35 miliona, a posle nekoliko godina je Vladi Srbije zapravo prodali za 300 miliona. Prodali je za onaj dug.
Povodom toga, moramo vam reći da još postoji 120 miliona evra duga prema dobavljačima. To se ne iskazuje u onim obavezama koje je država prihvatila svojim garancijama. I potpuno je nepoznato ko bi to sada trebalo da plati. Naravno država, jer Amerikanci ne daju ništa. Dakle, ta priča koja se širi u javnosti, da je zastoj samo zbog obezbeđenja garancija, je sasvim deplasirana. Suština problema je u nečemu drugom. Jer, dati nekome 30 puta veći kapital, a tražiti mu garancije za samo 15 miliona, je besmisleno.
Dakle, što se tiče te najavljene žurke povodom uspešnog okončanja privatizacije Železare Smederevo, najverovatnije će to biti žurka u realizaciji Srpske radikalne stranke na Trgu Republike u Beogradu. Pošto je sama vlada proglasila Železaru kao najveći ekonomski problem u srpskoj ekonomiji, očigledno je da ona taj problem nije u stanju da reši. Taj problem, umesto da se rešava, postaje povod nove velike pljačke države i srpskog naroda. To treba da se zaustavi. Srpska radikalna stranka, čim dođe na vlast, znaće da reguliše i status Železare, i da nađe dobre partnere, i da sprovede privatizaciju. Naravno, to neće biti pljačkaške korporacije, poput Esmarka i njegove filijale u Amsterdamu, koja se ničim drugim i ne bavi, nego otimačinom gde god uspeva da prođe sa svojim ponudama i zahtevima
Ostavite komentar na Šešelj o privatizaciji železare „Smederevo“

Copyright © Ceopom Istina 2013-2026. Sva prava zadržana.